Nikolina Lapačina je rođena i udata Župka, suvlasnica kafića u Burbonu, majka troje djece i zaljubljenica u očuvanje tradicije penganja jaja. Prije 14 godina se udala i tada se zainteresirala za penganje jaja. Vidjela je koliko njena svekrva uživa u ovoj umjetnosti pa joj se pridružila. Danas penga jaja s raznim motivima, tekstovima i crtežima dubrovačkog područja. I nije na tom stala. Naučila je najmlađe članove svoje obitelji ovoj tradiciji. Motivira i druge roditelje prema ovoj tradiciji kako bi usporili svoj ubrzani tempo i izdvojili vrijeme za obitelj.
Recept za penganje – ljubav
– Penganje uopće nije teško naučiti. Moraš biti spreman jer će prvih par jaja biti ‘kiks’ odnosno neće biti tako dobra. Potrebno je ‘uhvatiti ruku’. Moja prva jaja nisu izgledala tako dobro, ali praksom se dostiže savršenstvo. Kroz par dana, prilično sam se poboljšala u tome. Uskoro su mi dolazile razne nove ideje na pamet. U početku sam se držala tradicionalnog izgleda, a kad sam se opustila, počela sam dobivati razne ideje. Počela sam kreirati svoja jaja. Potrebna je volja, a volja dolazi iz ljubavi. Tako da je recept za penganje jaja ljubav. Htjela sam biti umjetnica kao moja svekrva Ana i mislim da sam uspjela – rekla je Nikolina, koja nam je prenijela cijeli proces penganja jaja.
– Najbolje je pengati s voskom koji se nabavi od pčelara. Vosak se treba dobro ugrijati i cijelo vrijeme stajati na laganoj vatri. Iz njega ne smije previše dimiti. Za pribor koristim penicu i bakljačicu od grančice vinove loze na koju se stavi iglica. Penicom pišem, a bakljačicom crtam. Kad se vosak dobro ugrije, kreće zabava. Crtam, pišem, oblikujem i kreiram što god mi padne na pamet. Nakon što se dođe do željenog izgleda, jaje se stavi kuhati, najčešće u lučinu, kako bi dobilo onu lijepu tamno crvenu boju. Treba dugo kuhati na laganoj vatri, a ne smije se nikako prekuhati da ne dođe do lomljenja. Po potrebi ih se može dodatno ukrasiti voskom. Tu ima puno muke, ali se isplati – objasnila je Nikolina.
– Za jedno jaje, tako da baš lijepo izgleda, potrebno je do pola sata. Može se i prije napraviti, ovisno koliko detalja je potrebno – otkrila nam je Nikolina i podijelila savjet kako održati jaje da ono vječno traje.
– Kako jaja ne bi puknula u slučaju da padnu treba ih nekoliko puta proći prozirnim lakom za nokte. Tako ja imam jaja stara desetak, a moja svekrva čak tridesetak godina – rekla je Nikolina.
Ljubav prenosi u obitelj i okolinu
– Prije sam bila jedina koja je pengala kod kuće, a sad to rade i moja djeca. Imam dva sina, jednog od dvanaest i drugog od devet godina te kćer od pet godina. Prije dvije godine sam odlučila svoje znanje o penganju podijeliti s njima. Pripremim im sve materijale i uživamo jedno popodne. Postalo nam je to obiteljsko druženje. Najmlađa je u tome najupornija. Još ne zna dobro pisati tako da gleda tekstove kod braće i onda ih kopira – ispričala je Nikolina koja se nada da će joj kćer nastaviti bakinim i njenim koracima. Inače, svakog Uskrsa Nikolinina djeca obraduju učiteljice i tete u vrtiću svojim penganim jajima, a ona sama se trudi motivirati druge roditelje da se i oni odvaže u penganju.
– Danas se sve manje održava ova tradicija, vjerojatno jer ljudi nemaju toliko vremena. Najlakše im je baciti
jaja u lučinu ili boju i dodati koju naljepnicu. Međutim, može ih se motivirati. Potrebno im je pokazati i naučiti ih kako bi i oni uživali u tome. Lani sam imala dogovor s učiteljicom da organiziramo penganje jaja učenicima nižih razreda. Donijeli smo materijale i krenuli smo. Učenici su bili oduševljeni. Nadam se da smo motivirale koju mamu da tu praksu prenese doma i nastavi tradiciju – ispričala nam je Nikolina.
FOTO: Nora Di Leo
DuList