Umjetnica Sunčana Barbarić mlada je Dubrovkinja koja živi u Splitu uz koji je vezao studij slikarstva na Umjetničkoj akademiji. Njen je životni put vrlo kreativan, pomalo i neobičan, a svakako zanimljiv. Naime, nakon završene srednje Umjetničke škole Luke Sorkočevića 2015. godine, smjer slikarski dizajner, upisuje i 2019. završava preddiplomski studij Restauracije i konzervacije pri Sveučilištu u Dubrovniku. Peti semestar studija provela je na sveučilištu École de Condé u Parizu, u sklopu Erasmus studentske razmjene. I onda se događa zaokret. Naime, Sunčana uviđa da restauracija i konzervacija ipak nisu ono čime se želi baviti, te se okreće slikarstvu i seli u Split.
Vrlo ste mlada umjetnica, a iza Vas je već veliki broj grupnih izložbi i tri, vrlo zapažene od strane kritike i publike, samostalne. Za pretpostaviti je da ste zadovoljni do sada postignutim i da Vam je dalo vjetar u leđa za dalje?
Prva izlagalačka iskustva dobila sam izlažući na grupnim izložbama s Dubrovačkom udrugom likovnih umjetnika. Udruga je iznimno aktivna, te kao takva organizira više grupnih tematskih izložbi unutar jedne godine. Jedna samostalna izložba ostvarena je u Dubrovniku, dok su druge dvije realizirane u Splitu. Njih bih nazvala malim početničkim samostalnim izložbama. Smatram da treba kontinuirano izlagati, te da će uz marljivost i trud svaka izložba biti kvalitetnija i prepoznatljivija.
Nije baš tipičan Vaš put, ali ga nesumnjivo odlikuje odvažnost u nakani da pronađete sebe.
Kako i zašto ste se, nakon studija restauracije i konzervacije na Sveučilištu u Dubrovniku, odlučili na upisivanje slikarstva na splitskoj akademiji?
Mnogo je faktora utjecalo na tu odluku. Slikarstvo je oduvijek dio mene. Rekla bih da mi je cijela familija poprilično umjetnički nastrojena. Otac i majka vole slikati, od njih smo svi povukli ljubav prema umjetnosti, samo je netko odlučio njegovati taj dar više. Osim mene, moja mlađa sestra Carolina također studira slikarstvo. Možda je pandemija imala najveći utjecaj na odluku o upisu diplomskog studija slikarstva. Nakon završenog preddiplomskog studija restauracije i konzervacije u Dubrovniku, imala sam plan krenuti u samostalne poslovne vode, međutim kako je nastupila pandemija, tako se i sve što sam planirala poprilično uzdrmalo. Prošla je tako prva godina pandemije, pa i dobar dio druge… Jednostavno sam shvatila da nema smisla više čekati i gubiti vrijeme. Slikarstvo je ono što volim, ono što me zanima, ono čemu se želim posvetiti i čime se želim baviti. Počela sam pripremati mapu radova, ponavljati povijest umjetnosti i potom se prijavila na prijemni ispit za upis na diplomski studij slikarstva u Splitu. Split je bio moj prvi i jedini izbor.
Izbor slikarstva značio je i promjenu grada u kojem živite. Kako je bilo zamijeniti Dubrovnik Splitom? Je li Vam na prvu to bilo – to ili ste prošli proces prilagodbe, sa svim njegovim istovremeno uzbudljivim, spoznajnim ali i nelagodnim elementima?
Zamijeniti Dubrovnik Splitom iskreno uopće nije bilo nimalo teško. Ima tu malu staru gradsku jezgru, koja ima sličnu dušu kao Dubrovnik, a opet osim toga nudi ipak više sadržaja za mlade nego Dubrovnik.
Koliko često dolazite u Grad? Što Vam najviše u Splitu od Dubrovnika nedostaje, a što Split nudi a Dubrovnik nema?
U Grad dolazim nekoliko puta godišnje i moram reći da mi iskreno nedostaje. Najviše mi nedostaje moja obitelj i provođenje kvalitetnog vremena s njima. Šetnje Gradom, cjelodnevni odlasci na Lokrum, kupanje na Porporeli i Dančama, igranje badmintona u parku Gradac. Dok putujem prema Gradu srce mi drugačije kuca, najsličniji je osjećaj onom kad si zaljubljen. Čak u trenutku dok ovo pišem mi dolazi da udahnem dublje, stvarno neobičan osjećaj. Smatram da ni jedno mjesto na svijetu ne može zamijeniti dom. Ono što meni čini najveću razliku je činjenica da Split ima Umjetničku akademiju, što mislim da jedan Dubrovnik itekako zaslužuje. U našem gradu ima zaista mnogo mladih kreativaca i potencijalnih umjetnika. Imamo srednju umjetničku školu, te bi otvorenje umjetničke akademije itekako pridonijelo uzdizanju kulturne scene. Dubrovnik i Split su gradovi koji najviše žive od turizma, tako da tu možemo povući neku paralelu. Split je ipak malo budniji zimi, iako se s ovom izjavom ne bi složila većina mojih Splitskih poznanika. Sve u svemu Split mi iskreno odgovara, savršen je spoj malog mediteranskog grada i razvijene urbane sredine. Dovoljno miran za stvaranje, dovoljno živ za potrebe mlade osobe.
Jedno ste vrijeme bili i u Parizu. Putovanja, a naročito duži boravak u nekoj drugoj sredini širi horizonte i izoštrava perspektivu. Iz daljine znatno bolje vidimo nego kad nam je nešto ‘ispred nosa’. Pa kakav je naš Grad iz te daljine? Što ga krasi, čini jedinstvenim, a što Vas u njemu kao umjetnicu i kao osobu ne gusta, sputava, ograničava? Ipak je mala sredina…
Prošlo je pet godina od mog povratka sa studentske razmjene u Parizu. Nevjerojatno je kako brzo vrijeme prolazi, imam osjećaj kao da je to bilo jučer. Duži boravak u inozemstvu i putovanja definitivno šire vidike. U mom slučaju se nije dogodila tolika spoznaja u smislu onoga što Dubrovnik ima ili nema, već sam tada najviše uvidila vlastite karakterne mane na kojima je potrebno raditi. Kada se odvojite od svega i svakog koga poznajete, u potpunosti postajete okruženi samim sobom. Sve više i više postajete svjesni svoga ponašanja, svojih manira… Je li za takvo oblikovanje bitna sredina? Itekako jest! Dubrovnik je ipak mala zatvorena sredina, svak svakoga zna, uglavnom se pričaju iste priče, znate gdje i u koju uru ćete koga susresti. Ali nije ni to toliko loše, sve ima svoje čari. Dubrovnik iznad svega krasi njegova bogata povijest, očaravajuća ljepota i bistro more. Gradu najviše od svega fali mladih ljudi. Prostori za izlaganje će se pronaći, događaji ćese nekako organizirati, ali za koga? To je nekakav začarani krug koji je teško razbiti. U Dubrovniku fali sadržaja, ali fali i mladih. Kako nas privući da se vratimo? Jer mi smo ti u čijim rukama leži budućnost, a nas je u gradu sve manje i manje.
Kako trenutno izgleda Vaš život? Na čemu radite? Koje su Vam ambicije, želje, planovi?
Trenutno pripremam diplomski rad. Radi se o poprilično zahtjevnom projektu koji se sastoji od četiri slike na platnu velikih dimenzija. Tri slike su dimenzija 200 x 420 cm, dok je četvrta
nešto manja, dimenzija 200 x 300 cm. Motivi apstrahiranih pejzaža na slikama nastali su kao spoj memorije, prisjećanjem na određena mjesta, i imaginacije. Toliko mogu za sad podijeliti, oni koji su zainteresirani će više o tome saznati kada rad bude u potpunosti gotov. O ambicijama, željama i planovima se trudim što manje govoriti. Samo ću reći da umjetnost shvaćam vrlo ozbiljno i da vjerujem da je ovo tek početak mog kreativnog puta.
Gdje ćete i kako provesti ljeto koje je pred nama?
Ljeto već četvrtu sezonu provodim na Pelješcu u jednom malom prekrasnom mjestu radeći u vinariji. Mislim da je ljepota i mir Pelješca podosta utjecala na odabir tematike kojom se trenutno bavim u slikarstvu.
Gdje se vidite u bližoj i daljoj budućnosti, u Gradu, Splitu ili negdje treće?
Još jedno pitanje na koje ću misteriozno odgovoriti. Vidim se svugdje, a gdje ću nakraju stvarno biti – vrijeme će pokazati.
Foto: Privatna arhiva