Aktualno

[DUBROVČANI IZVAN GRADA] PAULINO LONZA Nedostaju mi druženja sa starim prijateljima i naš laganiji tempo života

paulino lonza privatna arhiva

U Zagreb sam se preselio u kolovozu 2014. godine nakon 37 godina života u Dubrovniku. Moja obitelj je u Dubrovniku već četiri generacije tako da je to bila velika životna odluka – iskreno priznaje za DuList Dubrovčanin Paulino Lonza kojega je prije 8 i pol godina životni put odveo u Zagreb. Tamo danas radi vrlo izazovan i odgovoran posao. Lonza je, naime, voditelj manjeg tima unutar Samostalnog sektora za financijske istrage Središnjeg ureda Porezne uprave. Sektor se bavi istraživanjem organiziranog gospodarskog i poreznog kriminaliteta, a unutar toga njegov tim, priča nam ovaj Dubrovčanin izvan Grada, zadužen je za istraživanje nezakonito stečene imovine. Odrastao je u Karmenu i cijelo mu je djetinjstvo, a time i najljepše uspomene, vezano za Grad.
—Taj dio Grada će zauvijek ostati u mom srcu. Osnovnu školu sam pohađao u Gradu i na Pločama, a potom upisao Gimnaziju. Moji su imali stan u Mokošici, ali smo uglavnom boravili kod moje none u Karmenu. Dakle, kompletno djetinjstvo mi je vezano za Grad, a time i najljepše uspomene. Najživlja sjećanja imam iz 80-ih godina kada je Grad bio prepun domaćih ljudi. Ulice su bile pune djece i osjećalo se da je Grad uistinu centar Dubrovnika. Ne zaboravite da su u to vrijeme sve važne institucije bile u Gradu. Sve u svemu, potpuna suprotnost današnjem stanju – naglašava nam Lonza. Pitali smo ga i kako je i zašto ‘pala’ odluka o preseljenju u Zagreb.

‘Želio sam promjenu’
—Odluka je pala doslovno u jedan dan. Radio sam u Poreznoj upravi u Dubrovniku i pružila mi se prilika za interni premještaj u Zagreb. Nakon punih 9 godina u dubrovačkoj Poreznoj došlo je do zasićenja i želio sam promjenu. Tijekom ljeta 2014. u Ministarstvu financija osnivao se novi ured za otkrivanje poreznih prijevara, hitno su im trebali ljudi i tako se stvorila prilika da krenem u nešto posve novo. Nisam razmišljao, zamolio sam prijatelja koji se vraćao s godišnjeg da me poveze i odmah otišao u Zagreb. Tada sam mislio da ću ostati najviše godinu – dvije, međutim posao je postao toliko intenzivan i zanimljiv da sam na kraju ostao trajno. Moram priznati da mi se nakon toliko godina života u Dubrovniku bilo teško priviknuti na zagrebačku adresu na osobnoj iskaznici – iskreno će. Život u hrvatskoj metropoli ipak je znatno drukčiji i dinamičniji od onog dubrovačkog, no Lonza napominje kako nije bilo vremena za ikakvog privikavanje na novi tempo.
—Doslovno sam odmah krenuo raditi. U Zagreb sam stigao za vikend i krenuo raditi u ponedjeljak. Provodio bih po cijele dane na poslu tako da u početku nisam ni vidio mnogo Zagreba. Istina je da je tempo života dinamičniji. Sjećam se da sam prvo uočio kako stanovnici Zagreba na ulici brže hodaju nego mi u Dubrovniku. Kod nas je ritam dosta laganiji i to ima svojih prednosti. Također, u početku mi se Zagreb činio jako velikim gradom dok nisam shvatio da je baš po mjeri čovjeka – dovoljno malen da ga brzo upoznaš, a dovoljno velik da se izgubiš u masi – podijelio je s nama svoje prve dojmove o Zagrebu.

Bijeg od užurbanosti pronalazi u fotografiji
— Poznanstva s Dubrovčanima u početku su mi dosta značila jer sam gore ipak otišao sam. Malo po malo prilagođavao sam se novim okolnostima i danas mogu reći da mi način života u Zagrebu skroz odgovara. Bijeg od zagrebačke užurbanosti i stresa nalazim u svom starom hobiju – fotografiji. Kako stanujem visoko, u neboderu, često snimam panorame i objavljujem slike u lokalnoj kvartovskoj Facebook grupi, a čak sam sudjelovao na izložbi o kvartu Travno. Prijatelji me zezaju da sam postao pravi hit među umirovljenicima jer oni uglavnom lajkaju i komentiraju moje slike – otkriva nam Paulino Lonza. Morali smo se još na trenutak dotaknuti i Grada. Je li se promijenio tijekom njegovog, doduše ne baš toliko dugog, izbivanja.
—Pa nisam toliko dugo u Zagrebu da možemo govoriti o nekim velikim promjenama. Međutim, čak i u tom kraćem razdoblju, došlo je do dodatnog odljeva stanovništva iz Grada. Kada sam odlazio, imali smo nekoliko obitelji u bližem susjedstvu, a sada ih više nema. Ljudi su prodali svoje nekretnine i otišli. Moji roditelji su jedni od rijetkih koji se i dalje ne daju iz Grada. Nekako imam osjećaj da se Grad potpuno komercijalizirao i postao turistički resurs bez duše – smatra Lonza. Nedostaje li mu život u Gradu, pitali smo dalje.
— Profesionalno – Zagreb pruža daleko veće mogućnosti za nekoga moje struke pa mi u tom dijelu ne nedostaje. Osobno – malo je reći da mi nedostaje. Nema do našeg prekrasnog mora. Nikad se neću priviknuti na zagrebačke magle. Kolegica iz Dubrovnika mi često zna poslati slike sunca i mora dok ujutro ide na posao, a kod mene oblačno i kišno. Isto tako, nedostaju mi druženja sa starim prijateljima i naš laganiji tempo života. Nedostaje mi da nakon posla sjednem u Grad na kavu i uživam u pogledu na Stradun. To nitko ne može platit – govori nam naš sugovornik.

O poslovnim izazovima
S obzirom na posao kojega obavlja koji je, kako sam ističe intenzivan i odgovoran, gotovo pa i nema slobodnog vremena pa u Grad dođe obično desetak dana ljeti i ponekad oko Božića jer češće ne stigne. Budući da se bavi istraživanjem velikih poreznih prijevara i nezakonito stečene imovine, nismo mogli ne pitati ga koliko je taj posao izazovan, ali i zahtjevan.
—Izuzetno. Ali da nije tako ne bi bilo zanimljivo. Takav posao ne možete uspješno obavljati ako mu se skroz ne posvetite. Financijsko istraživanje velikih poreznih prijevara i nezakonito stečene, često dobro skrivene imovine, u vrijeme sve većeg korištenja inozemnih računa, kriptovaluta i digitalnog poslovanja, izuzetno je složen posao. Posao obavljamo u suradnji s kolegama iz tijela kaznenog progona. Ponekad se radi o više tisuća različitih transakcija u samo jednom slučaju. Posao zahtijeva opsežno znanje iz područja financija i poreza te kaznenog prava – objašnjava nam naš sugovornik. A kako ljudi reagiraju kad saznaju da radi na otkrivanju poreznih prijevara?
—Pobjegnu! Šalim se. Ma nije to ništa posebno, posao kao i svi drugi. Financijsko istraživanje, naravno, svima zvuči zanimljivo, ali ja izbjegavam isticati gdje radim. Ne želim da me ljudi promatraju samo kroz posao – naglasio je.

Nadam se da ću se vratiti, ali…
Podsjetili smo ga na jednu od njegovih ranijih izjava kako su Hrvati vrlo kreativni po pitanju prijevara. — Oni koji se bave kriminalom svakako jesu, to je pokazalo dosadašnje iskustvo u obradi predmeta iz domene raznih oblika gospodarskog kriminaliteta. Prijevarne sheme u hrvatskim slučajevima, osobito u području PDV-a, dobro su osmišljene i često ih je teško otkriti. Obično bude u pitanju čitava mreža trgovačkih društava u Hrvatskoj i državama u susjedstvu. Dosadašnja uključenost Uskoka u kaznenom procesuiranju poreznih slučajeva govori da se radi o izuzetno složenom i organiziranom kriminalitetu. Kad prezentiramo gotove slučajeve kolegama u inozemstvu znaju komentirati kako su naši prevaranti bili domišljati. Treba naglasiti da mi kao društvo još nismo dovoljno osviješteni o važnosti plaćanja poreza što stvara plodno tlo za razne oblike poreznih i gospodarskih prijevara. Dok je tako, imat ćemo i mi još puno posla – smatra Lonza. I za kraj, o povratku u Dubrovnik, u mirovini primjerice.
— Do mirovine ima još vremena. Nadam se da ću se vratiti u svoj Dubrovnik, ali nikad se ne zna što život nosi – zaključuje naš ovotjedni Dubrovčanin izvan Grada.

Objavljeno u tiskanom izdanju 22. veljače 2023. 

Foto: Privatna arhiva Paulina Lonze

Pročitajte još

VIJEĆNICI APELIRAJU Grad bi trebao kupiti Skočibuhu na Šipanu

Nora Di Leo

KAZNILI IH ZBOG KORIŠTENJA PALETARA Grad sankcionirao Konzum

Dulist

Svjetski je dan darivatelja krvi!

Dulist