Točno u podne na vidikovcu povrh Hotela Kompas održan je prosvjedni skup Lapađana u obrani i očuvanju vidikovca.
Hotel Kompas ima namjeru izvršiti kompletnu obnovu i rekonstrukciju, a kako ističu Lapađani, koji su peticijom prikupili 800 potpisa, u planovima nema mjesta za vidikovac na vrhu hotela.
– Razlog za ovaj drastičan potez jest još jedna zvjezdica za hotel, ali to nikako ne znači da treba smanjiti zvjezdicu cijelog lokaliteta. Zahvaljujući vremenu proteklom od 1970. godine do danas potpuno je razumljivo u očima susjeda i građana da nove generacije investitora i građana ne raspolažu nužnim informacijama kojima su raspolagali njihovi prethodnici – istaknuo je Neven Kocković, jedan od stanara u susjedstvu vidikovca.
Naveo je kako je zemljišno gledano površina vidikovca uvijek bila u vlasništvu Hotela Kompas, a zamišljena kao servis zona i parkiralište, na što je tadašnja Mjesna zajednica Lapad, akademski kipar Marijan Kocković i svi susjedi burno reagirali prema Općini Dubrovnik. Općina je potom 25. veljače 1970. godine donijela odluku kako vidikovac s klupama i arlama sa cvijećem mora biti obavezan dio gornje krovne tarace hotela, zajedno sa zelenim pojasom uz cestu, a armirana konstrukcija ploče mora biti samo za vidikovac, a ne za parkiralište.
Hotel Kompas je zatim, ističe Kocković, osmislio izgled vidikovca, za kojeg je struka utvrdila da bi mogao biti problematičan pa je doneseno drugo arhitektonsko rješenje arhitektice Bravačić.
Kocković je istaknuo kako je vidikovac rađen planski i osmišljen od početka kao instalacija i umjetničko djelo.
– Dakle, riječ je o nedjeljivoj cjelini, jer ne možete uzeti skulpturu ili klupu i maknuti ih gdje hoćete. Svi su fiksirani s namjenom, a skulptura je namjerno okrenuta prema istoku. GUP je pun grešaka, a ovo su reperkusije. Želimo da vidikovac ostane onakav kakvog su nam ga ostavili naši roditelji – kazao je Kocković.
Podsjetio je kako vidikovac nije izgradio Hotel Kompas, već stanovnici tog dijela Lapada, a dodao je kako se iz troškovnika točno vidi tko je što učinio. O vidikovcu su se kroz trideset godina brinule tri obitelji – Đivanović, Milina i Kocković, čak i nakon rata, kad je hotel stajao neobnovljen. Kocković ističe kako im danas iz JLH-a kažu kako vidikovac nije dovoljno posjećen.
– Oni dole sjede u svojim uredima i ne znaju koliko ljudi, pa i iz drugih hotela, ovdje dođe i uživa u pogledu. Vidikovac je 40 godina bio od koristi građanima, a najmanje je ljudi iz Hotela Kompas ovdje dolazilo – izjavio je Kocković, dodavši kako je prostor Vidikovca, pravno gledajući, siva zona.
Potvrdio je da je bio na sastanku u JLH, zajedno s arhitektima Marijom Kojaković i Slobodanom Vukovićem iz Društva arhitekata Dubrovnik kao ljudima struke. Plan im je predstavljen, po kojem se planiraju dvije rampe za ulaz autobusa u parkiralište, a prostor ispod vidikovca, koji je dosad bio kaskadno izgrađen, trebao bi se uzdići do razine vidikovca.
– Čak i da se izborimo za vidikovac, u što ćemo gledati? U krovnu površinu! Zeleni tapit! To nije rješenje i nije način na koji se gradi hotel. Građani od njih traže da isprave projekt. Ulagači su voljni dati novu verziju vidikovca, možda ga i izmjestiti istočno. Voljni su nešto napraviti, što je lijepo, ali nije dovoljno. Vidikovac ima svoju priču, dio je našeg identiteta, za ovo smo se izborili, gradili i održavali – kazao je Kocković.
– Izražavamo brigu, strah i ogorčenje. Nadam se da će Hotel Kompas imati obzira prema povijesnom slijedu i dokumentima, vrijednostima koje ljudi ovdje imaju. Ne možete doći u tuđi grad i raditi što hoćete. Nama su neke stvari ipak svete. Niti je ova skulptura na prodaju, niti su Lapađani na prodaju, niti je vidikovac na prodaju. Nećemo ustuknuti u ovome i ako ne dođemo do rješenje, idemo potpuno do kraja, jer ovo je naše pravo. Grad Dubrovnik ovo je odredio građanima, a ne budućim vlasnicima hotela – zaključio je Kocković.
Pročitao je pismo Društva arhitekata Dubrovnik upućeno Ministarstvu kulture, a podršku su Lapađanima dali i gradski vijećnici, Laburist Matko Bupić, 'Srđevac' Igor Miošić i HDZ-ovac Mario Obuljen.