U sredini donje šetnice, na južnoj strani klaustra, nalazi se fontana, a s njene istočne i zapadne strane su mali vrtovi s cvijećem i različitim raslinjem. Između vrtova je kamenom popločani prolaz s kamenim klupama za odmor. Prema fra Urbanu Taliji (Arhiv sam. kut. 14/119) taj dio popločan je kamenom s Korčule 1903., kada je ponovno u fontanu željeznim cijevima dovedena voda. Podrazumijeva se da je fontana bila opskrbljena vodom od vremena njene izgradnje oko 1440. Izgradnju je vodio poznati umjetnik Petar Martinov iz Milana (Pietro di Martino da Milano, ili kako je udržavnim knjigama Dubrovnika nazvan „magister Petrus filius Martini de Sormano de Mediolanolapicida“) (? – 1473.), koji je radio malu i veliku fontanu u staroj gradskoj jezgri, poznate pod imenom „Onofrijeve fontane“. Te dvije fontane dobile su imena po inženjeru Giordano Onofrio della Cava, koji je projektirao dubrovački vodovod i fontane. Datum rođenja ovog inženjera nije poznat, a datum smrti također nije siguran.
Neki dokumenti kao dan njegove smrti navode 5. siječnja 1479. Projekt fontane u franjevačkom klaustru može se također pripisati tom inženjeru, jer je opskrbljivana vodom iz njegova vodovoda. Ne zna se točno kojom je trasom iz vodovoda kroz klaustar voda dolazila do nje, ali je činjenica da je samostan imao i jedan ogranak tekuće vode iz istog vodovodnog sustava, prema velikom kamenom „pilu“ (umivaoniku) u blagovaonici, što je potvrdioi nedavno pronađeni ostatak dovodne olovne cijevi prema njemu. Ne bi ni bilo logike da je vode bilo u klaustru za vodoskok, a da je nije bilo u blagovaonici za pranje ruku redovnika prije i poslije jela.
Fontana je isklesana od pješčanika, i jedno je od ljepših klesanih gotičkih djela na području Dubrovnika. Na vrhu fontane danas se nalazi kip sv. Franje Asiškoga, s ugrađenim mlaznicama, koji je tu zasigurno stavljen1903., kada su do fontane došle nove vodovodne cijevi. U nekoj ranijoj fazi tu je bio drugi kip sv. Franje koji u tijelu također ima ugrađene cijevi s mlaznicama, a danas je izložen u muzeju. Vrlo vjerojatno, na njihovu mjestu izvorno se nalazio kameni kip Gospe s Isusom u naručju, rad Petra Martinova, koji se također sada nalazi u muzeju. Iako je figura djeteta Isusa s tog kipa odlomljena i nedostaje, njegovu vrijednost ilustrira podatak da mu sesadreni odljev nalazi u zbirci odljeva fragmenata nepokretnih spomenika hrvatske kulturne baštine od IX. do XV. stoljeća, u gliptoteci HAZU u Zagrebu pod inv. br. HZ-654.
Što se kipova na fontani tiče, sigurno je ipak da, u trenutku pripreme knjige Rudolfa Eitelbergera, tiskane u Beču 1861., na njoj nije bilo kipa, što odaje crtež fontane u toj knjizi. Majstor Petar Martinov izradio je i propovjedaonicu u blagovaonici franjevačkog samostana s kamenim oslikanim reljefom sv. Franje Asiškog. Njegovo djelo bila je ikamena oltarna pregrada u crkvi Male braće koja je stradala u požaru nakon potresa 1667. Ne zna setočno kad je fontana, odnosno Gospin kip oštećen. Možda je to bilo baš za vrijeme istog potresa? U svakom slučaju oštećenja na fontani bilo je i kasnije, i to na njenom donjem osmerokutnom bazenu, što otkriva stara razglednica klaustra objavljena u knjizi Dubrovnik sa starih razglednica, Dubrovnik 1996.
Fontanu iz klaustra Male braće umodelu 3D postavio je na Google Earth gospodin Stipan Ujdur u sklopu izrade klaustra i franjevačkog samostana i crkve Male braće u tom modelu.
Fra Stipe Nosić