Božo Miletić, predsjednik Udruženja obrtnika autotaksi prijevoznika Dubrovnik uputio je danas prosvjednu notu protiv ‘nepoduzimanja potrebitih radnji po pitanju nezakonitog poslovanja Uber aplikacije u Republici Hrvatskoj i neinformiranja javnosti o istome’.
Obratio se Vladi RH, te Ministarstvima pomorstva, prometa i infrastrukture, potom rada i mirovinskog sustava, Ministarstvu financija, te Carinskoj upravi.
Miletić ističe kako je dopis, kojeg je poslao DuListu, poslao i nadležnim institucijama RH 15. ožujka 2016 god. te do danas nije dobio nikakav odgovor. Prenosimo ga u cijelosti:
Poštovani,
Nastavno na početak rada aplikacije Uber, na području Republike Hrvatske, ovim putem želim kao član sekcije autotaksi prijevoznika pri Hrvatskoj obrtničkoj komori, u ime Udruženja obrtnika autotaksi prijevoznika Dubrovnik, kao i u svoje osobno ime istaknuti kako rad Uber aplikacije i prijevoza nije u skladu sa važećim propisima Republike Hrvatske te kako ozbiljno nanosi štetu, nama, poreznim obveznicima u Republici Hrvatskoj koji uredno izvršavamo obveze prema svim nametima koji su zakonom propisani te na takav način punimo proračune općina, gradova, županija i na koncu Republike Hrvatske
Povodom početka rada nezakonite Uber aplikacije, te medijskih natpisa i reklamiranja nečega što je nezakonito smatramo kako bi Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, Ministarstvo financija porezna uprava i carinska uprava, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava trebale izaći u javnost sa obrazloženjem što je u stvari Uber, kao što bi trebali dati naputke jedinicama lokalne samouprave koji stav zauzeti prema nečemu nezakonitom kao Uber, te bi kao krovne državne institucije trebali spriječiti obavljanje između ostalog i djelatnost nečega što uopće nije niti registrirano u Republici Hrvatskoj.
Medijski natpisi kako je Uber poslovni model, a ne konkretna aplikacija, bi bilo u redu, ali samo kad bi Uberov „poslovni model“ bio u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima Republike Hrvatske, što ovaj nije.
U svim zemljama EU, ali ja ću se fokusirati na Republiku Hrvatsku, raznim zakonima i drugim pravnim aktima je definiran prijevoz u željezničkom, zračnom, pa tako i u cestovnom prometu.
Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu Republike Hrvatske jasno je definirano koje vrste prijevoza putnika postoje, između ostalih, propisan je i način na koji se postaje prijevoznik, posljednje izmijene zakona su bile 2013. godine pred ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju, i to zbog usklađivanja svih ostalih pa i ovoga zakona sa pravnim i drugim regulativama EU.
Pa tako u Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu Republike Hrvatske između ostalog piše:
(…)
Članak 56.
„(1) Autotaksi prijevoz obavlja se na temelju ovoga Zakona i propisa koji u skladu s ovim Zakonom donosi nadležno tijelo jedne ili više jedinica lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba.
(2) Autotaksi prijevoz obavlja se na temelju dozvole, ako je to utvrđeno propisom iz stavka 1. ovoga članka.“
(3) Dozvolu iz stavka 2. ovoga članka izdaje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba, pravnoj ili fizičkoj osobi koja ispunjava sljedeće uvjete:
– ima važeću licenciju za obavljanje autotaksi prijevoza,
– ima položen ispit, odnosno zaposlenog vozača s položenim ispitom iz članka 59. ovoga Zakona.
(…)
(…)
Što se tiče licencija za obavljanje autotaksi prijevoza, napomenuo bih kako se u onim jedinicama lokalne samouprave, koje izdaju Dozvole za obavljanje autotaksi prijevoza, licencije služe kao početni akt za dobivanje Dozvole, sa licencijom se ne može aktivirati obrt ni početi obavljati autotaksi prijevoz, sve do trenutka kada dobijete spomenutu Dozvolu.
Svima nam je poznato kako Uber u praksi funkcionira, bar u onim zemljama u kojima Uber nije zabranjen, korisnik naruči uber vozilo putem aplikacije, te korisniku na adresu dolazi određeno vozilo, kojim upravlja vozač koji bi trebao imati potpisan ugovor sa Uber-om.
Što hoće reći, kako se radi o klasičnom „pozivnom centru“, te kako se Uber želi „probiti“ na tržište Republike Hrvatske, s nečim što u Dubrovniku i Hrvatskoj već postoji.
U Hrvatskoj, sukladno hrvatskim zakonima, bi to moglo funkcionirati na način da mi, autotaksi prijevoznici, koji imamo vežeće licencije kao i dozvole za obavljanje autotaksi prijevoza sklopimo ugovore s Uber-om i budemo na jedan određeni način Uberovi vozači i da vozimo po cijenama i uvjetima koje bi nam određivao netko tko vjerojatno nikada nije niti bio u Hrvatskoj niti u Dubrovniku.
Međutim, obzirom da u Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu stoji kako jedinice lokalne samouprave određuju visinu cijene autotaksi prijevoza, smatram, kako bi Uber kršio zakone i druge propise koji su doneseni u skladu sa zakonima RH, ako bi išao sa nižim cijenama od onih koje je jedinica lokalne samouprave, svojim aktom, najčešće Odlukom o autotaksi prijevozu propisala kao nepromjenjivima.
Bitno je naglasiti kako je za dobiti licenciju kao i dozvolu za obavljanje autotaksi prijevoza potrebno jako puno dokumenata, od potvrda o nekažnjavanju do posebnih ispita o početnim kvalifikacijama i poznavanju osnovnih podataka o kulturnim, gospodarskim, turističkim, prometnim i drugim značajnim objektima i znamenitostima na području jedinice lokalne samouprave u kojoj se traži licencija, odnosno Dozvola.
Udruženje obrtnika autotaksi prijevoznika Dubrovnik, izradilo je svoju aplikaciju za naručivanje autotaksi vozila bez potrebe za pozivom, te je zbog geografskog položaja grada Dubrovnika istu prilagodilo potrebama dubrovačkih autotaksi vozača kao i samim korisnicima autotaksi prijevoza na području grada Dubrovnika.
Htio bih samo napomenuti kako i mi možemo svoju aplikaciju ponuditi svima onima koji su inače zaposleni ili nezaposleni, a žele u slobodno vrijeme obavljati prijevoz putnika, odnosno autotaksi prijevoz bez ikakvih zakonom propisanih kvalifikacija, sa vozilima u kojima putnici nisu dodatno osigurani, sa vozilima koja nemaju preventivne tehničke preglede svaka tri ili više mjeseci, sa vozilima koja nemaju ugrađene i ovjerene taksimetre od Državnog zavoda za mjeriteljstvo, itd.
Zamislimo samo da mi, autotaksi vozači, u slobodno vrijeme, a bez da za to imamo potrebne svjedodžbe, znanja i vještine u bolnicama se igramo liječnika i vršimo operativne zahvate ili npr. odlučimo biti policajci, pravnici, piloti i sl.
Na žalost ili sreću to nije moguće, kao što ne bi trebao biti moguć nezakonit način rada na koji je Uber došao na tržište Republike Hrvatske uz prešutni blagoslov nadležnih ministarstava.
U nadi za skorim odgovorom,
S poštovanjem,
Član sekcije autotaksi prijevoznika Hrvatske obrtničke komore i predsjednik Udruženja obrtnika autotaksi prijevoznika Dubrovnik
___________________
BOŽO MILETIĆ