Navis Mysterium je morska tajna. A tajna je sve, od procedure pravljenja vina do ostalog. To je originalan proizvod kakvog nigdje nećete naći.
Ponudili smo priču koja potpuno pripada ovom našem kraju, a o kojem će ljudi definitivno pričati. U njemu nema ništa neprirodno, nema umjetne intervencije. Svaka boca je jedinstvena, pravi unikat – kaže za DuList Dubrovčanin Edi Bajurin, idejni tvorac jedinstvenog proizvoda kojeg će neki uvrstiti u rubriku suvenira, a neki drugi pak svrstati među zanimljivo dizajniranu vinsku avanturu.
– Posebno mi je bitno reći kako ovo nema nikakve veze s kineskim suvenirima, jer je sve do posljednjeg detalja hrvatsko. Jadransko more, vino ‘Plavac 2012.’ iz Janjine, glina koja se peče u Požegi, ‘noge’ od kovanog željeza iz Siska, pa borovina za kutije koje se rade u Varaždinu, staklo, pluto… Sve je hrvatsko, a uz to htjeli smo da bude što bliže originalu – nabraja Bajurin te nam objašnjava kako je uopće došao na ideju o uronjavanju amfore s bocom vina u dubinu Jadranskog mora.
Tri lokacije
– Još prije pet godina sam došao na ideju pokrenuti ovakav projekt, premda je priča počela slučajno još prije dvanaest godina, kad mi je sestra darovala jednu bocu vina koje je na vrhu imalo ostatke stare amfore. To mi je tada ostalo u glavi. Udružio sam se s Ivom Šegovićem, suprugom moje nepuće, koji se bavi vinogradarstvom u Janjini – ističe Bajurin. Kaže kako se ideja o uranjanju boca i amfora u more činila izvedivom, ali je trebalo vremena kako bi se puno toga provjerilo i ispitalo.
– Prava priča počinje 2011. godine kad smo napravili prvo vino i počeli s istraživanjem, a prve amfore su bačene krajem 2013. i početkom 2014. godine. Krenuo sam na nekoliko različitih lokacija oko poluotoka Pelješca istražiti je li nešto tako uopće moguće. S bocama smo to odmah utvrdili, ali s amforama je u početku bilo poteškoća. Trebalo je vidjeti može li se staviti direktno staklena boca u amforu, jer bi vino moglo izgubiti na kvaliteti, može doći do prodiranja mora. Odlučili smo se za staklenu bocu 0,75l koja ide u glinenu amforu, a sve to skupa ide u more. Naravno, sve je trebalo zaštititi dobrim čepom, na to staviti dva sloja gume. Sve amfore posložene su u kavezima, a stavljen je i katanac kako bismo spriječili krađu – kaže nam Bajurin, ističući kako je s početnih desetak s vremenom broj lokacija suzio na tri.
– Trebalo je naći lokalitet gdje će koralji, kamenice i alge moći brzo rasti. Ipak, imamo lokalitete gdje nije raslo ništa, a boce su u moru pet godina! Ostali smo na tri lokacije na kojima je određen dio amfora i boca pohranjen na dubini koja se stalno mijenja. Zbog termalnih uvjeta ne možemo držati na tri metra dubine, ali mora biti neka konstantna temperatura, od 15 do 17 stupnjeva. Za crve, koralje, alge i kamenice glina se pokazala kao idealna podloga. Međutim, svako malo se vino trebalo otvarati i kušati je li došlo do prodiranja mora. Svaka amfora se tijekom proizvodnje digne barem pedeset puta dok ne dođe u drvenu kutiju. Međutim, Ivu i meni to nije bio problem, jer sam osobno čitav život vezan za more i ronjenje, a i Ivo je uvijek bio oko mora – ističe Bajurin, koji nam otkriva tek dio tehnološkog procesa proizvodnje.
– S amforama se ne može točno odrediti koliko će proces trajati. To sve odredi priroda, ovisno o lokalitetu. Negdje je bilo nakon devet mjeseci, većinom nakon godine dana, kad se već počnu pojavljivati kamenice. S tim da prije uranjanja tri mjeseca stoje polegnute, kako bi se čep formirao, a nakon vađenja treba proteći vrijeme desalinizacije – objašnjava te ističe kako je bilo potrebno pronaći idealan odnos u težini amfore i boce. Kompletni proizvod ne teži više od dva i pol kilograma što ga čini pogodnim za transport.
– Sama proizvodnja je jako skupa, gotov proizvod košta nas puno. Ipak je riječ o jako dugom procesu. Zato Navis Misterium s drvenom kutijom košta 1500 kuna, boca s drvenom kutijom košta 350 kuna, a noge od kovanog željeza su 100 kuna. Prodaja je već počela i interes je velik, do Nove godine treba isporučiti 500 komada amfora i boca za SAD, a imamo narudžbe i iz Hong Konga, Češke, naravno i iz Hrvatske, jer najprije treba biti prisutan na svom tržištu – ističe Bajurin.
Mukotrpan posao
– Mi nismo velik proizvođač. Mali smo, i krenuli smo dosta oprezno. Međutim, koliko vidim, navala je velika. Ipak treba zadržati kvalitetu. Nikakva nije preša. Čemu? Uopće mi nije bitno hoće li se prodati 500, 300 ili sto komada. Nisam kruha gladan. Cijeli sam život u sportu, dogodine ću u mirovinu, bavim se svim i svačim. Ne bojim se ni rada ni posla – kaže Bajurin. Kad ode u mirovinu moći će se dodatno posvetiti ovom jedinstvenom proizvodu.
– Sigurno da hoću. Mislim o proširenju posla na manje amforice s uljem. Ista priča kao vino, samo manje. To je ozbiljan i mukotrpan posao, to se ne može štancat – ističe Bajurin, koji daje i logično objašnjenje zašto je toliko godina čekao s javnom prezentacijom proizvoda.
– Trebao sam biti oprezan dok proizvod nije dobio zaštitu patenta na Zavodu za intelektualno vlasništvo jer je riječ o novom proizvodu. Onda je tek krenula priča i na društvenim mrežama i u medjima – kaže.
Trenutno se amfore pune bocama ‘Plavca 2012.’ iz Janjine, ali ubrzo se može očekivati i Dingač, što bi moglo dodatno poskupiti proizvod.
Foto: Edivo vina d.o.o.