Najveća opasnost za hrvatsku poljoprivredu dolazi od korporacija koje lobiraju za GMO hranu, i to moraju prepoznati i Vlada i domaći proizvođači, rečeno je na večerašnjem okruglom stolu u Dubrovniku.
Europarlamentarac Tonino Picula rekao je večeras u sklopu rasprave na temu ‘EU politike kvalitete: Prilika za male i srednje poduzetnike’ kako je jedna od najvećih opasnosti za poljoprivredu GMO i profit koji se vidi u povećanoj potražnji za hranom.
– Sad nas je šest milijardi, a za 20 godina će nas biti devet milijardi, a to znači da ćemo morati proizvesti 70 posto više hrane. Ni svi ratovi ni sve ebole neće zaustaviti rast stanovništva. Netko mora proizvesti hranu za sve te ljude, a to je prilika za profit, samo je pitanje tko će i kako tu hranu proizvesti – rekao je Picula te dodao kako će to otvoriti vrata mogućnosti da GMO uđe u Hrvatsku.
– Moramo se prilagoditi i postaviti našu poljoprivredu i proizvodnju sukladno tome. Moramo zaštiti našu poljoprivredu, a ne prepustiti je stihiji – rekao je Picula te dodao kako se mali proizvođači kao odgovor na sve veću potražnju za hranom mogu i moraju udružiti.
Ovaj zastupnik u europskom parlamentu je naglasio kako je Hrvatska trenutno u položaju gdje postoji čvrst ‘GMO free’ stav, no kako to nije slučaj za neke susjedne zemlje te kako bi se ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi bez pravovremene reakcije lako moglo dogoditi da kupci umjesto kvalitetnoj prirodnoj hrani pribjegnu jeftinijoj GMO verziji.
– Hrvatska danas ima 13 proizvoda koji su prihvaćeni u proceduru dobivanja oznakom izvornosti, a dva će do kraja godine biti zaštićena oznakom izvornosti odnosno zemljopisnog podrijetla, to je istarski pršut i krčki pršut. Tržište za proizvode koji imaju oznaku izvornosti je teško 65 milijardi eura i svake godine raste 12 posto – istaknuo je Picula.
Ana Marušić Lisac, direktorica Biotechnicon poduzetničkog centra je naglasila pak kako je tržište EU nešto za što se hrvatski proizvođači moraju izboriti, a kako su potrošači za kvalitetan i izvoran proizvod spremni platiti i 30 posto više.
– Moramo biti prepoznatljivi, ti proizvodi imaju svoju priču i pronose ime svoje zemlje, a potrošači su spremni platiti i 30 posto više ako mu vjeruju i vjeruju njegovoj oznaci izvornosti – istaknula je Marušić Lisac.
Mladen Vukmir, odvjetnik koji se bavi zaštitom intelektualnog vlasništva naglasio je kako Hrvatska u smislu zaštite proizvoda već sad previše kaska za ostalim članicama EU.
– Postoje dva generalna sustava zaštite. Postoje općenite zaštite u smislu regije i zaštite svakog proizvođača pojedinačno. Sva prava intelektualnog vlasništva su isključiva što znači da samo vi možete koristiti npr. određeni dizajn koji će vam dati prednost na tržištu. Morate znati što možete, kako bi plasirali svoje proizvode. Ja nekada imam dojam da bi Hrvati radije travu jeli nego platili znanje, ali sad smo na europskom tržištu i nemamo više izbora – rekao je ovaj odvjetnik.
U sklopu rasprave za riječ su se među ostalim javili i vinar Andro Crvik, te pčelar Stijepo Sutić. Crvik je ustvrdio kako smatra da je hrvatska poljoprivreda i proizvodnja na marginama politike, te se ‘obrušio’ i na dubrovačke hotelske kuće koje po njemu nedovoljno koriste domaće proizvode.
– Uvoz nam je 25 posto jeftiniji nego proizvodnja i izvoz. Mi nemamo nijednu banku, nemamo hrvatske hotele. Hoteli u Dubrovniku koriste brend ovog grada, a kupuju robu gdje god žele i kako god žele. Samo dva posto vina u dubrovačkim hotelima je domaće. Mali proizvođači nemaju nikakvih šansi. Europski kapital ne zanimaju proizvođači, mi smo samo jedno tržište – potužio se Crvik, dok je Sutić iznio jedan od problema koji mori pčelare Dubrovačkog primorja koje je odsječeno granicom kod Neuma.
– Mi često selimo pčele na nekoliko lokacija zbog ishrane. Zbog ulaska u EU zabranjen nam je prolaz preko Neuma, a znalo nam se dogoditi da nam s pčelama zabrane ukrcavanje na brod. Kako da preživimo s takvim regulativama – upitao se on.
Božica Rukavina, pomoćnica ministra poljoprivrede mu je odgovorila kako prijevoz živih životinja preko graničnih prijelaza spada pod striktne europske regulative o kojima nažalost nije moguće pregovarati.