‘Okoliš sjećanja – umjetnost protiv represije’ naziv je izložbe koja je u četvrtak navečer otvorena u Art radionici Lazareti, a na kojoj je predstavljen dio radova najznačajnijih hrvatskih suvremenih umjetnika nastalih na Golom otoku. Naime, kako je za DuList objasnio Darko Bavoljak, predsjednik Udruge Goli otok, umjetnik i kustos te voditelj istoimenog projekta pokrenutog 2016. godine, umjetnici su nekoliko godina posjećivali ovaj otok, nekadašnji logor za političke zatvorenike te je svaki od njih na njemu boravio tri dana.
-U ta tri dana bi producirali neki svoj rad. Dio radova je izložen ovdje, dio u Muzeje crvene povijesti, a za dio nije bilo mjesta jer imamo veći fundus nego što nam prostor omogućava za prezentirati ga – rekao je. Umjetnici su svojim radovima, performansima i instalacijama in situ poslali poruku da mjesta na kojima su počinjeni zločini trebaju postati mjesta sjećanja, učenja i pamćenja. Bavoljak ističe kako je Goli otok jedna crvena i crna točka u našoj povijesti.
-Želimo da on ode u povijest tako da se obilježi, odnosno da se oda dostojno sjećanje ljudima koji su tamo patili i da se takvo nešto više ne ponovi – ističe te dodaje kako se zbog patnje tih ljudi treba napraviti spomen soba kako bi se otok obilježio u našoj povijesti te postao podloga za daljnja istraživanja.
– Mi sad već imamo preko pet doktorata na tu temu iz različitih područja, od književnosti i povijesti do arhitekture. Ljudi se dakle bave tom tematikom. Do devedesetih je to bila zabranjena tema, a sada kada se može o tome govoriti čudno mi je da hrvatska država ne želi tamo uspostaviti spomen područje ili na bilo koji drugi način obilježiti tu žrtvu i patnju, jer je to jedan od najgorih primjera ljudske patnje u 20. stoljeću.
-Ljudi su patili radi ideje. Osnovni je cilj bilo preodgajanje ljudi, možda možeš dijete preodgojiti, ali je nemoguće odraslog čovjeka i upravo radi toga mi kao udruga želimo ostaviti od toga nekakav trag jer lokalna zajednica želi izvući samo profit iz toga. Njima nije u interesu da se to obilježi, nije im u interesu da ostane neki trag nego samo da mogu živjeti od toga. Reinterpretiraju povijest, falsificiraju, izmišljaju se razne priče sve iz komercijalnih pobuda da bi ljudi došli tamo, a to nije potrebno jer za to ima i dovoljno samih činjenica – rekao je.
Izložba šalje poruku da je najbolje dostojanstveno i kroz umjetničko izražavanje pamtiti sve žrtve i tako progovoriti o represiji koja je kažnjenicima bila svakodnevica. Umjetnici koji su sudjelovali su Damir Bartol Indoš, Darko Bavoljak, Katija Bušlje, Marijan Crtalić, Boris Cvjetanović, Damir Čargonja Čarli, Tajči Čekada, Petar Dabac, Darko Fritz, Petar Grimani, Boris Greiner, Igor Grubić, Tea Hatadi, Eva Iten, Josip Pino Ivančić, Đorđe Jandrić, Radivoje Jovičić, Duje Jurić, Josip Klarica, Milomir Kovačević Strašni, Igor Kuduz, Andreja Kulunčić, Siniša Labrović. Jelena Lovrec, Toni Meštrović, Davor Mezak, Kata Mijatović, Marijan Molnar, Maja Moro, Bojan Mucko, Mejra Mujičić, Nadija Mustapić, Ana Mušćet, Zoran Pavelić, Petar Pavić, Vesna Pokas, Ivan Posavec, Jasenko Rasol, Frane Rogić, Neli Ružić, Marijana Stanić, Sandra Sterle, Sven Stilinović, Vlatko Vincek, Mio Vesović, Mirjana Vodopija, Tanja Vrvilo, Borko Vukosav, Vlasta Žanić i Jakov Žaper.
Koncepciju postava potpisuje Jasmina Bavoljak koja je ujedno kustosica izložbe. Za tehnički postav zaduženi su Nikša Vukosavić, Slaven Tolj i Krešo Glavinić. Autor tehničke pripreme projekta za realizaciju je Slaven Bugar, a produkcijski tim čine Darko Bavoljak, Jasmina Bavoljak, Srđana Cvijetić, Krešo Glavinić, Eta Kačić, Petra Marčinko, Kristina Mirošević, Slaven Tolj i Nikša Vukosavić. Izložba u Dubrovniku realizirana je u partnerstvu s Udrugom Goli otok ‘Ante Zemljar’, Art radionicom Lazareti i Muzejom crvene povijesti.