Sjećate li se onih davnih dana prošlog zimskog solsticija kad smo optimistični i radosni pravili planove za nadolazeću godinu? Prijavljivali se za godišnje, bukirali smještaje, tražili najpovoljnije letove, brzinom munje pritiskali F5 kako bismo bili najbrži prst za ulaznice na koncerte. Kad smo mislili kako će zanimljivo obrojčana i lako upamtljiva dvadeset-dvadeseta biti puna užitka i veselja. U kakvoj smo zabludi živjeli. Dobro, pogodili smo da će 2020. biti lako upamtljiva, ali iako ćemo se još dugo dugo vremena sjećati što smo radili dvijedvadesete, nema teorijske šanse da se sjetimo bilo kojeg pojedinog dana ili događaja, tih 366 dana su više-manje bili potpuno isti, a kako je krenulo, ne postoji neka velika nada da će nam dvadesetprve biti puno bolje, iz razloga koji su više za psihološke studije ljudske vrste nego za glazbenu kolumnu.
No, poprilično sam siguran da će se za nekih stotinjak godina, ako čovječanstvo uspješno ne okonča započeti posao i efikasno se samouništi, barem jedan heavy metal band nazvati po ovoj pandemijom izgubljenoj godini. A to je dobar razlog za predstavljanje tri banda kojima su u traženju naziva pomogli određeni povijesni događaji. 1349 je norveški black metal band koji je inspiraciju za naziv pronašao u godini u kojoj je crna kuga pristigla u Norvešku. Osnovani 1997., kao utjecaj su odmah deklarirali svoje sunarodnjake Mayhem obradom ‘Buried by Time and Dust’ na debitantskom albumu ‘Liberation’, a u njihovoj glazbi vrlo lako možete čuti i znatnu inspiraciju Celtic Frostom, s kojima su odradili i nekoliko turneja.
Netom nakon osnivanja pridružuje im se i Frost, bubnjar Satyricona te im tako donosi dodatni publicitet. Tijekom skoro četvrt stoljeća postojanja snimili su ukupno sedam albuma, a posljednji, ‘The Infernal Pathway’ izdan je krajem 2019. i sigurno je jedan od kvalitetnijih black metal albuma izašlih te godine, a ‘Through Eyes of Stone’ i ‘Striding the Chasm’ zaslužuju slušanje na repeat. Sljedeći band pronaći ćemo dosta južnije, čak na Sardiniji, a i ritam će stoga biti dosta usporeniji, jer 1782 svira kvalitetan stoner-doom, a nadahnuće za tekstove pronalazi u tematici vezanoj za naslovnu godinu. Te godine je u Švicarskoj pogubljena Anna Göldi, posljednja europska ‘vještica’. Anna je 2008., 226 godina nakon svoje smrti, oslobođena svih optužbi. Talijanski dvojac Gabriele Fancellu (bubnjevi) i Marco Nieddu (sve osim bubnjeva) osnovali su grupu prije dvije godine, i 2019. izdali istoimeni debitantski album koji će se sigurno svidjeti fanovima Black Sabbatha i aromatskog bilja, a posebno treba istaknuti pjesmu o nesretnoj Anni ‘She Was a Witch’ kao i elegantnu stonersku obradu Floydove ‘Celestial Voices’. Ovaj mladi band dosta obećaje, a potpisom za diskografsku kuću Heavy Psych Sounds dobili su veliku reklamu. Osim njihovog albuma, poslušajte ih i na ovogodišnjem ‘Doom Sessions Vol.2’ split LP-u s Acid Mammothom.
Za posljednji, a ujedno i najbolji (subjektivno gledajući) band ove kolumne krećemo istočno, u ukrajinski Lviv, iz kojeg dolaze izvrsni death metalci 1914. Osnovani su na stogodišnjicu početka prvog svjetskog rata, a njihov drugi album ‘The Blind Leading the Blind’ simbolično je izdan 11. studenog 2018., u točno 11 sati i 11 minuta, točno stotinu godina od kraja rata. Teme pjesama tog albuma, kao i debitantskog ‘Eschatology of War’ tiču se pojedinih ratnih zbivanja – ‘Frozen in Trenches (The Christmas Truce)’, ‘The Hundred Day Offensive’ ili ‘Verdun’, kao i raznih ratnih strojeva i postrojbi – ‘A7V Mephisto’, ‘Zeppelin Raids’ i ‘Arditi’. Obavezno poslušajte i ‘Passchenhell’ s Daveom Ingramom iz Benedictiona na vokalima, kao i žestoku obradu The Exploiteda ‘Beat the Bastards’. Njihovu turneju mučki je prekinula pandemija, stoga je vrlo važno da se svi, čim je prije moguće, cijepimo kako bismo ih mogli pogledati ovo ljeto na festivalima širom Europe. Ja sam se već prijavio na listu čekanja, a ulaznice su već osigurane.
Foto:
1349 – Season of Mist
1914 – Napalm Records