Jedan od preživjelih iz tragedije koja se u utorak navečer dogodila u Koločepskom kanalu, Viktor Markota iz Rogotina trenutno se oporavlja u Općoj bolnici Dubrovnik nakon operacije ključne kosti.
Visoki gospar u svojim odokativno 50-tim godinama povijene ruke dočekao nas na nogama u sobi na drugom katu, odnosno Odjelu Ortopedije. Pruža nam zdravu ruku nudeći bombone, a prva stvar koju smo izustili bilo je pitanje – Treba li vam što?
Markota nas je ljubazno odbio rekavši da mu malo toga u životu općenito treba, a interes novinara za njegovom pričom potpuno razumije.
-Ljudi žele znati – kaže nam on dok sjeda na bolnički krevet.
– Dok se ovo sve skupa događalo nijednom nisam izgubio svijest. Dok sam bio pod morem, tih pet do deset sekundi, razmišljao sam kako je riječ o havariji. Gliser se u to ispravio i volan je bio na meni, došao sam do zraka. Biti na baš tom dijelu glisera, na lijevoj strani kod motora…Zašto sam baš ja tu bio, mogao je netko drugi tu biti? Da me izbacilo pokušao bih plivati – priča nam Markota u jednom dahu.
Na upit kako su sa broda ‘Danče’ uopće vidjeli da su udarili gumenjak, Markota odgovara kako je ‘dosta galamio’.
– Žao mi je ljudi iz Kapetanije, oni su se vratili vrlo brzo, ali vidjelo se na njima odmah sve – napominje on.
Na upit kako se penjao na brod sa slomljenom ključnom kosti, Markota kaže da u tom trenutku uopće nije osjećao bol.
-Nisam ništa osjećao. Kad smo se dočepali ograde popeli smo se brzinom munje. Pomogli smo vaditi Alena iz mora radio sam to i desnom rukom. Tu me već malo počelo boliti, ali moralo se spasiti sve što se moglo – ističe jedna od dvojice preživjelih.
Viktor Markota dodaje kako je pokojni Alen Perišić vozio gliser, te ističe kako je vozio polako izbjegavajući valove kako putnici ne bi ostali mokri. Kako nitko, pa ni on, nije uočio ‘Danče’, ne zna.
-Lako je pričati kako se brod nije vidio, da su to bili idealni dnevni uvjeti, ali tu je bilo veliko more, valovi preko metra. Pretpostavljam da se on koncentrirao na valove, nema drugog razloga zašto eventualno nije vidio – kaže Markota.
Na upit je li gliser ima signalna svjetla, on odgovara kako jednostavno ne zna.
-Nisam zagledao, ja sam tamo pošao odraditi moj dio posla, ne znam uopće gdje su ta svjetla na gumenjaku – kaže Markota te nastavlja:
-Podijeljen sam u osjećajima. Ja sam živ, a tamo je sedam mrtvih ili nestalih. U moju obiteljsku kuću došlo je jučer barem 50 ljudi pitati kako sam. To mi daje snagu da idem dalje. To su bili djelići sekunde, jesi ili nisi. Ako te Bog sačuva, sačuva – zaključuje Markota.
Podsjetimo, u u utorak navečer u sudaru gumenjaka i broda ‘Danče’ život su izgubili Dubrovčanin Alen Perišić i Jele Kobaš iz Velike Gorice. Njezin sin Danijel Kobaš još se vodi kao nestali, kao i Marina Vuletić i Bojan Soiljković iz Dubrovnika, ali i Tomislav Belak iz Šibenika.
Preživjeli su zasad samo Viktor Markota iz Rogotina te Velimir Šetka iz Kule Norinske.