Sve nevolje ovog svijeta sjatile su se od prošlog ljeta na predivno malo pelješko mjesto – Trstenik. I kao da mu požar apokaliptičnih razmjera nije bio dovoljan, zaredale su se i poplave, blato, krš, lom, ‘izgoretine’, ali i obala puna smeća…
Mjesto koje je svojom ljepotom bilo ‘za sliku i razglednicu’, pomalo vraća natrag svoje vizure, a u tome mu nesebično pomažu svi voljni žrtvovati jedno subotnje jutro i kavu za dobro društvo i dobar osjećaj.
Uz mještane, koji bi za svoj Trstenik sve dali, ovu subotu bilo je lijepo vidjeti stotinu studenata RIT Croatia, koji su svoj Community Management Day odlučili posvetiti upravo Trsteniku, potom ronioci iz Dubrovnika , Korčule, Mostara, Sarajeva u suradnji s ronilačkim klubom Freaky-diving (S-57) iz Trstenika, njih ukupno četrdeset.
Paralelno uz ovu akciju, susjedi iz mjesta Janjina, njih deset, s motornim je pilama odlučilo uklanjati stabla. Tu su i tvrtka Acal sirovina koja cijeli dan skuplja metalni otpad zaostao nakon požara, ali i netko koga nikako nismo mogli ‘uhvatiti’ – Petar Rašić iz Kune koji je stigao s bagerom i kamionom.
Gužvovito subotnje jutro, a pogled na Trstenik odozgo, unatoč sablasnim stablima koja ga okružuju, bio je kao da gledate u mravinjak. A plaža okružena sivim, zelenim i crnim vrećama, te mnoštvom mladih u bijelim RIT Croatia majicama. Među njima stariji gospodin, pitamo je li s grupom studenata? Uz osmijeh odgovara da ne.
Jednostavno je došao privatno, a doveo je sa sobom još pet ljudi. Kaže, on je iz Mađarske a njegova žena iz Finske, te ovdje imaju prijatelje, što je sasvim dovoljan razlog da pomognu. On je Tibor Toth, bivši visoki dužnosnik UN-a i donedavno predsjednik CTBTO organizacije UN-a sa sjedištem u Beču. Vrlo oštro kritizira cjelokupnu situaciju sa smećem koje naplavljuje plaže, posebno Trstenik kojeg obožava.
– Pomoć ovakve vrste je vrlo smirijuća za volontera. Mi smo dio prirode, njezin nastavak, a ovakvo zagađivanje je nedopustivo. Ako se ne brinete o vlastitoj higijeni, to je vaš kraj. Znam za prošlogodišnju situaciju, odnosno bio sam tu nakon požara, no ovo stanje i ovoliko smeća je katastrofalno. Naplavine drva, u redu, ali sva ova plastika i zagađenje… Mislio sam napisati S.O.S., ali ‘Save our Seas’! – kaže kratko, ne prestajući spremati u vreće bočice lijekova, šampone, cipele, spužve… Uz njega se ‘vrte’ studenti, nisu stali otkad su došli. Svima su pune ruke, pa tako i Mirni Sorajić, studentici RIT-a Croatia, koja nam je otkrila kako je iznimno zadovoljstvo surađivati s lokalnim zajednicama, što RIT Croatia prakticira svake godine, kroz njihove ‘Community Day Service’ dane, na kojima se trude što više pomoći i sudjelovati u pozitivnim promjenama društva.
Napredak je bio vidljiv već nakon nekoliko sati
– Svake godine imamo Community Service Day i svake godine odaberemo drugu lokaciju. Skupimo se i bar eto jednom godišnje pomažemo! Nažalost, u Europi, pogotovo u Hrvatskoj, nema volonterske kulture kao u svijetu, ali imam taj dan kojim se spajamo s ostatkom svijeta – ističe Mirna, dodavši kako je svaka prilika za volontiranje izvrsna te da je ‘uvijek krivo ne poć’.
Stigla su dva autobusa studenata, a RIT Croatia zahvalni su Čazmatransu i Autotransu što se priključio njihovo akciji dovezavši ih besplatno. Tako je besplatnim prijevozom stiglo u pomoć sto ljudi. Neki od njih rado su podijelili s nama nekoliko riječi.
– Ovaj događaj je postao tradicija RIT Croatia Dubrovniku i svake godine veliki broj studenata, profesora i ostalih zaposlenika se odazove na njega. Cilj događaja je pomoć zajednici i ove godne smo odlučili doći, izdvojiti dan slobodnog vremena i pomoći zajednici. Nakon požara i svih slika koje smo vidjeli na fakultetu, kako plaže izgledaju, koliko je smeća, jednostavno smo odlučili kako je taj dan vremena bilo potrebno izdvojiti za ovo i dobro je i lijepo provesti danas dan ovdje s profesorima, studentima, lokalnim ljudima i svakako – činiti dobro djelo – kazala nam je Anamarija Trojić, dok je njen kolega Niko Katušić kazao kako je napredak u čišćenju od jutra već u podnevnim satima bio vidljiv.
– Čistimo plaže i pomažemo lokalcima, osjećamo se dobro. Stanje je bilo katastrofalno, plaže su bile pune smeća. Definitivno je lijepo doći i pomoći, jer samo druženje koje nije uvijek u učionici, već u prirodi, je svakako lijep osjećaj – kaže Niko.
Najgora je definitivno, slažu se studenti, masa smeća koja je doplutala iz Albanije i okolnih zemalja, Grčke i slično – plastika, cipela, ima tu svega. O smeću, kao jednom od problema Trstenika, pričali smo i s predsjednikom mjesnog odbora Trstenik Petrom Šegedinom, koji je na neki način okupio lokalnu zajednicu u suradnju sa studentima.
– Jako sam zadovoljan kad vidim ovoliko puno mladih ljudi. Svima je uvijek drago kada vidite da nismo sami na svijetu, već da postoje ljudi iz šire zajednice koji imaju stav nešto odraditi, pomoći, učiniti. Divno je vidjeti da ima onih oni koji su spremni, nakon gotovo kataklizmičke nezgode koja se ovdje dogodila, volonterski odraditi jedan posao na njihovo, a i na naše veselje – ističe Šegedin.
Kako dalje i što uraditi, odnosno koji su planovi – pitanja su koja je teško odgovoriti u Trsteniku, jer su stvari koje se ovdje događaju međudržavnog karaktera, ističe nam on.
– Naša pogođenost smećem nije stvar niti lokalne niti mikrolokalne situacije, već šire, to je državna stvar, budući da smeće koje ovdje nama dolazi nije porijeklom naše, već je to Crna Gora, Albanija, Grčka i Turska. Igrom prirode su morske struje tako posložene da za dugotrajnijih juga na ovih nekoliko plaža dolaze ogromne količine smeća. Ovo nije prvi put, a očito neće biti niti zadnji put. Neke korake poduzimamo prema EU parlamentu, preko naših zastupnika, a dugoročno mi kao lokalna zajednica imamo ograničen karakter i možemo uporno inzistirati na tome da se problem riješi. Dakle, dosađivati. To je otprilike strategija koju kanimo primjeniti – ističe Šegedin, koji kaže kako se radi na saniranju.
Mlade je lijepo vidjet i kad sjede, a kamoli kad pomažu
– Nažalost, stvari se ne mogu preko noći vratiti u normalu, ali su ljudi svjesni razmjera katastrofe koja se ovdje dogodila – ističe Šegedin, koji ističe izvrsnu suradnju s mještanima okolnih mjesta.
– Mi smo malo mjesto, mala sredina, ali iz vikenda u vikend nešto pokušavamo. A ovako puno mladih ljudi je lijepo vidjeti i kad sjede, a kamoli još da ovako od srca pomažu! – zaključuje Šegedin, koji dodaje kako bi se rado zahvalio svima od srca.
Napuštamo plažu i odlazimo na muo. Mirno je i tiho, ali ‘dolje’ se nešto događa. Kako smo sve bliže, tako se i ukazuje sve više vreća, boca, automobilskih guma… Skidaju odijela, vrte glavom. Pod morem – nije dobro! Od četrdesetak ronioca tek smo ih nekoliko zatekli ‘na suhom’.
U moru je tek užas
– Ima nas odsvukud, svi smo htjeli doć pomoć. A stanje dole je – užasno! Izvukli smo malo od onog što bismo mogli, a možemo uru, uru i po ronit i to je to. Valjalo bi svaki vikend, jer ovdje, znate, ima i ‘starog’ smeća, nažalost. Ali bitno je da novog nema. S radošću se priključimo svakoj akciji – kaže nam tajnik Ronilačkog kluba Dubrovnik Vlaho Radonić, dok oko njega iz mora izviru sajle, gume, vreće, kante, pa čak i sablje koje ‘datiraju’ od prošlog ljeta, jer su naravno – plastične!
Ostavljamo vrijednu ekipu u Trsteniku i penjemo se poviše ovog malog, ali važnog pelješkog mjesta. Gore se čuje gužva i galama, a pogled je u najmanju ruku sjetan – padaju stabla, suhi borovi crne boje, podsjetnici prošlogodišnjeg horora. Skupila su se vatrogasna društva i lokalci, zauzeti su, paze kako kažu ‘da ne tresne o auta’, a među njima je i jedno poznato lice – pjevač Dino Merlin, rado viđen gost ovoga kraja. On je danas spojio svoju ljubav prema Pelješcu s odlukom pomoći mještanima te nije ni trenutka dvojio obući dres i poći pomoći ekipi vatrogasaca.
– Danas je radna akcija, puno je ljudi došlo, volontera iz svih krajeva. Jako sam sretan da poslije te apokalipse, groznog požara koji je zadesio ovo područje, sve to čistimo. Ti jadni borovi su toliko izgorili da u njih ‘neće ni crv’, odnosno ne možemo drugačije nego oboriti ih. Kasnije će, nadam se, priroda učiniti svoje kako bi se ta veduta i pitoreskna slika Trstenika ponovo vratila – kaže popularni pjevač, koji ističe i to kako je imao štete na kući, no je to najmanji problem, za razliku od mještana koji su imali naveće probleme. Dodao je i to kako moramo zaboraviti što je bilo i krenuti naprijed, jer samo od ljudi ovisi budućnost ovog područja.
Sa zvukom motornih pila, užurbanom akcijom, ali i uz puno smijeha koji odzvanja s plaže, ostavljamo vrijedne volontere, njih sigurno sve skupa preko dvjesto, da čiste, sređuju, popravljaju. I da nam Trstenik ponovo zablista!
Zvonimir Pandža / Mia Njavro