Mlada Dubrovkinja Gracija Filipović glumiti je počela od malih nogu, a glavna uloga koju je nedavno pod redateljskom palicom Antonete Alamat Kusijanović odigrala u njezinom debitantskom dugometražnom filmu ‘Murina’ otvorila joj je vrata prestižnog Filmskog festivala u Cannesu. Bit će to ujedno i njezin prvi posjet Francuskoj, otkriva nam mlada glumica, koja jedva čeka prošetati crvenim tepihom okružena poznatim svjetskim glumcima i redateljima.
— Bila sam jako sretna i ponosna kad mi je Antoneta rekla da je ‘Murina’ uvrštena na Filmski festival u Cannesu. Velika je čast ići u Cannes i ne događa se često, a pogotovo ne u Hrvatskoj. Jako je uzbudljivo, posebno kad znam da će tamo biti neki od mojih najdražih glumaca i redatelja. Jako sam sretna i što je hrvatski film prepoznat u svjetskoj javnosti i nadam se da ćemo uspjeti poslati poruku filma i na svjetskoj sceni – ističe Gracija Filipović koja u ‘Murini’ tumači ulogu 16-godišnje Julije.
Film o odrastanju
Cijeli film zapravo govori o borbi glavne junakinje protiv ovdašnjeg mentaliteta i starih tradicija koje često sputavaju mlade ljude u samoostvarenju i napredovanju. Gracijinim riječima ‘to je pravi film o odrastanju na izoliranom otoku na kojem nemaš ni prijatelja ni nikakve druge komunikacije osim sa svojom obitelji’.
— Izolacijom otoka prikazali smo koliko su obiteljski odnosi bitni i koliko na dijete i njegovo odrastanje utječe kada oni ne funkcioniraju kako treba. Tematizirali smo tradicionalni pristup koji često koči mlade ljude u napretku – govori glavna glumica ‘Murine’.
S Julijom, ističe, nije pronašla dodirne toče po pitanju njezina odrastanja i obiteljske situacije jer sama ima obitelj koja joj je velika podrška, a nije tijekom odrastanja iskusila niti otočku izoliranost, ali ipak, Gracija vidi sebe u Juliji po povezanosti s morem i prirodom. Ipak, u Julijin karakter potpuno je uronila, a iza toga stoji veliki višegodišnji trud.
— Antonetu sam upoznala na snimanju spota za pjesmu Silentea ‘Neobranjivo’. To je bilo jako kratko snimanje, a iza toga smo snimali njezin kratkometražni film ‘U plavetnilo’ koje je pravi početak naše suradnje. Zajedno smo gradile taj film. Ona je imala ideju i svoju viziju, ali je uzimala moje brojne prijedloge i skupa smo gradili Julijin karakter. ‘Murina’ je definitivno nastavak na ‘U plavetnilo’ i bavi se sličnom
tematikom. Što se tiče detaljnog ulaska u Julijin karakter, pisala sam, naprimjer, dnevnik iz karaktera. Bilježila sam uobičajene situacije i promatrala kako bi Julija na njih reagirala. Cilj je znati u svakom trenutku što bi tvoj karakter napravio, a da nemaš subjektivnog utjecaja na to. Za ovu ulogu sam se pripremala još od filma ‘U plavetnilo’ pa mi je skroz postalo normalno prebaciti se iz sebe u Juliju – priča mlada glumica koja nam je otkrila i kako je izgledalo snimanje njezinog prvog dugometražnog filma i koliko je bilo izazovno.
Fizičke i emocionalne pripreme
— Snimali smo 42 dana na hrvatskim otocima, počeli smo na Kalamoti, na Bezdanu i onda smo išli na Hvar i Kornate. Bilo je prilično fizički i emocionalno zahtjevno. Nije bit snimanja doći prvi dan na set i sve odmah napraviti. To je proces. Tome je prethodila velika priprema. Tako sam trebala ići na tečaj ronjenja na boce jer smo imali dosta podvodnih scena, trebala sam učiti loviti ribe s harpunom, što je bilo jako zanimljivo. Pomoglo mi je što sam trenirala plivanje 11 godina pa sam se prilično dobro snašla u tim morskim scenama i bez tog iskustva s plivanjem mislim da mi ne bi ni bilo moguće odraditi neke scene. Nije mi bio problem jer jako puno volim more. Puno teže su bile emocionalne pripreme. S Antonetom sam gradila lik do te mjere da sam morala znati što će ona napraviti u svakome trenutku. Bit je skroz ući u ulogu kako bi bilo što realističnije. A, u svemu su mi pomogli i ostali glumci. Sjećam se dok smo još bili na Kalamoti prije početka snimanja, jedno jutro mi je Leon Lučev koji mi glumi tatu u ‘Murini’, kucao na vrata u 5 sati i rekao ‘idemo ribat’. Mislila sam da se šali, ali stvarno smo pošli. Tako su izgledale naše pripreme ulaska u tu obiteljsku rutinu. Bilo je dosta zahtjevno, ali dobro sam se s ekipom povezala pa mi je to definitivno olakšalo – naglašava Gracija.
Na setu je boravila svaki dan snimanja te je, ističe, 99 posto scena snimala cijeli dan, a najteže su joj otkriva, bile noćne scene, pogotovo one pod morem.
— Na Kalamoti smo u špilji na Bezdanu snimali po noći u moru. Najteže je kad trebaš četiri – pet sati biti u moru po noći i još snimati emotivne scene u kojima moraš plakati, to te stvarno dotuče. Mislila sam da će mi biti skroz u redu jer sam već imala iskustva s filmom, ali ne može se usporediti. Osim toga, ‘U plavetnilo’ smo snimali sedam dana, a ‘Murinu’ 42 dana – govori Gracija te dodaje kako je prilikom snimanja ‘Murine’ iza sebe imala jaki ženski tim što joj je posebno drago s obzirom na tematiku filma.
— Antoneta mi je definitivno bila najveća podrška na setu, s Danicom Ćurčić koja mi je glumila mamu ostvarila sam intenzivan odnos i izvan seta. Tu je i direktorica fotografije Helene Louvart, najopuštenija i najviše prijateljski nastrojena osoba koju poznajem. Tu su bile i Snježana Gorup i Amela Bakšić koje su bile zadužene za kostime i šminku, ali općenito bih željela istaknuti da mi je sva ekipa na setu iznimno pomogla. Svaka osoba koja je bila na setu zaslužna je što je film ispao tako uspješan i dobar. Svi su dali maksimum. Podrška ekipe mi je bila značajna – naglašava mlada Dubrovkinja.
Glumi od malih nogu
Glumiti je, kako smo već istaknuli, počela od malih nogu i to u Kazalištu Marina Držića. Tamo je pohađala dramsku grupu kod Jasne Jukić, a iza toga je glumila u predstavama redatelja Ivana Lea Lema te Olje Lozice te je ostvarila zapaženu ulogu u njezinoj predstavi ‘Prasac koji gleda u sunce’. Nakon toga je s 13 godina završila s glumom u kazalištu te se ‘prebacila’ u druge vode. Prvu filmsku ulogu ostvarila je u filmu ‘Mali debeli rakun 2021.’
— To mi je bilo prvo, novo iskustvo s kamerama i toliko ljudi na setu. U kazalištu je uvijek zatvoren krug ljudi – redatelj i glumci, a na setu sam tada prvi put vidjela toliko ljudi od šminkera, kostimografije, svih. Sjećam se da tada nisam imala toliko duboke pripreme oko karaktera, dok sam na ‘Murini’ na tome jako puno radila. U kazalištu mi je bilo draže što glumac uvijek ima kontakt s publikom i vidiš da, kad nešto smiješno kažeš, publika se smije. To je nekako posebnije, ali je film lakše snimiti jer ako ne bude dobro, samo ćemo nešto ponovno snimiti i bit će, dok u kazalištu toga nema. Kako je u tom trenutku izvedeno, tako je. Sve ima svoje prednosti i mane – ističe Gracija Filipović koja je prije filmskog angažmana nekoliko uloga odigrala je i na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Uzor mi je Meryl Streep
— Gluma mi je jako zanimljiva, ali mislim da neću upisati Glumačku akademiju. Mislim da će prevagnuti moja ljubav prema prirodi i životinjama te da ću upisati biologiju, veterinu ili molekularnu biologiju. Vidjet ćemo sve nakon mature – otkriva ova maturantica Klasične gimnazije Ruđera Boškovića te ističe kako ni unatoč tome ne odbija mogućnost i daljnjeg bavljenja glumom kao i do sada.
U gimnaziji su bili vrlo pristupačni što se tiče njezinog izbivanja zbog snimanja, ističe. Posebno kada prvih
mjesec dana nije došla u školu jer su još uvijek bili na setu ‘Murine’. A, osim na školsku godinu, koronavirus utjecao je i na glumački dio. ‘Murina’ je, govori Gracija, trebala izaći još prošle godine jer su je snimili prije dvije i pol godine, ali korona je sve malo produljila. Ipak, ugledala je svjetlo dana i izazvala oduševljenje, a prepoznao ju je i veliki Martin Scorsese koji je ‘Murinu’ i producirao.
Gracija Filipović otkrila nam je i svoje filmske uzore.
— Apsolutno obožavam Meryl Streep. Pogledala sam skoro sve njezine filmove. Ona mi je uzor. S njome bih voljela glumiti. Da nazove, odmah bih pristala. Radila bih to i besplatno (smijeh). Ima naravno i jako puno dobrih hrvatskih glumaca s kojima bih glumila. Leon Lučev je odličan glumac, Danica Ćurčić savršena je glumica. Od redatelja, koliko god možda zvučalo kao kliše, Antoneta Alamat Kusijanović jedna mi je od najvećih uzora – naglašava Gracija.
Što se tiče audicija za filmove, mlada glumica ističe kako, ako netko traži ulogu, uvijek može pronaći nešto za sebe.
— Smatram da bi trebalo prihvatiti štogod se nudi u tome što te zanima. Neki kažu da neće, na primjer, biti samo statisti u nekome filmu ako žele jednog dana igrati glavnu ulogu. Ali, odnekle treba početi, uvijek postoji neka prilika – zaključuje Gracija Filipović.
Foto: Zvonimir Pandža/HAVC
Iz tiskanog izdanja DuLista od 16. lipnja 2021.