Kada je policija 1946. rano ujutro u 5.50 upala u dvor da Stepinca uhiti, sveže i privede na narodni sud, našla ga je u kapelici kako se sprema se za Svetu misu. Oni su ga mislili uhvatiti na spavanju, a uhvatili su ga kao Isusa u Getsemanskom vrtu, kako kleči u molitvi – rekao je mr. don Ivo Šutalo tijekom predstavljanja knjige mostarskog biskupa dr. Ratka Perića ‘Nada koja ne postiđuje’ o Alojziju Stepincu u ponedjeljak u dvorani Ivana Pavla II. Izdana je u povodu 120. obljetnice rođenja i 20. obljetnice beatifikacije ovog zagrebačkog nadbiskupa, kardinala, blaženika i mučenika.
Biskupijski vikar Trebinjsko-mrkanjske biskupije i župnik Župe Trebinje Šutalo, u svom je govoru Stepinca predstavio kroz duhovne vrline koje je posjedovao u svom životu, i prakticirao. U knjizi je osim sudskog procesa i zatočeničkog života, autor osvijetlio i druge aspekte Stepinčeva života, njegovo svećeničko, ali i mladenačko razdoblje. Knjiga je posebno protkana duhovnim razmišljanjima koja potiče na kvalitetniji kršćanski život. Natopljena je, kako kaže Šutalo, i raznim zgodama iz Stepinčeva života koje dosad nismo možda znali.
– Na 30. stranici sam pročitao da je u 5. razredu iz matematike pao na popravnom. Zinuo sam i raširio ruke. Nevjerojatno! Zar blaženik može pasti na popravnom? Bilo mi je drago. Zašto? Jer sam i ja na drugoj godini sjemeništa pao iz zemljopisa. Promislio sam tijekom čitanja: ‘Evo i ja sam sličan Stepincu’ – rekao je Šutalo o njegovom boljem upoznavanju ovog, kako je istaknuo, ‘izvanrednog miljenika Božjeg’ i jednom od ‘najsvjetlijih likova u povijesti hrvatskog naroda’. Biskupova je nakana, ističe, da se knjigom još jednom približi karizma Alojzija, njegova duhovna veličina, autentična dobrota, primjer stožernih krijeposti i dubina iskrena predanja u Božju providnost.
U knjizi je mons. Perić detaljno analizirao pismo koje je komunističko tužiteljstvo pripisalo kardinalu Alojziju Stepincu, a ono je bilo najvažnijim predmetom optužnice i osude koju je izrekao komunistički sud na montiranom procesu hrvatskome blaženiku. Blaženi se Stepinac za vrijeme cijeloga svoga biskupskog djelovanja, Drugog svjetskog rata, namještenog sudskog procesa, a i tijekom svoga zatočeništva kroz dugih 14 godina – borio.
-Za koga? Za Svetu crkvu katoličku, za papinstvo, za svećenstvo, za pravdu, za hrvatski narod i njegovo duhovno dobro. Ako se Stepinac tako zdušno i mučenički borio za nas i naše duhovno dobro, zašto mi danas ne bismo pokazali da se želimo svim snagama zauzeti za njega i njegov put prema kanonizaciji kad je već Bog pokazao i beatifikacijom i priznatim čudom. Ova knjiga predstavlja borbu na nepobitnim dokazima. Naš susret na predstavljanju jest naše sudjelovanje u poštenoj borbi za uvjerenje u Stepinčevu svetost – ističe Šutalo koji je svima prisutnima predložio čitanje za njega ‘duhovnog štiva’, odnosno šest stranica na kojima se nalazi Stepinčev križni put.
Mons. Perić u svojoj je knjizi od 366. strana pisao i o Stepinčevim odvjetnicima. Ivo Politeo i Natko Katičić pratili su ga u sudskom procesu, iako je odbijao branitelje i nije zvao svjedoke što je, kaže Perić, ‘najosnovnija stvar na sudu’. Nije se, naime, Stepinac htio braniti ‘pred sudom koji ima zadaću da izvrši nalog organizacije’. Usporedio ga je Perić s – Isusom, kao i Šutalo na samom početku.
-Isus nije tražio niti mu je službeno postavljen branitelj, nego se samo ponekad branio načelnim izjavama kad je trebao posvjedočiti za Oca nebeskoga, a ponekad se branio šutnjom – ističe Perić. Istaknuo je kako je godine 2016., nakon punih 70 godina, Županijski sud u Zagrebu nakon odluke o reviziji suđenja nadbiskupu Stepincu, izrekao da sudska izreka od 11. listopada 1946., ‘predstavlja presudu koja je donesena zloporabom od strane autoritativne vlasti koja se temelji na proizvoljnosti suda u kaznenom postupku što predstavlja apsolutno kršenje načela vladavine prava i pravne države’.
-Posljedica takve odluke je da se Alojzije Stepinac ima smatrati neosuđenom i nevinom osobom – rekao je Perić i dodao: ‘Sve je to 1946. godine Politeo odvjetnički implicite uvijeno dokazao, samo nije smio otvoreno reći jer bi i sam bio procesuiran i zatvoren’.
-Povijest je izrekla svoj nepristran sud o nadbiskupu Stepincu, a Sveti Ivan Pavao II u Mariji Bistrici 1998. u ime Crkve, pravorijekom beatifikacije uzdigao na oltar javnoga čašćenja. Partiji privremena slava postade trajna sramota, a Stepincu privremena sramota postade trajna slava. Ljudskim rodom vladaju istina i pravda – zaključio je Perić.