Dubrovčanin Tomislav Dedo topli jug zamijenio je hladnim sjeverom prije, reći će, 33 Isusove godine. U prijestolnicu Kraljevine Švedske stigao je jednog zimskog jutra 1989. godine. Nanosi snijega, opisuje, bili su toliko visoki da je promislio vratiti se u Hrvatsku već sutra. ‘Ipak sam ja rastao pod nekim drugim nebom’, komentira sjetno naš sugovornik koji o povratku doma razmišlja svakodnevno.
Šveđani su hladni ljudi
— Bila je velika zima, mrak već u dva sata popodne, a na ulicama je bilo više od metar snijega. Nakon što je u Hrvatskoj izbio Domovinski rat, s obitelji sam odlučio ostati ovdje. Silom prilika sam se prilagodio. Međutim, još mi fali naše sunce. Također, Šveđani su hladni ljudi. Jako su zatvoreni i drže se za sebe. Ne ulaze lako u razgovor. Oprezni su s došljacima. Danas je to više izraženo jer je veći broj stranaca. Dosadili su im. Sve je raštrkano. U Gradu prošetate i za 5–10 minuta ste gdje trebate biti. Prije je čovjek ovdje mogao izgubiti cijeli dan da bi obavio neke stvari. Sad je sve uglavnom online – iznosi.
Zanimljivo, priča, pošta kao institucija više ne postoji nego na trafici možete poslati sve što treba. To je velika prednost. Tehnološki, Šveđani su izuzetno osviješteni pa gotovo svaku uslugu možete dobiti biranjem broja telefona ili klikom miša. No, Dedu naučiti švedski nije bio lagan zadatak. Za to mu je trebalo, govori, kojih godinu-dvije dana. Vokale, kaže, ni nakon tri desetljeća nije savladao.
— Pohađao sam tri mjeseca večernju školu. Tamo sam učio osnove. Ipak, kroz komunikaciju s ljudima najviše sam usvojio. Olakotna okolnost je bila što mi je supruga odrasla u Švedskoj i ona švedski jezik govori bolje od dobrog dijela ljudi koji su ovdje rođeni. Švedski jezik jednostavno morate naučiti napamet. Gramatika nije komplicirana. Imaju samo tri padeža. Naravno, uvijek postoje izuzetci. Iskreno, nisam se ni trudio savladati vokale. Švedski jezik je siromašan riječima i promijenjeni izgovor može značiti nešto sasvim drugo – poručuje.
Sama arhitektura Stockholma, donosi, nije ga previše oduševila. Razumije kako ova ‘Venecija sjevera’ s nogu može oboriti mnoge, no, napominje, on je ipak došao iz najljepšeg Grada na svijetu. Inače, dugo godina, zapravo sve do preseljenja u inozemstvo, navegavo je. Posjetio je gotovo sve kontinente izuzev Australije. Od Egipta do Kube, predivne su to vizure, ističe, ali jedan je Dubrovnik.
— Stockholm je bogat grad. Prepun je muzejima i galerijama. Čovjek ima što za obići. Ipak je ovo najveći grad sjevera. Jedan je od najvećih turističkih centara Skandinavije. Posjetitelji stalno cirkuliraju. Uglavnom su to Šveđani iz unutrašnjosti ili s juga države, a ima i dosta inozemnih turista. Dosta je događanja – koncerata, kazališnih predstava i noćnih izlazaka. Kako sam bio pomorac najviše mi se svidio Muzej Vasa napravljen oko broda iz 17. stoljeća koji je, potpuno sačuvan, iskopan iz mulja švedskog zaljeva. To je možda jedini takav primjerak u svijetu – podvlači.
Osim sunčanih zraka, Tomislavu Dedu, nedostaje i naša prehrana. Povrće i voće uglavnom je uvozno. Naravno, dosta toga uzgaja se u plastenicima, ali njihova poljoprivreda u posljednje vrijeme, tvrdi, stagnira. Naprosto, isplativije je namirnice kupiti jeftino u Španjolskoj ili Maroku, mišljenja je.
— Dosta je privatnih butiga čiji vlasnici su doseljenici pa se u njima može pronaći zaista svega. Od švedskih nacionalnih jela najdraže mi je ‘köttbullar med brunsås, potatis och lingonsylt’. To su kao naše polpete bez luka s točem od jabuka, patatama i džemom od brusnica. Nisu za baciti (smijeh). U razdoblju korizme jede se ‘semla’ – krafeni punjeni marcipanom i kremom od vanilije. Stockholm je ogroman grad s velikim brojem doseljenika pa možete probati jela iz cijelog svijeta od Japana preko Turske do Argentine – komentira Dedo koji nakon što zatvori vrata ureda poslovođe u jednoj građevinskoj tvrtki većinu vremena provodi s obitelji i kujicom staforda u vikendici na jugu Stockholma.
— Ne zalazim u klub naših iseljenika. Kad čovjek uđe u neke godine, više mu to nije zanimljivo. S obitelji i psom preko vikenda otiđem u vikendicu. Šetamo šumom, beremo gljive i ribamo. Nema svatko mogućnosti maknuti se. Ipak je tamo opuštenije i ljepše. Život u gradu je užurban. Ujutro se gužvate s krcato ljudi u podzemnoj, a s posla se vraćate tek u kasnim popodnevnim satima. U đardinu u vikendici sadim različite začine, patate, salatu. Ima svega! Zabavljam se – tumači.
Red, rad i visoki porezi
— Imao sam i šljivu koja je lijepo rađala, ali su je pobrstili sobovi. Oni su zaštićeni i tijekom godine kad nije sezona lova, slobodno šetaju po prirodi. Znaju se napiti od jabuka koje popadaju po zemlji i fermentiraju. Nije ih ugodno sresti. Znaju biti visoki po dva metra. Ima tu i srna, zečeva, divljih svinja i riseva. U slobodno vrijeme čitam povijest hrvatskog naroda. Ipak mene vuče moja zemlja. Najviše me zanima razdoblje doseljavanja Slavena i Srednji vijek – govori Tomislav Dedo koji tvrdi kako suprotno uvjerenju mnogih u Švedskoj ne ‘teče med i mlijeko’. Pandemija je učinila svoje. Dosta je onih angažiranih u ugostiteljstvu ostalo bez svojih radnih mjesta.
— Općenito, ekonomija je stagnirala u zadnjih 15 godina od ulaska u EU. Platežna moć građana pala je za kojih 30 posto. Pala je i vrijednost valute. Poslovi su manje plaćeni jer je puno došljaka. Kapitalizam je i poslodavci radije zapošljavaju ljude koji ih manje koštaju. Sada nisu ‘zlatna vremena’ kao prije 20 godina kad je švedsko gospodarstvo bilo u usponu – iznosi.
— Ipak, ima istine da je Švedska socijalno najosvještenija europska država. Najviše novaca odlazi na političke migrante koji to iskorištavaju. Oni koji ostanu bez posla primaju naknade koje su dovoljno visoke da se može preživjeti mjesec. Jaki su radnički sindikati. Prije su bile visoke i porodiljne naknade pa se dobivalo 80 posto od mjesečne plaće, ali danas je to puno niže. Većina Šveđana radi po još jedan posao, barem 2–3 sata dnevno. Plaće su dobre od 1.500 do 3.000 eura, no porezi su ogromni. Jednoj četveročlanoj obitelj dovoljno je tri tisuće eura za lijepo živjeti jedan mjesec – objašnjava Dedo te dodaje kako je i obrazovanje na zaista zavidnoj razini.
Škole su izvrsne počevši od osnovnih do fakulteta te postoji mogućnost praćenja nastave na švedskom i engleskom jeziku. Popularni su studentski zajmovi koji su beskamatni pa većina studenata ne živi s roditeljima već iz obiteljskog gnijezda odlete vrlo rano. Dobar dio njih i zarađuje za život tijekom fakultetskog obrazovanja.
— Stanarina u Švedskoj je jako skupa. Često na nju otiđe cijela mjesečna plaća. Stanovi su uglavnom u vlasništvu države, ali ih se u posljednje vrijeme dosta i prodaje. Za nekoga tko ima prosječan posao to je dobra investicija – objašnjava Tomislav Dedo. Osobno o kupnji nije razmišljao. Naime, plan mu je nakon odlaska u mirovinu vratiti se u rodni kraj kojeg nije posjetio od početka pandemije koronavirusa. Veseli se điru Stradunom, sjesti s prijateljima u Gradsku kavanu i uz ćakulu provesti prijepodne. Želja mu je u Trnovi otkud je podrijetlom pokrenuti i seosko domaćinstvo. Kad bi Hrvatska samo uložila u povratak iseljenika s inozemnom mirovinom, stava je, domaće gospodarstvo bi se značajno unaprijedilo jer to je zdravi novac kojeg vrijedi ulagati. Mi mu ovim putem priželjkujemo što skoriji dolazak u Grad njegova djetinjstva i još mnogo dana okupanih zrakama našeg južnjačkog sunca.
OPORAVAK NAKON PANDEMIJE
‘Država je stvarno stala iza poduzetnika’
— Pandemija koronavirusa u Švedskoj je bila kaotična. Ljudi su tek sad shvatili da se trebaju pridržavati mjera i cijepiti se. Dosta ih je umrlo i i dalje je veliki broj zaraženih. Dosta medicinskog osoblja je odselilo u Norvešku jer su tamo bolje plaćeni. Postojale su restrikcije zbog kojih je ekonomija posustala pa su ukinute. Država je stvarno stala iza poduzetnika i dosta im je pomogla. Situacija se pomalo popravlja – poručuje.
Iva Dedo
Iz tiskanog izdanja DuLista od 23. veljače 2022.