Kapetan duge plovidbe Paval Botica iz Ploča, zapovjednik njemačkog specijaliziranog broda “Sea-Eye 4”, imao je odlučujuću ulogu u spašavanju više od 800 migranata u vodama Sredozemlja, što je drugi po veličini broj spašenih ljudi u jednoj akciji otkada se, pojavom izbjegličkih valova iz sjeverne Afrike, organiziraju slični pothvati, piše Slobodna Dalmacija.
Prava drama vodila se polovicom listopada netom minule godine u Mediteranu, 20 nautičkih milja istočno od libijske prijestolnice Tripolija i 17 milja prema sjeveru, ali izvan granica teritorijalnog mora te afričke države.
S palube broda ‘Sea-Eye 4’ primijećeno je sedam manjih plovila prepunih ljudi – gumenjaka i drvenih brodica s izvanbrodskim motorima koji su se libijske obale otisnuli u neizvjesnu plovidbu u smjeru talijanske Sicilije s nadom da će tamo doploviti ili da će ih primijetiti neki od brodova koji krstare tim područjem.
Migranti s tih plovila često šalju signale za spašavanje, ne bi li bili primijećeni, a na brodu koji je nalazi u vlasništvu njemačke kompanije ‘Sea-Eye’, nekoliko ljudi neprekidno dalekozorom nadgledaju horizont. Za ovaj susret presudna je bila dojava od obalnih stanica za traganje i spašavanje koje su im dale točne pozicije brodica.
Nakon što su im se približili na oko milju udaljenosti, a broda kojim zapovijeda kap. Botica upućena su dva gumenjaka prema manjim plovilima.
Svaka brodica za spašavanje može primiti 10 ljudi, a uvijek je u pogonu samo jedna dok posada drugoga za to vrijeme smiruje situaciju, jer su ljudi očajni, nervozni, premoreni i izgladnjeli, pa u takvim situacijama uvijek prijeti opasnost od panike ili pokušaja putnika iz cijele Afrike da se plivajući pučinom Sredozemlja pokušaju domoći broda koji nakon duge agonije doživljavaju kao spas.
Situacija u toj akciji bijla je dodatno otežana zbog velikog broja ljudi u gumenjacima i drvenim brodicama. Naime, brod za spašavanje dug je 54 metaa, širok je 11,5 metara, te je uređen za primanje 350 ljudi, a njih je, kako se ispostavilo nakon završetka akcije, bilo više od 800.
U takvim okolnostima mnoge stvari mogle su krenuti po zlu, no za kapetana iz Ploča dileme nije bilo, spašavanje se moralo obaviti “po zanatu” i pomorskim običajima.
Na kraju je “Sea-Eye 4” bio pretrpan silnim mnoštvom, među kojima su bile i dvije žene u osmom mjesecu trudnoće, četrdesetak djece i veliki broj maloljetnika.
– Nevjerojatan je osjećaj kada čovjek vidi takve prizore. Ne možete ostati ravnodušni. S jedne strane osjećao sam jaku emocionalnu bol vidjevši toliki broj očajnika u potrazi za boljim životom, a s druge strane osjećao sam se ponosan i sretan što smo uspjeli spasiti tolike ljude. Nikada prije nisam doživio nešto slično iako sam na moru proveo pune 22 godine. Do sada sam plovio na kontejnerskim brodovima i ovo mi je bio prvi zadatak na novome poslu. Presretan sam što smo te ljude doveli u sigurnu luku, a sve što će se događati kasnije izvan je naše moći – rekao je kapetan Botica, kojemu ovaj posao, za razliku od kontejnerskih brodova za koje i sada ima ponude, omogućuje da više vremena provodi na kopnu sa svojim najbližima.
Godišnje se, naime, rade tri misije u trajanju između tri i četiri tjedna, a tome prethodi uvježbavanje i pripremanje ljudi za spašavanje na moru. To se obavlja u Španjolskoj ili u nekoj od luka na Siciliji.
Brod ima 23 člana posade, od toga je 11 profesionalaca i 12 volontera. Volontere čine liječnici, medicinske sestre, kuhari, prevoditelji i dva novinara koji slikama i pisanim sadržajem svakodnevno izvještavaju svjetsku javnost o dramatičnim spašavanjima na moru, kako bi kod tvrtki i ljudi dobre volje osigurali dovoljan broj donacija za daljnji rad, jer se cijeli ovaj projekt temelji upravo na donacijama.
Upravo je i nekadašnji tegljač, izgrađen 1972. godine u Nizozemskoj za norveškog naručitelja, početkom protekle godine preinačen u brod za spašavanje uz pomoć gotovo 900 tisuća eura koje su skupili donatori u sklopu kampanje “United4Rescue” (Zajedno za spašavanje). Projekt su, među ostalima, podržali njemačka Unija transportnih radnika, organizacija “World Wision”, te Koordinacijsko muslimansko vijeće i Evangelička crkva u NJemačkoj.
Nakon ukrcaja na brod najprije se obavlja provjera sigurnosti spašenih migranama. Ljudi predaju sve predmete koji se stavljaju u kesicu označenu brojem. Isti broj nalazi se na narukvici što im se stavlja na ruku.
– Slijedeći korak je brzi antigenski test. Zanimljivo, nitko nije bio pozitivan, što je potvrdio i test djelatnika Crvenog križa u talijanskoj luci Trapani blizu Palerma.
Onda im se podijele vreće za spavanje, deke i madraci, kojima su, u ovom slučaju, bile pretrpane palube broda. Hrana koju pripreme dvojica kuhara dijeli se dva puta dnevno, obično je riječ o riži, a osigurane su i velike količine voća i povrća.
Usprkos tome, na brodu je prisutna nervoza, dok se ne pronađe luka koja će primiti te ljude – navodi kap. Botica i dodaje:
– Čekali smo tri dana dok nismo dobili sigurnu luku u kojoj će biti dostupna medicinska skrb, hrana, voda, garderoba i sve ostalo. Kada smo ljude obavijestili da je za njih osigurana sigurna luka nastalo je pravo ludilo.
Pokušajte zamisliti da Hajduk osvoji Ligu prvaka. Sat vremena su nas nosili na rukama, skakali od sreće, vikali, igrali afričko kolo.
Nastala je potpuna preobrazba do tada iscrpljenih ljudi, od kojih su neki imali lomove noge ili druge ozljede.
Pločanski pomorac već se priprema za slijedeću misiju zakazanu za početak ožujka.