Nakon što su sredinom prosinca 2014. godine dijelovi bivšeg glavnog oltara dubrovačke katedrale Gospe Velike preneseni natrag u katedralu, DuList je iskoristio priliku i zavirio u unutrašnjost crkve svetog Roka, u kojoj su baš ti dijelovi bili čuvani od 1984. godine. Kako nam je kazao povijesničar umjetnosti Ivan Viđen, krajnji cilj je vratiti stari izgled oltara Katedrale, što je bila davna želja vjernika Dubrovačke biskupije.
– Prenešena su četiri oltarna stupa. Svaki ima oko 800 kilograma. Tu su i konzole, svaka teška oko 400 kilograma – ističe Viđen. Inače, baš su ti stupovi i konzole nekad okruživali Tizianov oltarni poliptih Marijina Uznesenja, a bili su uklonjeni zbog sanacijskih i arheoloških radova nakon potresa 1979. godine. U 2015. godini očekuje se nastavak restauracije i montiranja oltara u svetište Katedrale.
Skladište ostataka oltara
Tom selidbom oslobođen je dio prostora u crkvi svetog Roka, još uvijek samo skladištu brojnih detalja iz nekadašnjeg oltara. Gdje god se pogled usmjeri, leži zanimljiv detalj koji priča svoju priču. U kutu primjećujemo i prelijepi tabernakul, koji služi za čuvanje posvećenih hostija za svetu pričest. Drvena propovjedaonica s baldahinom, djelo klesara Marina Radice (autor deset kipova svetaca na krovu prvostolnice), bit će također vraćena, ali ne na originalno mjesto. I stupići od ograda za bočne oltare koje primjećujemo također će naći svoje mjesto u Katedrali. Na vrhu poliptiha stajali su reljefi dva sveca, Srđa i Baka, nekadašnjih zaštitnika grada pod Srđem. Izgledaju dobro očuvani pa će i oni biti vraćeni u Katedralu. U crkvi nalazimo i veliki, tzv. jubilarni križ, koji je po riječima Ivana Viđena podignut u jednoj kapeli Katedrali.
– Ovakav mramorni križ se u većini crkava postavljao na ulasku u 20. stoljeće. Postoje i u manjim crkvama. Takav se mramor prve klase više ne može pronaći – ističe Viđen.
Inače, crkva svetog Roka zanimljiva je zbog niza ‘grafita’ uklesanih u vanjskim zidovima. Najpoznatiji je onaj na istočnom zidu: “Mir s vama, sjetite se da ćete umrijeti, vi, koji se igrate loptom!”. I turistima najatraktivniji, premda se nešto pomnijim pregledom može naći još poneki. Crkva je izgrađena zajedno s kućom Bratstva svetog Roka, iz koje su postojala vrata u samu crkvu. Crkva je nekad služila i kao vojno skladište za austrougarsku vojsku (skladište uniformi i tkanina), ali ju je biskup Marčelić uspio ‘preuzeti’ i dao urediti, dijelom i donacijom Ignacija Amerlinga.
Prema Viđenovim riječima, oltar u crkvi navodno potječe iz crkve svete Katarine Sienske, odnosno današnje Umjetničke škole. Na konzolama u crkvi bila su smještena dva drvena kipa, svete Ane i Katarine,koja su maknuta. Zidne slike su uklonjene, a jedna od njih, ‘Suze svetog Petra’, je na restauraciji.
U crkvi se godinama držao vjeronauk, prije Drugog svjetskog rata držale su se i mise za talijansku zajednicu u gradu, a koristila se i kao prostor za koncerte Ferda i Marije Grazio.
– Ako sve bude išlo planiranim slijedom išli bismo na proljeće s radovima, koje bismo završili do ljeta s prvom fazom montaže u Katedrali. Pokušat ćemo do ljeta isprazniti crkvu, a tada možemo početi razmišljati o obnovi crkve svetog Roka. Projekt imamo, ali ništa nismo mogli dok je prostor zauzet. Ići ćemo korak po korak – zaključuje Viđen.