Grad

BUTIGA NA NUNCIJATI Vlasnica Enesa Džubur: Trudim se uvijek nabaviti ono što me ljudi traže

Zlatni potok uskoro bi trebao dobiti butigu, i to nakon dugotrajne zavrzlame s natječajem. Treba istaknuti ovdje i borbu stanovnika ovog gradskog ‘kvarta’ kako bi napokon imali obližnji prostor gdje mogu kupiti osnovne namirnice, a da se ne moraju svaki put ‘zaletiti’ do Grada. Ova nas je priča, koju smo redovno pratili, navela da provjerimo kako trenutno funkcionira butiga na drugom dijelu grada koja je također bila dugoočekivana. To je butiga ‘Una’ na Nuncijati koju je gospođa Enesa Džubur nazvala po svojoj unuci. Otvorila ju je u srpnju 2019. godine kada smo je i posjetili te popratili njen početak rada. Nezaboravna je bila srdačnost i osmijeh na licu gospođe Enese s kojim nas je tada dočekala. Tako je bilo i ovaj put, samo se taj osmijeh skrivao, ali itekako vidio ispod maske. Stigli smo u ranijim satima radnog dana. Snijeg se na kupama i autima zadržao od protekle noći. Pitali smo se kako, a onda smo na mobitelu vidjeli da je temperatura ispod nule, točnije -1 Celzijev stupanj. Nama je to bilo zanemarivo i nismo se obazirali jer smo uživali u ćakuli s vlasnicom butige. Zadovoljna je s poslom, s obzirom na cijelu situaciju s koronavirusom. U 2020. godini, radila je i za vrijeme lockdowna, u skraćenom radnom vremenu.
—Tu je bilo već malo manje posla. Već se tu počela osjećati i kriza. Znam da je dosta ljudi ostalo bez posla i trebalo se boriti. Ja razmišljam uvijek kako ići naprijed – priča nam baš gospođa Enesa.

Po kruh i mlijeko
Na mobitel ju je tijekom našeg razgovora nazvala jedna od stanovnica Nuncijate.
—Rekla mi je da bi poslala malu da joj dam kruh i mlijeko – ističe nam tako sasvim normalnu situaciju tijekom njenog radnog dana. U njenoj je butizi stvarno prometno u ranijim satima. I svi će kupci za gospođu Enesu reći sve najbolje. Jedna stanovnica Nuncijate koja je tog jutra stigla u butigu po osnovne namirnice, naglasila je kako se osjeća kao da je doma.
—Prezadovoljna sam, u mene mala više ide nego ja. Samo je jutros u školi online pa je nisam mogla poslati. Ovdje sam kao da sam doma. Ovo je Bogom dano. Ima svega. Kad dolaziš u butigu kao u svoju kuću i kad je netko ljubazan u butizi, to je divno. I ja sam nekad radila u butizi, ali kad te netko dočeka na ovako lijep način, to ti uljepša dan. Gospođa Enesa je predivna. To napišite – istaknula je kroz smijeh. Gospođa Enesa je i u našem prvom razgovoru rekla da ne očekuje da će joj ljudi dolaziti kupovati spenzu od tisuću kuna. Realna je bila tada i sad. Stanovnici su sretni što ne moraju ići negdje dalje po kruh i mlijeko ili neku sitnicu ako im prifali. Ne dolaze samo ljudi s ‘Nunce’, nego i, kako kaže gospođa Enesa, oni koji žive ispod magistrale.

Kava za van!
Na ulazu dezificijens, a na vratima među ostalim i naljepnica za kavu za van, neizostavna u razdoblju kada su kafići zatvoreni. Police su prepune različitih proizvoda, a ponuda verdure nas je najviše oduševila. Ali, svako malo butiga i gospođa Enesa idu u korak s vremenom. Ponuda se nadopunjuje stvarima koje su ljudi s Nuncijate zatražili.
—Trudim se uvijek nabaviti ono što me ljudi traže. Kao što sad imam leću i slanić, grah… Gledam kako mogu uvijek ugoditi mušterijama. I zbog toga su oni također uvijek zadovoljni i vraćaju se. Blizu im je – govori nam vlasnica ove butige. Prisjećamo se kad nam je tada istaknula da nitko nije imao slobodan prostor za butigu te je u vlastitom prostoru odlučila otvoriti prehrambenu butigu. I na samom je početku, tog ljeta 2019. godine, rekla da ne može staviti ‘cijenu sladoleda na 20 kuna kao da smo na Stradunu’.
— Moram biti realna jer drukčije neću uspjeti – istaknula je. Cijene su joj i danas prihvatljive što, ističe, kupcima puno znači. ‘Ljudi danas gledaju u kunu’, naglašava. Inače, njezin je pokojni otac prije držao butigu ispod četvrtog nebodera u Gružu u kojoj je Enesa radila sa sestrom, ali ju je nakon smrti supruge zatvorio. Enesa se tada vratila ugostiteljstvu te je radila kao konobarica. Taj joj posao, priznaje, nedostaje, ali ipak velika joj je prednost raditi ‘na svome’.

Bilo je i lani stranaca
Prva godina njenog rada, sad već daleka 2019., bila je, kako kaže, za nju – kratka. Ono što može reći je da je sami početak rada butige bio dobar.
—Opet, bilo je lijepo jer je bila sezona. Ma i lani je bilo stranaca, ne neki veliki broj. Ne mogu ih uspoređivati, što bi bilo moguće da je normalna situacija – naglašava nam gospođa Enesa.
—Dobro ide, moglo bi biti bolje, kao u svemu, ali stvarno mogu reći da sam zadovoljna – zaključila je naša simpatična sugovornica koja ne može izraziti dovoljnu zahvalu ljudima koji joj svakodnevno pokazuju vjernost.

Članak objavljen u tiskanom izdanju DuLista 20. siječnja 2021.

Pročitajte još

ZLATNE KOŠARKAŠICE RAGUSE KOD GRADONAČELNIKA Franković: Vaš rezultat je na ponos cijelom Gradu

Dulist

FRANKOVIĆ O LAPADSKOJ OBALI ‘Pašalić traži dogovor, ali mi nismo trgovci niti ćemo to ikada biti!’

Dulist

Saniran usjek kod Vile Elite, šetnica Nika i Meda Pucića u punoj funkciji

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija