DuList IN

PIŠE ELENA ČENGIJA U melodičnim stihovima Emily Dickinson pronađite vlastito Nebo

elena cengija 1

Ponekad postoji samo jedno mje­sto na koje možete otići: unutra, gdje um i tijelo poetično komuniciraju. Tije­kom godina pročitala sam mnoštvo njezinih pjesama, ali ovo izdanje, ova zbirka, posebno me dotaknula. Otkako je imam na polici, često je posjeću­jem. Uživam u njezinim riječima i promatram svijet očima njezine pje­snikinje koje su ponekad naglo intros­pektivne i oštro samouvjerene.
U ovoj sjajnoj knjizi, naš proslav­ljeni akademik, a povrh svega izni­mna duša, Luko Paljetak, preveo je dio plodnog potomstva Emily Dickin­son dokazujući još jednom, bez sumnje, kako samo pjesnik može istinski pra­vedno prevesti pjesnika. Njegovo sup­tilno zapažanje proširilo je moj zdrav razum. Njegovi stihovi daju zvučni pečat čitateljevom senzibilitetu, a pre­krasnim pjesmama gospođice Dickin­son odvodi nas u poseban svijet mašte, dajući nam dojam njezine vizije svijeta.
Ponekad je duhovita i izražava se olako, ali nikada se ne doima uza­ludno. Svaka njezina pjesma, mali je lampion svjetla unutar svoje vlastite tame, jednostavan i suptilan, dovo­ljan. Širina tema u njezinim pjesmama nevjerojatna je i kreće se između srce­drapajuće lijepe, melankolične, seksi, čežnjive, jednostavno ljupke, a pone­kad, začudo, doslovno svih odjednom. Takve su ove pjesme, pažljivo oda­brane. Iako je živjela povučeno, nikada nije bila razočarana životom. Da, pre­više vremena provodi oplakujući smrt i razmišljajući o pčelama, ali njezine uglavnom privatne misli ostavljaju traga na duši onoga koji ih čita, nešto što lijepom dijelu pjesnika njezinog vremena manjka.

elena cengija 2
Ona prolazi neutabanim stazama oko njih, stvarajući apstraktne pro­store opipljive kroz muzikalnost. Nje­zina umjetnost uzdiže i fizičko i men­talno dok piše iz kuće koju su smatrali njezinim zatvorom, ali koja će napo­sljetku postati njezina utvrda. Stvara vlastita pravila: crtice koje zamjenjuju interpunkcijske znakove, netočan pra­vopis, melankolija pročišćena jedin­stvenim jezikom i uljepšana na stranici.
Nije se udala, nije učinila mnoge stvari koje se očekuju od žene koja živi u svom stoljeću. Zapravo je tre­balo neko vrijeme da njezina umjet­nost bude ozbiljno prepoznata. Ipak, pisala je. Pisala je kako bi shvatila bol s kojom je živjela. Pisala je kako bi pobi­jedila svoje strahove. I kad nije imala prijatelja, kad su je ljubavnici izdali, pisala je o utjehi koju je pronašla u prirodi, miru koji je pronašla u tišini svemira. Pisala je za sebe. I sve to oži­vjelo je u potpunosti u melodičnim stihovima našeg majstora pisca i bri­ljantnog pjesnika, Luka Paljetka. A mi ih zato i trebamo čitati: da bolje upo­znamo sami sebe, da se sami sa sobom pomirimo, povežemo, da ovaj koma­dić života što ga provedemo na Zemlji na vrijeme učinimo svojim Nebom, jer ‘Tko nije našao Nebo – dolje, ni gore uspjet neće…’

Pročitajte još

GORAN VIŠNJIĆ Ljudi govore: Vratio se Šime! A ja nisam nikad ni otišao!

(FOTO) Pogledajte tko se sve zabavljao na Osojniku

Dulist

NAGRADNA IGRA Osvojite dvije ulaznice za koncert Abba Ringa!

Dulist