Epidemija je proteklih godinu dana preko noći promijenila i živote naših školaraca. Nastava od kuće, druženje na distanci, nošenje maski, sve to odrazilo se, osim na školovanje, i na njihovo psihofizičko stanje. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba u središnjem Dnevniku HTV-a rekla je da je neupitno da su pandemija i potresi ostavili značajan trag na djeci.
-Devet posto djece ima povišenu razinu aneksioznosti, a 14 posto ima simptome PTSP-a. Više od polovice ponekad ima teškoće koncentracije, nametajuće slike stresnih događaja, a oko polovica ponekad pokazuje osjećaj praznine, tuge, zabrinutost za članove obitelji…, a preko 50 posto djece pokazue strah da ostanu sami kod kuće, rekla je.
Istaknula je i da je nepravedno stavljati djeci na leđa osjećaj odgovornosti i krivnje za potencijalnu zarazu članova obitelji.
Gordana Kuterovac Jagodić, Odsjek za psihologiju Filozofski fakultet Zagreb rekla je da izolacija najteže djeci koja su u prijelaznom razdoblju – prvašići, petaši, osmaši i brucoši, jer se njima na uobičajenu razvojnu krizu, kad se moraju prilagoditi na nove razvojne zadatke, nadovezuju pandemija i potres.
-Još moramo istražiti koliko će sve ovo utjecati na stjecanje znanja djece, ali pokazuje se da djeci nije svejedno idu li u školu ili su online. Pedest posto osnovnoškolaca kaže da im je teže online, dok to u srednjoj školi tvrdi njih 30 posto. Također, odličnim učenicima manje smeta online nastava, dok je onima koji su slabijeg školskog uspjeha online nastava teža, rekla je.
Na pitanje kako pomoći djeci Buljan Flander je rekla da svakodnevno pitamo djecu kako su, a ne što su dobili u školi.
-Budimo spremni da nam dijete kaže tužna sam, nesretna sam, bojim se, bojim se da ću oboljeti, da će mama ili tata oboljeti…, nemojmo biti orjentirani samo na postignuće. Pandemija je djelovala na teškoće koncentracije zato podučimo djecu kako će se nositi s neugodnim i teškim emocijama. Pohvalimo ih ako se pridržavaju mjera, razgovarajmo o svim neugodnim emocijama, normalizirajmo ih. Bitno je da vidimo i čujemo djecu i da im priznamo i njihove gubitke, rekla je.