‘Riječi boje i boja riječi – ljuske vida i privida u istoj oniričkoj bajci’. Večeras je u Sponzi otvorena izložba povodom pedesete obljetnice smrti velikog umjetnika Antuna Masle, slikara, kako su iz Igara zapisali, ‘s pticom i zavičajnim suncem u njedrima’.
Večeras je izložbu svečano otvorio povjesničar umjetnosti Antun Karaman, a možete ju pogledati sve do 20. kolovoza od 18 do 22 sata.
„Rodio sam se u Orašcu kotar Dubrovnik 1. IX.1919. (baš su trgali grožđe), od majke Marije Litrica i Gjiva Masle cipelara. Otac je imao smisla za umjetnost i literaturu, te su mi njegova pripovijedanja još i danas u svježoj uspomeni iz djetinjstva . Volio je sve što je lijepo i produhovljeno. Majka je bila realniji tip, otac više zanešenjak i fantasta. Ja sam od majke primio vanjski lik a od oca unutrašnji…“ (Antun Masle, iz Dnevnika).
Ovim nas autobiografskim napisom prominentni dubrovački i hrvatski slikar Antun Masle (1919.-1967.), ujedno i vrstan pisac i pjesnik, uvodi u bit svoje umjetnosti.
Masle je bio izuzetna i vrlo kompleksna stvaralačka ličnost: okružje u kojemu je živio i stvarao te motive koji su iz njega navirali – njegov rodni Orašac, kočopernog pijevca, umilnu janjad, zaigrane konje i vesele maškare koji su ga impresionirali, suprugu Milu koju je obožavao, anđele koje je sanjao, ili, sasvim obične boce na ormaru, poneku ribu ili trešnje na stolu… – sav taj raskošni svakodnevni i snovitošću dodirnuti i oplemenjeni svijet koji ga je veselio i poticao, gledao je očima dječaka kojemu je bilo teško (ili koji možda nije želio) odrasti i svu tu ljepotu izgubiti, a naslikane slike, stihovi i zapisi koje su iz tih opservacija nicali krijese ljepotom, bezazlenošću i ljubavi kojima je, u emotivnoj (i snovitoj) raščlambi percipirane stvarnosti, stvari oko sebe s ljubavlju grlio i doživljene dojmove i odraze ( i sebi i drugima) rado i bespovratno darivao.
Iako skroman i samozatajan Masle je u mnogo čemu bio predvodnik, poglavito sredinom pedesetih godina prošloga stoljeće, kada je na supstratu fovizma, ekspresionizma, art bruta i likovnog izrijeke djece ostvario posebnu varijantu ekspresionističkim, artbrutovskim i poetskim nabojem uzdignutog kolorizma. Bio je to, u tom trenutku, oblik likovnog govora posve drukčiji od govora njegovih suvremenika, što ga je činilo izdvojenom i iznimno vrijednom pojavom i u dubrovačkom i u hrvatskom slikarstvu njegova vremena.
Slike koje je slikao Masle nije samo slikao, on ih je i živio. Zato one i jesu tako neposredne i tako životno istinite.
Umro je prerano, u naponu stvaralačke snage, no njegovo slikarsko djelo, (kao i ono pjesničko) nije prestalo rasti; dapače, što vrijeme više prolazi, ono sve više nastavlja rasti.
Antun Karaman