Vožnjom preko fascinantne trideset-kilometarske brane Afsluitdijk, oglednog primjera nizozemske snalažljivosti i inženjerstva stiže se u Friziju – prostranu i plodnu dolinu poznatu po svojim govedima, siru i iznimno visokom stanovništvu koje je čak i Dante Alighieri koristio kao mjernu jedinicu visine Sotone u svojoj ‘Božanstvenoj komediji’.
Posred te zelene doline, između desetaka farmi smjestila se ovogodišnja europska prijestolnica kulture – Leeuwarden. Poznatiji kao rodni grad Mate Hari i sjedište velike burze mliječnih proizvoda, u novo doba se uspješno pozicionira kao kulturno središte Nizozemske. A kako bez glazbe nema kulture, a bez metala nema glazbe, tako je dio kulturnih fondova Europske Unije završio i u modernom koncertnom centru Neushoorn, s programom u rasponu od flamenca i baleta, preko klezmer i jazz bandova pa sve do death i black metala. Sredinom listopada Neushoorn ugostio je sad već šesto tradicionalno izdanje doom/stoner festivala INTOTHEVOID. U ugodnoj, prijateljskoj atmosferi oko tisuću petsto fanova ovog underground metal žanra imalo se priliku družiti međusobno i s članovima nastupajućih bandova, pristiglih do šanka osvježiti se pokojom pivom netom nakon nastupa.
Tridesetak izvođača u dva dana pružili su izvrsnu zabavu za sve, no nekoliko ih je zaslužilo poseban spomen. Prvi dan i prvi nastup bio je, meni potpuno neočekivano, fantastičan uvod u festival. Pozornica okružena s par stotina posjetitelja, a uzdignuti iznad njih samo jedno violončelo i JOQUAIL. Joanna, ili Jo za ekipu, je u četrdeset minuta pokazala iznimnu virtuoznost na svom instrumentu, a precizno reproducirajući već odsvirane note i zvukove posebnom procesorskom looping tehnikom ostavljala je dojam da osim nje na pozornici nastupa još barem pola tuceta glazbenika.
Njezin upravo izdan album ‘Exsolve’ definitivno preporučujem. Uvjerljivo najbolji nastup na festivalu imao je, nimalo neočekivano, band koji ima i uvjerljivo najbolji album ove godine – FAMYNE. Pet momaka iz Chaucerovog Canterburyja predstavili su svojih šest doom priča s debitantskog albuma energičnim scenskim nastupom, dok je frontman Tom Vane svojom vokalnom izvedbom i deminutivnošću (no ne i frizurom) podsjećao na pokojnog Dia.
U sljedećih par mjeseci Famyne će se zasigurno često spominjati na mnogim rekapitulacijama ovogodišnje kvalitetne glazbe, a nesumnjivo je da se na njih treba računati na duge staze. Pred nekih pedesetak fanova u malom sobičku na katu zgrade, u prostoru koji je oskudijevao kisikom i tekućinom, kanadski DEADQUIETotprašio je svoj set stoner-dooma i time još jednom potvrdio zašto je njihov album ‘Grand Rites’ moj najbolji album 2017.
Nesumnjivo su zaslužili i veću pozornicu, no do uspjeha se dolazi kvalitetom i prolivenim znojem – dva elementa koja su definitivno bila prisutna u njihovom nastupu. Grim Van Doom, Pyraweed, Boss Keloid, Naxatras, Lucifer, Conan, Acid King, Orange Goblin i još desetak drugih bandova također su zaslužili po barem paragraf, ali su još više zaslužili da se njihovi albumi uvrste u redovitu rotaciju svakog fana dobre glazbe.
A pitoreskni i mirni Leeuwarden pokazao se kao izvrstan domaćin, pa njihova turistička zajednica može računati na još jednog redovitog posjetitelja (ne očekujem ništa manje od plakete za nekih dvadesetak – trideset godina).
FOTO: joquail.co.uk, Ivan Jelčić