Grad vode kriminalni tipovi

Građanski aktivizam jača u Dubrovniku, ali susreće se s posljednjom godinom mandata gradonačelnika Andra Vlahušića koji panično pokušava oploditi svoju, nadamo se zadnju šansu da upravlja i vodi ovaj Grad.

Pritom nasilno kreće na javne prostore i projekte u kojima bi se zavrtjelo što više milijuna. Jedan od njih je i obnova Lazareta, prostora zbog čijeg su se pokušaja komercijalizacije lomila koplja i prethodne i ove gradske uprave s Art radionicom Lazareti. Sad se očekuje „navodni“ početak obnove već 14. travnja, a gradonačelnik očekuje iseljenje korisnika do tada. O sudbini Lazareta, ali i drugim posezanjima spregnutih političara i investitora za javnim prostorima, razgovarali smo s voditeljem ARL-a Slavenom Toljem.
 
IZBACIVANJE PARTNERA
 

– Kao i više puta do sada iz medija i na Gradskom vijeću doznajemo da bi se trebali iseliti iz prostora čim počnu radovi u Lazaretima. Činjenica je da smo upravo mi pokrenuli pitanje obnove Lazareta i projekt „Karantena“ koji je uključivao njihovu namjenu. Najvažniji partner u tome nam je bila Umjetnička škola Luke Sorkočevića, i uspjeli smo, nakon mnogih pritisaka i peripetija, s bivšom gradskom upravom dovesti taj projekt pred sam početak radova. Međutim, dogodili su se lokalni izbori i novi gradonačelnik Andro Vlahušić je petnaestak dana nakon dolaska na vlast posjetio Lazarete i na parkiralištu, na haubi automobila prekrižio Umjetničku školu iz tog projekta. Nakon letimičnog pogleda utvrdio je da je taj prostor prevrijedan za baletnu i likovnu školu i raskinuo ugovor s njima. Treba reći da su oni sudjelovali u cijelom postupku planiranja obnove i buduće namjene Lazareta te zajedno sa Županijom platili dio za građevinsku dozvolu.
 
Je li tad bilo pritisaka i za iseljenje Art radionice Lazareti?
– Škola je unutar sustava pa se dogodilo to što se dogodilo, a nas se nije mogao riješiti tako lako, jer smo nezavisni. Pa su počeli pritisci! Imali smo nekoliko sastanaka o Lazaretima i upravljanju dubrovačkom kulturom, gdje je više puta Vlahušić rekao da On ima ključeve svih prostora i da je On, a ne Grad jedini vlasnik i odlučuje gdje će se što događati!? Imao je on, naravno i koncept za Lazarete, na što mi nismo htjeli pristati jer smo na tom projektu radili jako dugo i pažljivo promišljali sadržaj i obnovu. On smatra da zna bolje kako što treba napraviti pa je više puta rekao da je ugovor list papira, koji će rasparati i da će prostor morati biti dostupan 24 sata turistima, a ne da se zatvara zbog programa… Riječ je o fiksaciji turizmom i velikim brojkama, a mi smo radili koncepciju koja je namijenjena prvenstveno lokalnom stanovništvu, u kontekstu Grada koji gubi javne prostore namijenjene građanima. Tvrdimo i dalje da neki prostori moraju biti izuzeti od komercijalizacije, jer će građani na kraju ostati bez svega. Prepirali smo se oko toga i drugih pitanja vezanih za kulturu, direktno i preko medija. Izašao sam iz kulturnog vijeća nakon njegove ideje da Lovrjenac iznajmi za noćni klub. Žao mi je što već tada kulturna javnost nije reagirala, jer ljudi reagiraju obično tek kad ih se direktno dirne u ono što sami rade.

Ipak je uslijedilo osnivanje povjerenstva za Lazarete u čijem ste radu sudjelovali…
– Inzistirali smo da se osnuje novo povjerenstvo za Lazarete s predstavnicima struke, gradske uprave i samih korisnika prostora. Prvo povjerenstvo je osnovano nakon pokušaja prošle vlasti da se prostor komercijalizira i iznajmi. Grad nikad nije imao ideju što s Lazaretima, već je vlasti uvijek misao vodilja bila iznajmiti ih nekome i vjerojatno pritom privatno osigurati postotak sebi. Povjerenstvo je ponovno napravljeno i nakon više sastanaka zaključeno je da smo svi za obnovu i predložen je plan korištenja.
 
FAZNA OBNOVA BEZ ISELJENJA
 
– Na zadnjem je sastanku, prije nešto više od pola godine zaključeno da se kreće u obnovu, ali po fazama kako se ne bi ugrozila djelatnost korisnika: Linđa, Deše i Art radionice Lazareti. Dogovoreno je da se po fazama selimo u prostor koji je prethodno već obnovljen, što je lako izvedivo i svi smo bili zadovoljni. Međutim, od tada do danas smo isključeni iz daljnje procedure, išle su neke izmjene projekta koje nismo vidjeli, znakovito je da je komunikacija prestala, a gradonačelnik je na zadnjem Gradskom vijeću lažno izjavio da su gradske službe u stalnom kontaktu s korisnicima. A mi već jako dugo nismo dobili nikakvu informaciju.
 
Jesu li Vas pak zvali da se iselite iz Lazareta do 14. travnja?
– Dan prije Gradskog vijeća telefonski su zvali naše prve susjede u Lazaretima – Dešu da se isele do tog datuma radi početka radova. Ponuđen im je mali uredski prostor na Vojnoviću. To je samo još jedna manifestacija despotskog ponašanja gradonačelnika, koji je na više sastanaka tvrdio da udruge ne rade ništa pa nam prostor ni ne treba, već da svi zajedno možemo raditi u jednom uredu. Velikodušno nam je ponudio da će on plaćati struju i telefon, a da mi napravimo raspored od po dva sata na tom jednom telefonu!? To je potpuno ignoriranje svih programa koje radimo, i Deša i Linđo i mi. Sve te njegove manifestacije samo pokazuju potpuno nerazumijevanje funkcioniranje, ne samo udruga, već i cijelog Grada. Mi još nismo dobili nikakvu obavijest o iseljenju, ali smo, kao i Linđovci, koji imaju dogovorenih stotinjak nastupa u Lazaretima prvi put za to čuli u izvješćima s Gradskog vijeća. Oni su zbunjeni najavama, a ja sam ljut i mislim da se gradonačelnik tu vara i da mu neću dozvoliti da ogradi Lazarete i iseli nas iz njih. Vjerujem da će se opet povući, kao što je uredio više puta. Sjetimo se onog smiješnog dopisa o ukidanju financiranja kulturnih institucija, za koji je poslije izjavio da je performans. On cijelo vrijeme to radi, izlijeće s nesuvislim i agresivnim izjavama, što je izrazito neinteligentno i iritira mnoge ljude. Nije mu za vjerovati. Unatoč njegovim tvrdnjama da ćemo se vratiti u Lazarete po završenim radovima, to mu neće proći. Jer, čim bismo pristali na to, jasno nam je da se nikad nećemo tamo vratiti i da će nas izigrati. Stoga moramo ostati u prostoru i kontinuirano raditi.
 
IMAMO PODRŠKU MINISTRICE
 

– Imat ćemo u ostanku u Lazaretima ozbiljnu podršku naših kolega i organizacija iz zemlje i ako bude potrebno, međunarodnu potporu. Imamo potporu za naše programe ministrice kulture Andree Zlatar i njenog zamjenika Zlatka Uzelca, koji će nam dati punu potporu našim zahtjevima i programima. O tome sam razgovarao prije mjesec dana s ministricom i siguran sam da nećemo odustati od cijele priče. Neko normalno ponašanje, koje bi se očekivalo od ozbiljnog čovjeka na takvoj poziciji bi, ako se i treba ići u cjelovitu obnovu, bez da je moguće raditi je u fazama, uključivala novi ugovor s datumima kad ćemo se vratiti, eventualnom naknadom štete zbog programa, adekvatnim zamjenskim prostorom… jednu suradničku priču u kojoj svaka strana cijeni onu drugu. Na ovaj način ne možemo pristati na ništa, a osim toga nismo ni dobili nikakvu obavijest, Deša je obaviještena telefonski, što ne znači ništa i takvo ignoriranje i pristup se ne može tolerirati.
 
Uzmemo li u obzir gradonačelnikovu improvizaciju obnove, koja je čak i neizvjesna jer Državna komisija za nadzor javne nabave tek treba donijeti odluku o žalbama, a sjetit ćemo se da je prošli natječaj poništen, smatrate li da još uvijek postoji snažni privatni interes za komercijalizacijom prostora, unatoč odluci i radu Povjerenstva za Lazarete koje je utvrdilo sadržaje koji će se tamo odvijati?
– Mi smo već dugo izloženi pritiscima za komercijalizaciju Lazareta. Poslije rata smo započeli projekt i obnovu, ocijenjen je dobro, osigurali smo donacije, ušli na listu World Monument Fonda među 100 prioriteta obnove svjetske baštine, ali smo tada imali i dobru suradnju s gradskom upravom kojoj je na čelu bio Vido Bogdanović. To je bilo poslijeratno razdoblje kad se htjelo nešto napraviti, a ljudi su cijenili što pokušavamo probuditi neku energiju. Ubrzo nakon toga je cijeli taj projekt blokiran, jer smo na ovaj kontrolirani način tokova novca kroz donacije WMF-a i drugih ozbiljnih donatora koji su stvarno išli na živce onima koji su Lazarete doživljavali kao dvostruku dobit!? Ali privatno, prvo bi zaradili na obnovi prostora, a onda bi ga i iznajmili.
 
LAZARETE HODOČASTE SUMLJIVI LIKOVI
 

– U Lazaretima je hodočastio niz sumnjivih likova iz polusvijeta, pojavljivali su se razni generali, hrvatski i internacionalni investitori koji su bili uvjereni da će lako ući u taj prostor. Dolazili su ga mjeriti, snimati i razgovarati što će gdje biti pa sam više puta takve likove zamolio da izađu iz naših prostora. Sjećam se razgovora s Jupiter grupom, koja je bila investitor i u šipanskom projektu Čemprijesi. Pozvali su me u Hilton Imperijal da bismo razgovarali o donaciji, da bi se ispostavilo da već imaju gotov projekt Lazareta s velikom plutajućom pozornicom ispred njih, ulazom za cruisere, restoranima i disco clubom. Rečeno nam je da su već sve dogovorili s Gradom, ali su ih uputili da s nama direktno razgovaraju jer Grad nije riješio problem s nama pa da oni to pokušaju korumpirati. Ponudili su nam zamjenski objekt u Gradu, neku kuću koju bi nam kupili!? I sadašnji gradonačelnik je na prethodnim izborima koje je izgubio, ponudio nam deal da Lazarete pustimo za ostvarenje njihovih vizija o Lazaretima. Imamo primjer kako funkcioniraju te vizije u Revelinu, gdje su skupa muzej, disco club i virtualni muzej. Možda se to nekome sviđa, ali meni ne jer je riječ o diletantski mišljenoj stvari i koja se dugoročno raspada.
 
Mislite da slična sudbina čeka i Lazareta ukoliko bi se ostvarile gradonačelnikove vizije?
– Tako su mišljeni i Lazareti. I onda i sad! Grad uopće nema preciznu ideju što bi s Lazaretima, već je to prostor u kojem se može „svašta“. Gradonačelnik ima viziju kako tu može 5 tisuća turista piti koktele istovremeno!? To je ta opsjednutost veličinom i velikim brojkama, za koju sigurno postoji naziv u medicini, ja ga ne znam. Međutim, sve se to manifestira i na drugim poljima života Grada, poput zidina, Blagih dijela, bolesnom opsjednutošću da se Arhiv treba iseliti iz Grada… Sve je to krenulo, jer ostala je još godina dana mandata i čini mi se da je riječ o očajničkom pokušaju. Ne bih se želio baviti politikanstvom, ali je dojam da je gradonačelnik „izgubio na veličini“ na nacionalnoj razini i ispao je iz „igre“ u kojoj je imao velike planove i ambicije, a smatrao je da mu uopće ne treba drugi mandat gradonačelnika. Sada mu je to jedino preostalo i cijeli Grad drži za taoca, uzima kredite i mahnita suludim projektima. Neki dan je krenuo i na prostor kina Slavica, gdje planira opet ugostiteljstvo i kinematografske programe, a šank na mjestu nekadašnjih ureda. Sve se to može raditi, ali puno pažljivije i promišljenije, a ne u trenutku „nadahnuća“. Paradoksalna je situacija da sa partnerom u vlasti i, valjda privatno Perom Vićanom, jedan dan sjedi na optuženičkoj klupi, a drugi dan inzistira o glasovanju za projekt na Srđu i izmjene GUP-a Grada koji će ugostiteljskim predatorima omogućiti da se prošire na sve gradske površine. Razumijem da su ljudi zabavljeni svojom egzistencijom i da ne vide koliko je opasan ovaj projekt na kojem on sada radi i koliko je kratkoročan.
 
NOVA OPSADA GRADA
 
– Ovo što se događa sa Srđem je nova ratna situacija. Nova opsada Grada. Nekoć je to bila prva linija u ratu, a sad nam se ponovno događa da ćemo biti u okruženju, jer su svi gradski vijećnici, osim Marije Delije, podržali ideju da tu ogromnu površinu bezuvjetno predamo privatnom vlasniku. Gledajući vizuru Dubrovnika na karti koja je bila pred vijećnicom, imamo s jedne strane opsadu s mora od cruisera, a s druge strane projekt na Srđu. Bit ćemo u klopci, uskom grlu. Ovim su građani onemogućeni odlučiti kakav grad žele, već smo osuđeni biti destinacija. Ideje Grada više nema! Nema se gdje dogoditi. Političari fokus postavljaju na pitanju „Jesmo li za golf ili ne?“, a pravo je pitanje „Jesmo li za Grad ili ne!?“
 
Lazareti su upravo zbog aktualne situacije posljednjih godina postali središte građanskog aktivizma?
– I naši umjetnički programi su vezani za te teme. Drago mi je što je novi izbornik Bienallea arhitekture Tomislav Pavelić, koji je dva puta izlagao kod nas u Lazaretima i Otoku, pozvao u Veneciju pulsku grupu koja se dugi niz godina bavi pitanjem Muzila. Riječ je o arhitektima, građanskim udrugama i aktivistima koji se bave tim užasnim problemom jer u Istri imaju Jakovčića, despota istog poput našeg Vlahušića, koji također želi pola grada za privatne interese.
 
Kada spominjete Istru, kako gledate na pokretanje regionalne političke inicijative koja se ima namjeru kandidirati na predstojećim lokalnim izborima?
– Jasno je da ljudi nisu zadovoljni sa stranačkim vođenjem politike. Izrazito su nezadovoljni sa svim strankama, od HDZ-a i HSP-a, do HNS-a i SDP-a. Sadašnji je rejting HNS-a da ne bi ni ušli u Sabor. Osjeća se potreba za drugačijim pristupom i regionalna inicijativa je ozbiljan stvar, ali ne znam koliko je ljudi spremno ući u to grotlo, prljavi svijet u kojem ljudi misle da se ne može opstati ako nisi dio jedne mafijaške priče. To je bar opći dojam. Stoga je pitanje kako artikulirati tu jednu treću opciju, raditi pažljivo i pametno s puno angažiranih ljudi. Može se s građanskom listom dobiti 3-5 mjesta u Gradskom vijeću, ali mislim da to nije dovoljno. Treba nam promjena paradigme, jezika kojim se govori i potpuno novi pristup politici. Nažalost, na pojavnoj razini se ne vidi razlika između bivše i sadašnje vlasti. Prije je Sanader parkirao u Lazaretima, sada kolona tih istih limuzina čeka nekog drugog kada dođe u Grad. Dok se ta ista vlast ne počne drugačije ponašati, dok ne vide da nije uljudno zatvarati promet kad prolaze gradom u koloni luksuznih automobila dok ljudi ostaju bez posla, nema promjene. Potrebna je generalna promjena i ne znam koliko regionalne inicijative imaju snage, znanja i kvalitete za provesti je.
 
MI VIŠE NE VOLIMO GRAD
 

– Možda bi se moglo, kada bi ljudi rekli „dosta je svega“ i kada bi prestali razmišljati o Gradskom vijeću kao ulasku u politiku. Dubrovački vijećnici nisu političari. Oni su ustvari amateri, predstavnici građana u tijelu koje treba voditi računa o potrebama svih nas. Tako bi se trebali i početi ponašati, i svoju energiju i znanje bi trebali staviti u službu zajednice. A to je pitanje na kojem mi pucamo jer je jako malo ljudi spremno uopće posvetiti se zajednici, jer smo prestali vjerovati u nju. Ne doživljavamo sebe više kao zajednicu i ne volimo Grad. Svakodnevno čujem od ljudi u Gružu i Lapadu koji su odselili iz povijesne jezgre da ne žele više nikad doći u Grad. Tužno im je, to ih boli i zbog toga više ne dolaze na Stradun.
 
Smatrate li da su sve ove promjene posljednjih godina, koje su iznjedrile divlju komercijalizaciju svih javnih prostora, već pretvorile Dubrovnik u Destinaciju, a ne grad?
– To je istina i na tome se sustavno radi. Mislim da se to ipak može promijeniti, ali potreban je žestoki rez i postavljanje dugoročne strategije koja bi zaustavila ovaj proces i počela ga mijenjati. Riječ je o globalnoj pojavi koja se već dogodila i drugim povijesnim gradovima slične sudbine poput Dubrovnika, ali se ozbiljno radi na povratku ljudi u taj prostor, vraćanju javnih površina u funkciju potreba građana… Mi samo improviziramo. Imamo neke točke koje bi mogle biti razvojne, poput Sveučilišta. Ali bi onda cijela zajednica trebala stati iza njega, a ne ga zaustavljati i usporavati. Ako nam je Sveučilište prioritet, onda treba raditi na tom projektu do kraja i da Dubrovnik postane sveučilišni grad, što bi vjerojatno donijelo novu kvalitetu ovom prostoru i promijenilo odnose u centru.
 
ŠEJTANSKA PARA
 
– Dok je ovakva uprava koja kratkoročnim potezima mahnito pretvara Grad u jednu veliku suvenirnicu i fast food, nemam nade. Sve je to već opisano u literaturi, to su gradovi destinacije u kojima građani žive u rubnom prstenu grada i dolaze služiti organizmu koji proizvodi novac. Riječ je o „šejtanskoj pari“ kako kažu u Bosni, novcu koji tu ne ostaje i neće donijeti nikakvu kvalitetu građanima. Stoga se treba prenuti i boriti. Moramo izraziti neslaganje s takvim načinom vođenja grada i konačno ih početi zvati pravim imenom – jer oni su kriminalni tipovi koji se pritom u svemu tome dobro ne snalaze pa imamo potpuni debakl.