Pojedini datumi u dubrovačkoj povijesti nose posebno značenje. Nažalost, jedan od njih je i 1. listopada, dan kada obilježavamo početak napada na Dubrovnik.
Tim povodom razgovarali smo s jednim od najpoznatijih dubrovačkih branitelja Cvijetom Antunovićem koji nam je otkrio koga drži odgovornim za činjenicu da Grad još uvijek nema Muzej Domovinskog rata, zašto danas nije član braniteljskih udruga, ali i na koji način Srđ može ponovno ‘oživjeti’.
Ove godine obilježavamo 25 godina od napada na Dubrovnik, kako se Vi danas sjećate tih dana?
Ne želim se sjećati tih dana jer me vežu za prošlost koja je katastrofalna. Zanima nas samo budućnost, za početak kad ćemo dobiti Muzej Domovinskog rata da imamo konačno stacionarnu ustanovu koja nas ‘veže’. Druga stvar je da se mora pojačati zdravstvena zaštita branitelja, a moraju nam i vratiti ono što su nam dignuli od mirovina. Ako neće nama dati tih20 posto koje su uzeli, neka daju u zdravstvo. Mi želimo mogućnost adekvatnog liječenja, zajedno s našim obiteljima, svim žiteljima ovog područja i naravno našim turistima. Spremni smo se organizirati i pomoći u izgradnji i/ili nabavljanju potrebnih sredstava. U prvom redu bi se mogla lako podignuti boravišna pristojba za jednu kunu i usmjeriti taj novac u zdravstvenu skrb. Mislim da bi hrvatski branitelji trebali dobiti i jedan dio groblja Dubac, jer nisu svi u mogućnosti platiti ukopno mjesto. Hrvatski branitelji su na margini, onaj tko ima kredit u švicarcima je doslovno na margini života. On je primoran u mirovini raditi u fušu da bi skrbio za svoju obitelj.
Ministarstvo kulture je nedavno dalo amen na osnivanje Muzeja, koliko mislite da će vremena proteći do konačnog otvaranja?
Mi im davamo do obilježavanja 30 godina od napada na Dubrovnik. Ako tad ne bude usklađena Sponza, odnosno Memorijalna soba s Muzejom na Srđu imat će problema s braniteljima. Do tad mora biti gotovo.
Što je glavni kamen spoticanja osnivanju Muzeja, gdje je zapleo?
Zapinjali su svi, svi su imali svoju viziju Muzeja na Srđu, a nas ništa ne pitaju. Od Društva arhitekata koje se pravi pametno, Konzervatora, svih institucija koje nisu izdvojili Muzej iz projekta Razvoj golfa. Obnova tvrđave i osnivanje Muzeja se stalno veže za njih.
Golferi su ponovno sada u problemima s rušenjem Studije utjecaja na okoliš?
To nas ne zanima. Neka izuzmu Muzej iz te cijele priče, a s njima rade što i kako hoće. Pazite nijedan predsjednik države nije bio na Srđu, Ministarstvo branitelja nije odlikovalo nijednog od branitelja sa Srđa, nitko nije dobio nijedan čin.
Mora li Muzej biti na Srđu?
Mora. Ne mora nužno u tvrđavi, ali mora na platou Srđa, odnosno u krugu od otprilike tri kilometra.
Jedna od kritika Muzeju svojedobno je bila i nedostatak građe za formiranje takve institucije? Građa postoji, ali je treba složiti skupina stručnjaka koji znaju njezinu vrijednost. Pa HRT ima tisuće sati koje je snimio primjerice Vedran Benić. On bi, zajedno s ostalim novinarima koji su radili to ratno izvještavanje, morali moći sudjelovati u tome. Građa je u velikom dijelu u privatnim rukama, a ljudi bi bili voljni to ustupiti jer je svima u interesu da se zna istina o ratu.
Je li organizacija nedavnog WTF festivala na Srđu u kojoj ste i Vi sudjelovali, ali još i ranije otvaranje restorana, pa i prestanak služenja misa bila naznaka neke nove klime vezane za lokaciju Muzeja, odnosno odmicanja od Srđa?
To su pojedine manipulacije bez ikakve veze. Ja pokušavam vratiti mlade generacije na Srđ, da bi živjeli taj Srđ.
Što je bilo s onom velikom zastavom koja je na 20. obljetnici napada bila na tvrđavi?
Bit će opet gore na obilježavanju 30 godina od napada. To je ona zastava koja se razvukla na finalu Divlje lige.
Kako gledate na Svetog Vlaha i Majsana, gdje je po vama dobra lokacija za njih?
Po meni bi trebali biti u luci Gruž, negdje ispred Kapetanije. Svi koji prođu kroz luku moraju ih moći vidjeti.
Zašto se svake godine sve lošije i lošije obilježavaju te obljetnice?
Dolaze nove generacije koje nisu izravno vezane za te događaje. Dijete koje se rodilo 1993. godine nema spoznaju o ratu. Možda njegovi roditelji nisu bili u ratu.
Zar ne bi nadležni upravo o tome trebali voditi brigu?
Za to je odgovorno Ministarstvo prosvjete koje nije zadalo da djeca uče povijest svoje Županije i svoje zemlje kako treba. Pogotovo kada je riječ o Domovinskom ratu. Dubrovačka Republika ima široku povijest trebali bi učiti barem godinu dana samo o tome, a potom i o novijoj povijesti, ali u višim razredima osnovne škole. Sve počiva na tome da poznaješ samog sebe, pa to je osnova kulture. Ako ne znaš sebe ne znaš ni neprijatelja, kamoli prijatelja.
U Dubrovniku ima jako puno braniteljskih udruga, ali Vi niste član nijedne. Zašto?
Ja sam bio član Udruge dragovoljaca Domovinskog rata, a danas nisam član nijedne jer pojedine udruge vuku na privatne interese. To se meni ne sviđa.
Općenito je dojam da su hravatski, ali i dubrovački branitelji razjedinjeni. Zašto je to tako?
Mislim da ima tu i dobrih udruga, poput Udruga ONB-a i ZNG-a. Ne moramo se uvijek slagati, ali održali smo se.
Stambeno zbrinjavanje branitelja je otvoreno pitanje od rata na ovamo, dio branitelja je riješen sa stanovima u Mokošici, ali projekt na Nuncijati i dalje stoji u pat poziciji? Tko je tu odgovoran?
Bodovanje branitelja je složena problematika. Nije se išlo po nekom ‘stažu’, nego postotku invalidnosti, broju članova obitelji itd. Ja sam 290. na popisu što znači da moram čekati još barem 20-ak godina, a imam pravo na zbrinjavanje i kao HRVI i kao djelatna vojna osoba. Ministarstvo obrane ne gradi svoje stanove i ja stan ne mogu dobiti u gradu Dubrovniku nego općini Konavle jer mi je tamo adresa. Cijeli život sam proveo na dubrovačkom ratištu. Po meni bi Županija zajedno sa svim općinama trebala ući u taj projekt i dogovoriti se. Mora biti nekakav zajednički nastup prema braniteljima. Mi imamo zajedničku HVIDRu, tako da svi njezini članovi moraju imati ista prava u Dubrovniku i njegovoj okolici. To trenutno nije slučaj. Kod mene je situacija da eventualno moram od Općine Konavle tražiti stan jer nemam kvadrata zemlje na kojem nema barem 12 vlasnika. Grad Dubrovnik ima odluku prema kojom ja ne mogu ući u program zbrinjavanja jer nemam prijavljeno boravište najmanje pet godina. Prije ću dobiti stan u Zagrebu nego u Dubrovniku.
Tko je po vama najviše, a tko najmanje napravio za branitelje?
Slobodan Lang je bio najveći prijatelj Dubrovnika, Davorin Rudolf… Bilo je tu zaslužnih ljudi, ali što se tiče političkih struktura, mi smo od svih zaboravljeni. Od Prevlake do Stona mi smo zaboravljeni od strane cijele te političke hijerarhije i svih institucija
vezanih za to.
U posljednje vrijeme se proziva SDP za nekakv maćehinski odnos, jesu li oni bolji ili lošiji od HDZ-a ili nekih drugih stranaka u ponašanju prema braniteljima?
Mislim da je velika greška što je u Ustavu uvedeno da je Hrvatska nastala na antifašizmu. Po meni je nastala na Zrinskim i Frankopanima. Ja ne priznajem niti Hrvatsku Ante Pavelića niti Hrvatsku Josipa Broza Tita. Priznajem Banovinu Hrvatsku i Zrinske. Ono što moram reći je da bih manjinama ukinuo osam mandata u Saboru, odnosno sveo bih ih na dva mandata. Hrvatska dijaspora broji 4.5 milijuna ljudi pa ima tri mandata.
Kako doživljavate srbijansko zveckanje oružjem u BiH?
Ja bih s njima završio. Aleksandru Vučiću bih zabranio ulazak u Hrvatsku jer je on ratni huškač. On treba biti nepoželjna osoba u RH i s njime prekinuta sva komunikacija. Srbi nama ne trebaju i gotovo.
Što bi po Vama trebalo biti na Prevlaci?
Prostornim planom je predviđena izgradnja, a problem ove države je agrarna reforma. Još se ne zna što je čije vlasništvo. Općina Konavle i Republika Hrvatska još nisu popisali što je čije vlasništvo.
Gdje podvući crtu? Onaj tko plaća porez njegovo. Na isti način je završila agrarna reforma u Francuskoj nakon Drugog svjetskog rata. Onaj tko obrađiva zemlju – njegova je. Nema sedmog koljena i završena priča.
Kako komentirate širenje tzv. ‘istočnih cajki’ među mladima?
Cajke su širok pojam i to je strana glazba na ovom području. Tko želi neka ih sluša, ali u primjerenim objektima. Ne mogu ja to mijenjati, niti bih želio. Ulaziti u privatne stvari ljudi ne želim i trudit ću se da ovaj WTF festival uspije jer se cijeli svijet okreće takvim događajima. Kao što je jednom došao rock ‘n’ roll tako je došla i elektronska glazba. Ja sam za te mlade ginuo i neću im uskratiti želje. Borio sam se da slušaju što hoće i rade što hoće. Veliki pozdrav svim hrvatskim braniteljima gdje god bili.