Nakon što je Ustavni sud prije mjesec dana srušio članak 36. Zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika kojim je bilo predviđeno da upravljanje i gospodarenje dubrovačkim gradskim zidinama preuzima Grad Dubrovnik te da se raskine ugovor Grada s Društvom prijatelja dubrovačke starine (DPDS) o upravljanju zidinama, reagirali su gotovo svi politički akteri ovog slučaja i/ili javnog života Grada.
Iz samog DPDS-a stigli su zadovoljni, ali pomirljivi tonovi, Vlahušić je ploču odmah okrenuo na Zavod za obnovu Dubrovnika (u očiglednom pokušaju da javnost ‘zaboravi’ kako je financiranje ZOD-a njegovom zaslugom sada na plećima gradskog proračuna), reagirala je oporba i intelektualci, no jedna ključna reakcija i komentar je izostao – onaj Ministarstva kulture i HNS-ove ministrice Andree Zlatar Violić. Nešto više od mjesec dana kasnije, ona je došla osobno u Dubrovnik, a tu priliku iskoristili smo da konačno zatražimo i kakvo takvo službeno očitovanje o svemu što se događalo.
– Moram kazati da je samo jedan članak cijelog Zakona proglašen neustavnim i kako po pravnoj prirodi nema mogućnosti žalbe, Ministarstvo kulture je u pregovorima s Gradom da riješi daljnje financiranje. Nije riječ samo o tom članku, riječ je o ideji da su se svi elementi, odnosno financijeri – Grad, DPDS, Županija, država trebali ujediniti i napraviti popis prioriteta i odrediti tko što radi u jednom kratkoročnom i dugoročnom razdoblju. Ima niz primjera da po dva-tri subjekta rade na istoj stvari, da su neke stvari zapuštene i da je koordinacija na razini Grada ili Županije, ili onog starog dijela koji se zove Dubrovačka Republika izuzetno važna. Ovako se stječe dojam da se crkva sv. Vlaha u Stonu godinama nije obnavljala. Tek se sada nešto pokreće – odgovara Zlatar Violić na naše izravno pitanje ‘Je li Lex Vlahušić’ bio greška?’.
Što nam je ministrica konkretno rekla o samom zakonu te zašto ističe kako se Ministarstvo više ne može uplitati u odnose Grada i DPDS-a pročitajte u tiskanom izdanju DuLista, koji se od srijede nalazi u prodaji.