‘Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike.’ (Lk 9, 1-2)
Nalazeći se u ozračju slavlja nebeskog zaštitnika naše Biskupije i Grada, sv. Vlaha, nužno se čovjek okreće evanđelju i poruci Isusa Krista, od koje je naš Parac živio i koju je svojom krvlju zapečatio.
Njegov život, kao biskupa bijaše život čuvanja poruke i životnosti Božje riječi prisutne ne samo u svetim knjigama, nego u životu samoga svetoga biskupa Vlaha i njemu povjerenih vjernika, kojima je bio i otac i vođa. Sv. Vlaho je među svojim vjernicima bio jasan i neustrašiv naučitelj Riječi koja je vječna i spasonosna.
Vjerovao je da samo onaj koji je potpuno i bezrezervno povjerovao u tu Riječ i toj Riječi ne može nego naviještati upravo tu Riječ od koje dolazi svaka utjeha, ohrabrenje i u konačnici spasenje. Stoga se naš svetac nije bojao ni smrti ni suda. Podnio je teške muke poput svoga Učitelja, Isusa Nazarećanina, ali i njemu kao i Isusu slava ne prolazi nego traje i upravo radi te snažne vjere u kojoj je živio i u kojoj je umro, ostao je do danas zapamćen i čašćen.
Sve što je činio kao biskup, činio je u duhu evanđelja. Liječio je snagom Duha uskrsloga Isusa, kojega je darovao svojim učenicima li i onima koji su svoje živote njemu darovali u službi evanđelja. Sv. Vlaho je propovijedao životom. Vjerujem da je mnogima po svome životu bio uzor i poticaj da ga nasljeduju.
Naše vrijeme je vrijeme raznih pokušaja zaštite nečega od nekoga, a možda ponekada i nekoga od nekoga.
U iščekivanju nadolazeće Feste moje su misli usredotočene na očuvanje dubrovačke ljepote stvorene od ljubavi u kamenu, a potom i od ljubavi i vjere u Festi sv. Vlaha. No, Festa nije i ne smije biti tek predmetom prakticiranje kako bi se manifestacija očuvala i kao takva svijetu pokazala. Festa ima svoju svrhu u slavlju i svjedočenju vjere, i tek kao takva imat će svoju budućnost i svoju snagu ne samo za nas danas, nego i za one koji dolaze iza nas i koji bi trebali nastaviti sa slavljem Boga po mučeniku iz Sebaste, sv. Vlahu. Festa jest i treba biti odraz nutarnjega stanja čovjeka, odraz vjere. Ona je manifestacija našega nasljedovanja Isusa kojega je sv. Vlaho vjerno nasljedovao.
Svima nam je poznata uloga sv. Vlaha u životima žitelja našega grada kroz više od jednog tisućljeća. Grad je živio ne samo za Festu, nego je živio Festu. I mi smo pozvani danas kada obilježavamo petnaest godina od uvrštavanja Feste sv. Vlaha u kulturnu nematerijalnu baštinu čovječanstva, živjeti Festu. Ne smijemo ostati na obilježavanjima, nego nam obljetnice trebaju biti poticaj i ohrabrenje na življenje vjere i Feste. I ove godine, petnaeste pod UNESCO-vom zaštitom, molimo zagovor sv. Vlaha da nas i dalje, s naših crkava i zidina, kupa i forteca, prati svojim moćnim zagovorom. Svakoga od nas u onom gradu na srcu on drži i šapuće kako smo pozvani biti ljudi istine, vjere, nade i ljubavi. Pozva nas da budemo ljudi koji žive ono što vjeruju.
Živio sveti Vlaho!
don Ivica Pervan,
rektor zborne crkve sv. Vlaha