„Kad si već toliko spominjao Francuze i njihov ulazak u Grad u prošlom điru, idemo do Dominikanskog samostana, pokazat ću ti nešto zanimljivo što malo tko zna! I još nešto uz put…“ bio je poziv velikog poznavatelja Grada gospara Tomislava Šuljka za početak trećeg nastavka potrage za skrivenim detaljima, koje tako rijetko primjećujemo u svakodnevnoj šetnji, samim tim o njima nemamo pojma!
Obnova Biskupove palače
Za početak nastavka potrage, kad smo već u Karmenu, nakon što smo ustanovili gdje su Ničiforova vrata, svraćamo do načelnika kotara Grad Srđana Kere, za vidjet kod njega doma jedan mali skriveni detalj! Tko zna od kud, posred zida jedne njegove sobe, između ugrađenih kamenih „špijuna“ jedan prelijepi kameni ornament. I pojašnjenje gospara Šuljka „i ovo je tu završilo nakon Trešnje. Tko zna koliko još ovakvih malih detalja ima po kućama Grada!“ Izlazimo iz Karmena put Dominikanaca. Opet mala stanka. Biskupska palača nekakav je urbani završetak Karmena. Barem tu, pred Katedralom. Obnova Biskupske palače i te kako uništene u onom potresu iz 1979. godine, počela je koju godinu iza i traje još uvijek. Ulazimo unutra, možemo tek u prizemlje, radnici užurbano prolaze oko nas. Predivne freske, jedva vidljive na zidovima. Prepoznatljiv grb stare vlastelinske obitelji Sorgo. Ova zgrada pripadala je obitelji velikog skladatelja Luka Sorkočevića, koji se ubio 11. rujna 1789. godine skokom s kata ove kuće u ulicu Damjana Jude. „Obnova traje toliko dugo jer treba paziti na svaki detalj, posebno na obnovu ovih freski i detalja po zidovima“ opravdava tolike godine obnove gospar Šuljak. Obnova je počela još dok je on bio u Zavodu za obnovu. Spominje još neke detalje i način na koji se obnavlja freska kako bi se sačuvala. Zagledan je u svaki detalj. A onda smo krenuli dalje.
Znani maskeroni
„Grad je pun maskerona, ukrasnih elemenata koji su postavljani na kraju keramičkih, kamenih ili kakvih već cijevi za oborinske vode. Svaki je različit i svaki je na svoj način zaista poseban umjetnički rad. Uz to, u sebi imaju i neke pomalo parapsihološke elemente, pa su zbog njih do Grada za vidjet ih dolazi i neki Slovenci, tražili ih na sve strane, istraživali ih, slikavali svaki po Gradu i pojašnjavali njihove značenje, simboliku i parapsihološke elemente maskerona. Bilo mi je fascinantno to slušat! U svakom slučaju, izvanredni su i treba zastati pored svakog od njih i gledati ih, istraživati taj pogled, stil, kao što po Gradu ima toliko lijepih sitnica koje treba stati, te pomalo gledati. Uživat u njima“ – uvod je u novu potragu ulicama Grada. Za maskeronima. Ovaj naziv im do Grada dolazi opet „talijanštinom“, od riječi, izraza mascherone, moglo bi i francuski mascaron, što bi značilo neku veliku masku životinjsko – ljudskog oblika, ali uz taj naziv vežemo i dekorativni element u graditeljstvu i arhitekturi. Najpoznatiji maskeron je onaj na crkvi Svetog Vlaha, često slikavan i na mnogim reklamnim brošurama. I te kako nam je znan i onaj na vrhu izlizan maskeron na pročelju crkve franjevaca Male braće, na kojeg se mnogi penju pripijeni uza zid pokušavajući ostati što duže na njemu, pa čak i skinuti majicu, možda je i ponovno obući pred okupljenima kao potvrdu male uspješne akrobacije koja u tom slučaju završava pljeskom.
Skriveni maskeroni
Najviše maskerona sačuvano je u sklopu fontana, ima ih čak šesnaest na Velikoj Onorfijevoj fontana, različitih su namjena, ne samo kao odvod kišnice, već i kao ukras na raznim kamenim stupovima, te ih kao ukras nalazimo i na ulaznim stupovima Kneževa dvora. Na žalost, mnogi su u raznim izgradnjama i dogradnjama nestali zauvijek. Srećom ima ih još! Do prvog skrivenog oku prolaznika dolazimo na Zelenoj Đivovoj placi. Pri samom je dnu, skriven od bankina naslonjenih na zid nakon što su Župke i ostali pošli doma. Veliki brci, velike oči i velike uši, spoj mačke i čovjeka, ugrađen u zid kako mu je i bila namjena, iznad njega je završetak bakrenoj odvoda vode. U potrazi za drugim, koji je također vrlo zanimljiv po gosparu Šuljku, idemo preko Straduna do Ulice od Sigurate. I on je pri samom dnu, nekako u pravcu naših gležnjeva, tu, a opet skriven pogledu prolaznika. Ugrađen u zid, nekad, tko zna kad, svakako kad je imao svoju ulogu odvoda vode, kišnice gore s krovova kroz zidove. I ovaj maskeron ima duge brke, velike uši i vrlo čudne oči, iznova neki čudan, zaista pun simbolike spoj mačke i čovjeka. „Zanimljivo bi bilo znati tko ih je pravio u kamenu, o kojim umjetnicima se radi, jer svaki od ovih maskerona, a ima ih još po Gradu, malo, ali ima, na svoj način umjetničko je djelo!“
Ružni trag Frančeza
I tako dolazimo na početak ove potrage. Penjemo se iznova uz skaline prema Dominikancima, s lijeva crkva Sv. Rozaria, s desna Sv. Sebastijana, „u njoj su Francuzi napravili svoje spremište za municiju i zatvor!“ ide pojašnjenje uz put, jer „Nama to danas zvuči grozno, ali Francuzi su Grad koristili kao svoje veliko skladište za daljnji rat za Boku sa Rusima. Ništa njima nije značila ni naša tradicija ni neki sakralni objekti. Mnoge objekte su pretvorili u vojne, od spavaonica do konjušnica, što su učinili u samostanu Svete Klare. Bili su to dani velikog rata!“ Ulazimo u klaustar Dominikanskog samostana, „Vidi ove isklesane rupe u dvorišnom zidu klaustra! Francuzi su ih isklesali za svoje konje, iz njih su pili vodu i jeli žito. Malo tko zna da su upravo iz tog razloga učinjene! Upravo ovdje držali su konje, zavezane za ove lijepe kamene stupove.“ U potrazi za ovom pričom, vratili smo se na Prijeko. Iznova opet u taj prelijepi svijet ulica i čeljadi mu. Prije pravog počeka ljeta i gužvi, kada će preko Prijekog bit skoro pa nemoguće prijeći. Vraćamo se u Boškovićevu ulicu, u kojoj živi gospar Šuljak. I pričama o toj ulici i čeljadi u njoj.