Treća izvedba predstave „Allons enfants“, koja je ove godine premijerno na programu Dubrovačkih ljetnih igara, sinoć je odigrana u posebnom i, mogli bismo reći, jedinstvenom ambijentu.
Naime, predstava je počela s manjim zakašnjenjem od desetak minuta, a zbog dugotrajne sjednice Gradskog vijeća radnja prvog dijela 'preseljena' je u Kazalište Marina Držića. Za to vrijeme još su trajali žestoki prosvjedi građana.
Međutim, nakon otprilike sat vremena glumci i publika izašli su pred zgradu Gradske uprave, gdje je bila postavljena kazališna scenografija, stolovi, stolice, fotelje, kredence i lampe, ali i scenografija prosvjeda – plakati, natpisi i 'živi zid' prosvijednika.
Glumci i publika zauzeli su svoje pozicije na 'sceni', uz tad već umorne poglede prosvjednika i nekoliko taktički raspoređenih policijaca, a sve je budnim okom nadgledao redatelj predstave Bobo Jelčić. Premda je predstava naizgled išla svojim tokom i činilo se kao da je pao dogovor između umjetnosti i stvarnog života, atmosferu su u jednom trenutku prekinuli prosvjednički megafoni.
Budući da drugi dio predstave zapravo nije vremenski ograničen, nekim sudionicima predstave sve skupa je bilo dovoljno i makli su se sa scene, dok su drugi ostali sjedati i razgovarati, bez obzira na atmosferu koja ih je okružila.
U ispremješanoj gomili turista, znatiželjnika, prosvjednika, glumaca i publike zapravo nitko nije znao kad je završila predstava, a kada prosvijed. Čini se kako se oboje dogodilo istodobno.