Dubrovnik ponovno sitno broji do trenutka kada će glumci preuzeti ključeve Grada, a Grad postati najljepša otvorena pozornica na svijetu. Svečano otvorenje 10. srpnja pred crkvom sv. Vlaha predstavlja vizualni i emotivni vrhunac festivala, a nas je zanimalo što ove godine čini okosnicu ceremonije i koji su ključni režijski i konceptualni pomaci u samom protokolu podizanja zastave Libertas.
O tome što publiku očekuje na otvorenju, kako teku završne pripreme i koliko je zahtjevno organizirati festival u povijesnoj jezgri razgovarali smo s ravnateljicom Dubrovačkih ljetnih igara Ivonom Šimunović.
Kakvo nas otvorenje očekuje?
– Otvorenje Dubrovačkih ljetnih igara je više od početka još jedne festivalske sezone. To je trenutak u kojem Dubrovnik potvrđuje svoj identitet grada kulture, susreta i vrhunske umjetnosti. Za mene je možda najemotivniji upravo trenutak podizanja zastave Libertas. Taj čin odavno je prerastao festivalski protokol. U njemu se sažimaju povijest Grada, njegova kulturna baština i ideja slobode kao vrijednosti koja je utkala svoj smisao u identitet Dubrovnika i Dubrovačkih ljetnih igara.
Svake godine Grad u tom trenutku zastane i ponovno osvijesti ono što ga određuje. Ponosno i ove godine možemo predstaviti program koji njeguje najviše umjetničke standarde, a istodobno ostaje vjeran vrijednostima na kojima su Igre izgrađene, izvrsnosti i otvorenosti prema svijetu.
Program otvaranja režira i koreografira izvrsni Leo Mujić prema scenariju Željke Udovičić Pleštine, uz kostimografa Lea Kulaša te zborovođu Ivana Šćepanovića. Uz Minhenski radijski orkestar pod ravnanjem maestra Ivana Repušića nastupit će sopranistica Marija Kuhar Šoša, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, Zbor Libertas, Dubrovački komorni zbor, Zbor Blasius, Dječji zbor Umjetničke škole Luke Sorkočevića, Folklorni ansambl Linđo, te Festivalski dramski ansambl, stvarajući svečani trenutak koji će otvoriti i ove 77. Dubrovačke ljetne igre – rekla nam je Ivona Šimunović.
Logistički i produkcijski izazovi
Generalka i samo otvorenje tradicionalno okupljaju tisuće domaćih ljudi i furešta u povijesnoj jezgri. Pitali smo Šimunović s kakvim se logističkim i produkcijskim izazovima ekipa susreće na terenu u ovim završnim danima pred samo otvaranje, te kako su uskladili zahtjevnu tehničku realizaciju s očuvanjem spomeničke baštine.
– Završni dani pred otvorenje uvijek su najintenzivniji dio priprema. Tada se na jednom mjestu susreću umjetnički, produkcijski, tehnički i organizacijski procesi koji su se mjesecima pripremali. Svaki detalj mora biti usklađen, od dolazaka umjetnika, tehničkih proba i sigurnosnih protokola do koordinacije s brojnim gradskim službama i institucijama. Posebnost Igara jest jest to što se one odvijaju u živom gradu i unutar jedne od najvrjednijih povijesnih jezgri na svijetu. Upravo zato svaka produkcijska odluka podrazumijeva dodatnu odgovornost. Baština nije kulisa u kojoj se program događa, nego njezin ravnopravni sudionik i prema njoj se odnosimo s najvećim mogućim poštovanjem. Sve se realizira u bliskoj suradnji s nadležnim konzervatorskim službama, Gradom Dubrovnikom i svim institucijama koje sudjeluju u organizaciji. Cilj nam je da tehnička realizacija bude na najvišoj razini, ali da pritom prostor ostane očuvan i da svaka intervencija bude privremena, promišljena i primjerena povijesnom ambijentu. Ono što publika vidi kao nekoliko sati svečanosti rezultat je rada velikog broja ljudi koji mjesecima djeluju gotovo nevidljivo. Upravo je to jedna od posebnosti Dubrovačkih ljetnih igara, iza prividne lakoće stoje znanje, experience, precizna organizacija i iznimna predanost cijelog tima – objašnjava nam ravnateljica Igara.
Dijalog naslijeđenog i suvremenog u živom Gradu
Ceremonija otvorenja uvijek balansira između stroge tradicije i suvremenog umjetničkog izričaja. Otvarajući pitanje o tom omjeru, odnosno o tome koliko je važno zadržati autentični Držićev i festivalski kod, a koliko ponuditi estetski odmak novim generacijama, ravnateljica nudi jasan i dubok uvid u samu bit festivala-
– Smatram da Dubrovačke ljetne igre ne trebaju birati između tradicije i suvremenosti. Njihova je najveća vrijednost upravo u tome što već gotovo osam desetljeća uspijevaju održati kontinuitet, a pritom ostati otvorene novim umjetničkim čitanjima. Kada govorimo o ceremoniji otvorenja, važno je reći da umjetnički koncept oblikuje umjetnički tim festivala i da svaka generacija prirodno donosi vlastiti senzibilitet i estetski jezik. Ne mislim da je cilj mijenjati festivalski identitet, nego ga iznova promišljati. Tradicija ostaje živa upravo onda kada svako vrijeme pronađe način da joj pristupi iz vlastite perspektive. Mislim da Dubrovačke ljetne igre upravo u tome imaju svoju posebnost. One su prostor dijaloga između naslijeđenog i suvremenog, između Grada kakav jest i Grada kakav tek može biti. Vjerujem da je upravo taj dijalog ono što festival održava živim već 77 godina – ističe Šimunović.
Drugačiji Grad, pa i „generalka“
Generalna proba otvorenja, popularna „generalka“, za Dubrovčane ima status neslužbene premijere i pulsira posebnom energijom. Na samom kraju, zanimalo nas je što za nju osobno znači taj trenutak kada se prvi put pred domaćom publikom testira sve ono što je tim mjesecima pripremao.
– Generalna je oduvijek imala doista posebno mjesto u životu Grada. Ove godine, prvi put taj isti trenutak doživljavam iz sasvim druge perspektive. Više nisam u publici, nego iza svega što publika vidi. Sigurna sam da će emocija biti drukčija, možda i intenzivnija, jer ću znati koliko je rada, predanosti i odgovornosti utkano u svaki detalj. Ipak moram priznati, generalna proba nekada je imala jednu sasvim drugačiju atmosferu. Nije to bilo samo gledanje programa. Dubrovčani su aktivno sudjelovali, komentirali, dovikivali, znali su biti kritični, duhoviti, ponekad i nemilosrdni. Ali sve je to bilo znak da su Igre osjećali kao svoje. Imali su potrebu reagirati jer su bili emocionalno uključeni. Danas je Grad drukčiji. Promijenila se njegova svakodnevica, promijenila se i publika. Te spontane energije ima manje i to je, po mom mišljenju, odraz širih promjena koje su se dogodile u Dubrovniku. Bilo bi lijepo vratiti taj osjećaj, ne zato da bismo vratili prošlost, jer to nije moguće, nego da bismo ponovno izgradili živ odnos između Grada i njegovog festivala – zaključuje Ivona Šimunović, a mi s nestrpljenjem iščekujemo otvorenje 77. Dubrovačkih ljetnih igara.
