Mnogi od nas imaju barem jedan, a često i više bandova koje slušamo od mladosti, s kojima smo odrastali i pratili sve njihove uspjehe, uspone i padove. No, mnogi od tih bandova neizostavno prestanu s aktivnostima zbog starosti, dosade, repeticije ili međusobnih nesuglasica, a njihovim obožavateljima preostane samo da nostalgično po tisućiti put preslušavaju studijske albume, pronalaze bootleg snimke s davno zaboravljene tunguske turneje ili pišu peticije zahtijevajući još jednu, ovaj put uistinu posljednju, oproštajnu turneju. A neki se odvaže okrenuti budućnosti u pokušaju da pronađu dostojne nasljednike svojih idola.
Obožavatelji Black Sabbatha, grupe koja je uspjela u nevjerojatnom – da bude prva, i da pedeset godina kasnije i dalje ostane najbolja heavy metal grupa svih vremena, ujedno imaju i najviše izbora i najviše očekivanja od mladih naraštaja. Sabbatha više nema, održali su posljednji koncert u veljači prošle godine, ovjekovječen na posebnom digitalnom izdanju iz listopada, ali Ozzy, Tony, Geezer i Bill svakodnevno nadahnjuju nove generacije glazbenika, toliko da je nastao i cijeli pod-žanr rocka nazvan ‘Sabbath Worship’. I teško da može proći mjesec dana bez da se ne otkrije novi band, teško je zamisliti da svakog petka ne dobijemo barem jedan album sabatovskih rifova uz ozificirane vokale. Često se spominju nasljednici, mnogi su i doživjeli veliki uspjeh kao na primjer Pentagram, Candlemass, Acid King i Electric Wizard, a sad se pojavio novi, iznimno perspektivan band koji ima kvalitetu da glazbene fanove uveseljava novim skladbama sljedećih pedeset godina, sve do oproštajne turneje tamo negdje u veljači 2067. godine.
Taj band se zove High Reeper, dolazi nam iz grada Rockyja i svjetskih prvaka u američkom nogometu – Philadelphije, gdje su se u samo dvije godine postojanja uspjeli dokazati svojom fantastičnom živom svirkom. Prošle godine snimaju i svoj prvi, istoimeni album, koji je upravo prije dva tjedna doživio i svoju svjetsku premijeru zahvaljujući poznatoj talijanskoj diskografskoj kući ‘Heavy Psych Sounds’. Već od prvih sekundi albuma i pjesme ‘Die Slow’, osjeća se da petorka u sastavu Zach Thomas, Napz Mosley, Andrew Price, Pat Daly i Shane Trimble umješno, iskusno i odlučno kombinira iskonsko štovanje Sabbatha s modernim rock and rollom, a taj moderan utjecaj je posebno vidljiv na sljedećoj stvari ‘Chrome Hammer’. Ukoliko slušajući treću kompoziciju na albumu naslovljenu ‘Soul Taker’, meni uvjerljivo najdražu, zatvorite oči i opustite se, teleportirat ćete se izravno u Birmingham s početka sedamdesetih, uživati po zapuštenim krajolicima postindustrijskog Zapadnog Midlandsa uz naslovni ‘High Reeper’, a zatim ćete imati osjećaj da vas duh još uvijek živog i relativno zdravog Ozzyja progoni kroz šestominutni ‘Reeper Deadly Reeper’.
Ipak, pritisak i neizvjesnost skorašnjeg Brexita će vas na sljedećoj, šestoj pjesmi s albuma, prebaciti na sjever Californije u društvo Jax Tellera i njegovih Sinova Anarhije, gdje ćete pjesmu ‘Weed & Speed’ najbolje iskusiti ako se zamislite u zadimljenom SAMCROklubu kako vješto izmičete pivskim bocama u niskom letu. Sve svoje novce zatim uložite na crno u ‘Double Down and Let It Ride’, odvrnite svoju liniju na 11 ako već niste (zašto već niste će zauvijek ostati misterij) uz ‘Black Leather’ i okončajte svoju 40-minutnu meditaciju uz još jedan genijalno sabatizirani ‘Friend of Death’.
Kao što je jednog davnog petka trinaestog 1970. Black Sabbath došao niotkuda i pokorio zemaljsku kuglu, tako će i High Reeper zasigurno biti dostojna zamjena za tu rock instituciju. Ukoliko i uživo želite doživjeti ove nove zvijezde, krajem travnja i cijeli svibanj organiziraju štovanje Sabbatha po klubovima u susjedstvu, s čak devet nastupa u Italiji i još petnaestak po Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj.