Na stranici dubrovačke katedrale objavljen je osvrt Katoličke molitvene zajednice Effathe o tome smiju li katolici prakticirati jogu. Sve u svjetlu nedavnih događaja u lapadskoj školi kada je, prema iskazu roditelja časna sestra koja predaje vjeronauk, u sklopu predavanja o hinduizmu i budizmu, rekla kako je prakticiranje joge ‘prizivanje vraga’.
Tekst sa stradina katedrale Dubrovnik prenosimo u cijelosti:
U svjetlu nedavnog događaja u Dubrovniku, kao Katolička molitvena zajednica Effatha, osvrćemo se i komentiramo pitanje: Može li katolik prakticirati yogu?
Yoga je nastala u Indiji i dio je religije hinduizma. Hinduizam počiva na četiri stupnja ili četiri cilja čovjekovog života. Yoga je dio posljednjeg cilja, tj. sredstvo njegova postizanja. Vježbe yoge zamišljene su da bi se postigla kontrola nad tijelom, dahom i na koncu umom – u svrhu postizanja oslobođenja – samadhija, mokše ili nirvane: oslobođenje duše iz neprekidnog ciklusa svrhe i posljedice djela (karma) koje uzrokuju da se duša neprestano reinkarnira (ponovno rađa). Oslobođenje iz tog ciklusa postiže se vježbama yoge. Sam naziv yoga dolazi iz sanskrtskog korijena yuj – ujarmiti se, ujediniti se. Cilj tog ujedinjenja je spajanje osobne svijesti, sebstva – ātmana i univerzalne, bezosobne svijesti – Brahmana.
Jaram na koji je kršćanin pozvan donosi Evanđelje po Mateju gdje Isus poziva: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.” (Mt 11, 25-30)
Yoga je jedna od šest grana ili šest škola hinduističke filozofije. Stoga, logično je da u hinduizmu postoji poslovica: ‘Nema yoge bez hinduizma, i nema hinduizma bez yoge.’ Swami (op. duhovni učitelj u hinduizmu) Sivasiva Palana izjavio je 1991. godine u časopisu Hinduism today: ‘Malena vojska misionara yoge… izvrsno obučenih, u posljednjih 10 godina upravo se sprema pokoriti zapadni svijet. Oni sebe možda ne nazivaju hinduistima, ali svaki hindus zna odakle je yoga potekla i koji je njen cilj.’
Za glavni dokument yoge kakvu danas znamo uzima se ‘Yogasutra’, autora Patañjalija. U hinduizmu učitelja Patañjalija smatra se ‘reinkarnacijom’ ili utjelovljenjem Adisheshe – boga zmije koji je sudjelovao u stvaranju svijeta. Tako se u ashtanga yogi, koja je kod nas vrlo popularna, recitira mantra ashtanga yoge u kojoj se između ostalog govori: ‘Poklonimo se Patañjaliju, inkarnaciji Adisheshe, čiji gornji dio tijela ima ljudski oblik, čije četiri ruke drže školjku i disk, a okrunjen je sa tisuću zmijskih glava.’ Izgovarajući ovu mantru i klanjajući se tom božanstvu, kršćanin direktno krši prvu Božju zapovijed: Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene. Isto se događa i fizičkim izvođenjem pozdrava Suncu (bog Sūrya – bog Sunce, jedno od najranijih hinduističkih božanstava) ili pozom plešućeg Shive (bog destrukcije u hinduističkom panteonu).
U Katoličkoj Crkvi odnos prema tijelu je svet. Druga Božanska Osoba Presvetog Trojstva, Sin, utjelovila se u osobi Isusa Krista. Isus je uskrsnuo u tijelu. Čovjek jest duh, duša i tijelo. Primjerice: kada napravimo znak križa na svome tijelu, i bez riječi, znamo što taj znak, gesta, znači i koju snagu ima u sebi. Naše geste tijela u liturgiji izriču i stav našega srca, izriču i ispovijedaju našu vjeru. Čitav čovjek sudjeluje u odnosu prema Bogu. Tako i tjelesne geste yoge nije moguće odvojiti od yoge i duhovnog konteksta u kojemu su nastali.
Još jedan primjer yoge, koja postoji i u Dubrovniku je Kundalini yoga. Kundalini yoga (kundalini – ‘sklupčana’ zmija) odnosi se na energiju koja je u obliku zmije sklupčana u čakri u području zdjelice i koju određenim vježbama i mantrama treba probuditi i podići do čeone ili krunske čakre, tzv. duhovnog oka i na taj način doći do prosvjetljenja. ‘Kundalini ludilo’ poznato je među praktikantima te vrste yoge, a to je naziv za skup simptoma nalik na psihički slom.
Već i sami pozdrav namaste sa sklopljenim rukama na prsima upućuje na nepomirljive razlike hinduizma i kršćanstva. Namaste, hinduistički pozdrav, koji se stalno koristi u yogi, znači: bog u meni klanja se bogu u tebi. U osnovi hinduizma leži uvjerenje da je Bog bezosoban, bezličan, on je u svemu: u kamenu, životinji, čovjeku… Sve je bog. Po tom vjerovanju isto tako reinkarniramo se u kamen, životinje, ljude. Ovisno o zaslugama. Kad se postigne mokša – oslobođenje, tada čovjek shvaća da je on bog. To se uvjerenje vidi u još jednoj poznatoj hinduističkoj mantri – tat tvam asi (ti si to), koja znači ātman (osobna duša) i Brahman (univerzalna duša, bog) su jedno. Dok se u kršćanstvu jasno razlikuje Bog – Stvoritelj i čovjek – stvorenje. Nema reinkarnacije, već jedan život na zemlji koji završava životom vječnim – u Nebu ili u Paklu i uskrsnućem tijela. Najvažnije: yoga je put čovjeka, stjecanja prosvjetljenja njegovim trudom i zaslugama, a u kršćanstvu spasenje se postiže milošću Božjom.
Shiva Samhita, hinduistički spis iz 17. st. koji govori o yogi kaže: „Meditiraj o Velikoj Praznini, čiji početak je praznina, čija sredina je praznina, čiji kraj je praznina… Kontinuirano meditirajući o tome postiže se cilj (prosvjetljenje).” U direktnoj je to opoziciji s katoličkim naučavanjem jer cilj kršćanske meditacije je uspostaviti odnos s Bogom, koji je naš Otac, po Isusu Kristu koji je postao čovjekom.
U dokumentu „Isus Krist – donositelj vode žive”, koji je Katolička Crkva objavila 2003. godine, kao smjernice Crkve u odnosu na new age pokrete u koji se ubraja i yoga, kaže se, između ostalog, da je „cilj yoge – samoostvarenje u opoziciji s ciljem kršćanstva – ispunjenje i spasenje u Isusu Kristu.” Više ovdje.
Zaključak: Vjernik katolik ne bi smio prakticirati yogu, ni u kojem obliku – zaključuje se u tekstu kojeg potpisuju don Marin Lučić, katedralni župnik i duhovnik Katoličke molitvene zajednice Effatha te Marinka Pilić, dipl. indolog, u službi vodstva Katoličke molitvene zajednice Effath.