Aktualno

BLOGERICA ALIS MARIĆ Moje preporuke dolaze iz srca. Ljude sam vratila čitanju

Najpoznatija knjiška blogerica, Internet poduzetnica, kako za sebe voli reći, i vlasnica brenda ‘Čitaj knjigu’ Alis Marić ljubiteljica je pisane riječi od svoje pete godine. Njena životna priča u kojoj se posvetila onome što voli, zaista je inspirirajuća. Dokazuje kako je sve u našim rukama te da sve možemo napraviti i promijeniti – ako tako odlučimo. Naime, ova je diplomirana pravnica u svojoj pedesetoj godini dobila prvi otkaz u životu. Nakon razdoblja ispunjenog strahom i panikom, odlučila se pokrenuti i posvetiti onome što voli, a to je knjiga. Recenzijama ukoričenih tiskanih publikacija postala je prepoznatljiva u knjiškom svijetu, a posebno zbog svoje autentičnosti i iskrenosti. Sada živi od knjige, a brojnima je to na njenim samim počecima bilo čudno.
-Kad sam krenula s knjigama, svi su me pitali: ‘Ti misliš živjeti od knjiga’, a ja sam rekla: ‘Da’. Može se živjeti od knjiga i to sam dokazala – istaknula je Marić. Osim knjiga, njen predmet obožavanja je i Dubrovnik kojemu se rado vraća, a ističe i kako se njen pradjed školovao u našem Gradu. Uspjeli smo je ‘uhvatiti’ na pet minuta kako bismo popričali o njenim počecima u knjiškom svijetu, najdražim naslovima, ali i o koronavirusu te lockdownu

Vaš blog ‘Čitaj knjigu’ zasigurno je najprepoznatljiviji i najčitaniji knjiški blog u Hrvatskoj, ali i u okolnim državama. Brojite više od 500 tisuća pratitelja na istoimenoj Facebook stranici, a na Instagramu više od 100 tisuća. Možete li se vratiti unatrag i ispričati nam kako je sve zapravo krenulo?
Volim za sebe reći da sam žena, majka i supruga jer mi je obitelj na prvom mjestu, a onda i da sam blogerica. Inače sam diplomirana pravnica i 22 godine sam radila u domaćim i stranim velikim tvrtkama i korporacijama na odgovornim pozicijama. Bila sam jako frustrirana te nezadovoljna, iako je izvanka to sve izgledalo odlično – dobar posao i sigurna plaća! Okolina mi je govorila: ‘Kako si tako nezahvalna, budi sretna da imaš dobar posao’. No, u meni je neki glas govorio da to nije to i da bih taj posao trebala napustiti, ali nisam imala hrabrosti. Jako puno ljudi živi na taj način danas jer se stvara prividna komforna, sigurna zona koja se na kraju pokaže suprotnom. Nakon 22 godine rada u kontinuitetu, dobila sam prvi otkaz u pedesetoj godini života. Za mene više nije bilo posla, ali ni života. Dobila sam etiketu nezaposlene osobe. I naravno, prvih par godina me ‘prala’ panika, strah, nezadovoljstvo i briga. Uvijek kažem da čovjek, nažalost, iz te komforne zone neće izaći dok ne dotakne dno. Ja sam ga dotaknula. Prije 10 godina sam na privatnom planu doživjela ono što se trenutno događa u Hrvatskoj. U meni je bilo milijun pitanja, i onda sam rekla – dosta je, idemo preslagivati stvari. Krenula sam raditi na sebi, a u tome su mi puno pomogle knjige koje čitam od svoje pete godine života. Čitajući knjige o osobnom razvoju, psihologiji, sociologiji došla sam do nevjerojatnih spoznaja i odlučila sam ih primjeniti u vlastitom životu. Odlučila sam preuzeti odgovornost o vlastitom životu u svoje ruke. Nikad nitko nije kriv za nijedan naš potez, neuspjeh, nesreću, nevolju pa čak ni za bolest. Ljudi vole reći: ‘Blago tebi, ti sve imaš, ti si se rodila pod sretnom zvijezdom, tebi sve ide, a mi jadni imamo peh’. Nije točno, sve je u našim rukama, sve možemo sami, ako tako odlučimo i ako nismo žrtve. Ja sam jedno vrijeme bila žrtva i shvatila sam da to nije dobar put, okrenula sam sve i počela raditi ono što najviše volim, a to su knjige.

I tako ste krenuli pisati blog ‘Čitaj knjigu’.
Tako je, a tada nisam pomislila kako će to biti i moj posao. Samo sam htjela konačno raditi ono što volim, bez obzira donosi li novac ili ne. Imala sam tu privilegiju, koju možda nemaju svi, da sam u tom trenutku imala neku sigurnost od svoje obitelji, ali ne preveliku. Obitelj mi je pružala mogućnost da ne moram brinuti za osnovni prihod, da mogu platiti režije i hranu, ali ni to nije moglo trajati vječno. Počela sam, dakle, izbacivati sve iz sebe, svu ljubav prema knjigama, knjiškom svijetu, književnosti, knjižarama i knjižnicama. I ljudi su se povezali sa mnom, prepoznali su moju autentičnost i iskrenost, ljubav i strast prema knjigama. I ne mogu reći kako sam radila. Ja sam uživala u tome i po 24 sata.

3 tisuće knjiga pročitala je Alis Marić

Tri godine niste imali nikakve prihode od bloga, što ste zapravo i očekivali.
Da, to sam i očekivala. Ako nakon tri godine ne uspijete ništa uprihodovati, onda je potrebno razmisliti je li se time trebate i baviti. Ali, do tri godine je granica unutar kojih trebate od ‘ničega’ stvoriti ‘nešto’, odnosno da vam vaš rad donosi određeni prihod. Ne zarađujem nikakve milijune, ali sam prebogata u sebi, nikad sretnija, zadovoljnija i ispunjenija. U međuvremenu sam otvorila svoju tvrtku i trenutno sam, kako volim reći, ‘internet poduzetnica’. Ali, nisam samo prisutna u bloganju, nego sam i izdavač knjiga u suradnji s jednom malom izdavačkom kućom Iris Illyrica gdje imam svoju biblioteku ‘Čitaj knjigu’. Knjige se trenutno dobro prodaju, zadovoljni smo, ali se pitam kako će to izgledati za šest mjeseci ili godinu dana kad će vjerojatno još više ljudi ostati bez posla. Svjesna sam da će i to doći u pitanje i morat ćemo svi uprijeti svim snagama. Inače, dosad je izdano već 17 naslova koje sam osobno izabrala. Ponosna sam jer su među tim naslovima i najprodavanije knjige u Hrvatskoj – klasik ‘Male žene’, zatim ‘Frida Kahlo – život u slikama’, trenutno najprodavanija biografija u Hrvatskoj, zatim ‘Djevojka sa sedam imena’ prema kojoj se sad snima dokumentarac… Uskoro izlazi biografija Pabla Nerude. Volim autobiografije i biografije jer su to žanrovi u kojima se pronalazim jer otkrivam tajne života, dobivam inspiraciju i motivaciju i prenosim je na druge ljude.

Što za Vas trenutno predstavlja blog? Na početku je to bio ‘prostor’ za ‘ispustit’ sve što ste držali u sebi, ali to se i danas nastavilo.
Totalno. I danas sam praktično cijeli dan u ‘bloganju’. U tome toliko uživam da ne želim biti ni minute bez toga zanosa. Taj zanos, dok sam radila 22 godine nisam osjetila niti jedan dan i to je strašno teško. Sad u sebi gajim sreću, zadovoljstvo i zahvalnost! Zapravo, ključ životne sreće i zadovoljstva je zahvalnost. Svake sekunde osjećam zahvalnost, posebno prema svojoj obitelji. Najsretnija sam ikada, bližim se 60. godini, a postala sam baka, imam unuka od dvije i pol godine. Ponovno naglašavam da mi je obitelj na prvom mjestu, dok je sve ostalo prolazno. Moja djeca su odrasla, žive svoje živote i kao majka sam se definitivno dokazala i ponosna sam na to.

Smatrate li sebe ‘influencericom’, u knjiškom smislu? I kako komentirate nedavni napad na mladu ‘influencericu’?
Ne znam zašto postoji tolika hajka na tu riječ ‘influencer’. Tvrdim da smo danas u ovom vremenu društvenih mreža svi influenceri s obzirom da imamo svoje profile na kojima komentiramo svakodnevicu. Uopće je suludo pljuvati po ljudima, po riječi ‘influencer’, odnosno riječi ‘utjecatelj’. Ne znam čemu tolika mržnja i percepcija da influenceri ništa ne rade. Nikad se ne bavim tuđim životima, bavim se svojim. Neka svatko radi što želi, živi kako zna i hoće. Dakle, smatram da sam ‘influncerica’, utječem na ljude tako što im predlažem određene knjige. To su preporuke koje dolaze iz srca. Knjigu koju pročitam, za nju napišem osvrt. I hoće li to netko slijediti, njemu je na izbor. Ako neće, neka pritisne gumb ‘unfollow’ i sve je dobro.

Jako puno ljudi mi se javlja s izjavama: ‘Hvala što ste nas vratili čitanju, što ste nas podsjetili kako je čitanje
važno’ ili ‘ja ponovno čitam zahvaljujući vama’

Odustanete li od čitanja nekih knjiiga?
Pitali su me zašto nijednu knjigu nisam ocjenila negativnom. Jer ne čitam knjige koje mi se ne sviđaju. Ako mi se ne sviđa nakon deset stranica, ne čitam ju dalje. Nisam književni kritičar i mene nitko ne prisiljava da pročitam određenu knjigu. Manje više me sve oduševljava, no nemam vremena za knjige koje mi se ne sviđaju. U žanru, kao što je znanstvena fantastika – ne pronalazim se.

U kojim se žanrovima pronalazite?
Volim suvremene teme kao što su obiteljske drame i psihološke trilere jer ulaze u odnose među ljudima. To mi je sve intrigantno! Već sam naglasila kako volim autobiografije i biografije, ali i dobru publicistiku koja govori o aktualnim temama, zatim psihološke i sociološke studije u knjigama, ali i one knjige o osobnom razvoju. Inspiriraju me i današnji moderni filozofi. S druge strane, odlična mi je ‘Mala knjiga stoicizima’. Kroz nju vidimo koliko se kroz povijest ljudsko ponašanje nije nimalo promje­nilo. Uvijek su nam važne iste vrijednosti – ljubav, dobrota, pažnja, suosjećanje, oprost… I nikada neće prestati biti važne. Mene fasciniraju i životi pisaca – kako su oni stvarali, što ih je inspiriralo… Među ostalim, volim knjižnice i knjižare. Gdje god dođem, volim ih posjetiti jer mi to daje znak kakav je to grad ili država.

Volite putovati?
Jako volim putovati, radila sam deset godina u kompaniji AirFrance i obišla sam puno država. Radila sam u svim segmentima posla, a pred sami kraj u PR-u i marketingu. Bilo mi je lijepo, ali ono što uvijek ističem je da sam bila mobingirana, najčešće od žena. Najteže su mi padali međuljudski odnosi u kolektivu. Sad sam sretna jer zadnjih sedam godina, o svemu odlučujem sama i nitko mi ne ‘uvjetuje’.

Mijenja li se izbor Vaših najdražih knjiga kroz vrijeme?
Jako mi je draga knjiga ‘Sto godina samoće’ Gabriela Garcíe Márqueza te zauzima posebno mjesto u mom životu. Riječ je o nečemu što nikad nitko nije ponovio, po meni, u književnosti, a to je jedan magični realizam i iznošenje priče o jednoj obitelji. Volim obiteljske sage, odnosno kad se jedna obitelj analizira generacijama i sve što se među njima događalo. Márquez nikad nije dozvolio da se ta knjiga ekranizira. Smatram kako je dobro to procijenio! Zatim su tu ‘Male žene’, knjiga uz koju sam odrasla. Kao djeca nismo imali Internet, čak ni televiziju da bi nas formirala i učila životu. ‘Male žene’ su mene naučile, među ostalim, o sazrijevanju i odnosima među ljudima. Sretna sam što sam ih osobno i izdala. To je, inače, novi prijevod, novo ruho navedenog klasika u Hrvatskoj. Inače, kažu da je to najvažnija knjiga ikad napisana za žene. Isto tako, meni je jako draga knjiga ‘Heidi’ koja je nedavno također izdana u mojoj biblioteci. Na toj knjizi sam također odrasla i smatram je jako važnom. Elizabeth Gilbert, odnosno njena knjiga ‘Jedi, moli, voli’ je imala veliki utjecaj na mene. Kod mene je napravila taj ‘klik’ u smislu da sam shvatila da možda živim život koji bih trebala promijeniti i da je sve u mojim rukama i da u onom trenutku kad se budem odlučila upustiti u avanturu – to će biti moguće. Također, kao dijete sam, s nekih 12 godina, već čitala klasike. Moja majka je bila ljubitelj knjiga i doma smo imali predivnu biblioteku. Zato je na mene veliki dojam ostavio Stefan Zweig te mogu reći da me na neki način formirao.

Ključ životne sreće i zadovoljstva je zahvalnost. Svake sekunde osjećam zahvalnost, posebno svojoj obitelji

Koliko ste knjiga pročitali?
Sigurno sam pročitala tri tisuće knjiga u svom životu. Otac me je, vrlo rano, već s pet godina naučio čitati, a kao što sam rekla, s 12 godina sam počela čitati ozbiljne klasike. Ono što želim, što mi je životna ‘hrana’, čitanje je pet do šest knjiga mjesečno, a nekad i više. U svom domu imam puno knjiga. Sve knjige sada dobivam, a tijekom prvih godina vođenja svoga bloga, svi su me izdavači redom odbijali. Jer, krenula sam s bloganjem o knjigama među prvima. I izdavači su tada bili zbunjeni jer sam za njih bila ‘no name’, a nisam niti bila književna kritičarka, niti završila književnost i bibliotekarstvo. Nitko mi nije davao knjige, no neke sam mogla priuštiti, a one knjige koje sam imala u svojoj biblioteci, počela sam udomljavati, što se nastavilo i danas. Jako puno knjiga dajem i nije mi teško. Želim da knjiga dođe do svih i da imaju priliku čitati.

Smatrate li kako ste dosta ljudi potaknuli na čitanje? Koliko su ljudi u Hrvatskoj zainteresirani za knjigu?
Nervirale su me godinama izjave kako Hrvati ne čitaju i da u Hrvatskoj knjiga nije in. To nije točno i taj sam mit i svojim djelovanjem uspjela dijelom razbiti. Povećalo se čitanje, a knjižnice pokazuju porast posuđivanja knjiga. Knjige se više kupuju, sajmovi knjiga imaju sve više posjetitelja, a izdavačka industrija opstaje koliko god bilo teško. Jako puno ljudi mi se javlja s izjavama: ‘Hvala što ste nas vratili čitanju, što ste nas podsjetili kako je čitanje važno’ ili ‘ja ponovno čitam zahvaljujući vama’. Potičem zasigurno ljude na veći interes za knjigu. Škole i vrtiće opremam knjigama, kao i četiri bolnice u Hrvatskoj, a posjetila sam nekoliko puta zatvor ‘Remetinec’. Naime, pokrenula sam projekt ‘Okreni novu stranicu’ i zatvorenicima sam održala šest predavanja. Dakle, došla bih na predavanje s nekim domaćim autorom i na taj način bih im ukazivala koliko je važno da čitaju dok trenutno imaju vremena. I stvarno, puno više čitaju. U Remetincu postoji mala, ali vrijedna knjižnica, a jedan je čovjek napravio kategorizaciju i katalogizaciju svih knjiga. Zaista, kad s njima pričate i pet minuta, možete ih promijeniti empatijom i dobrotom. Došla sam iz dobre namjere, i oni su to osjetili, ‘omekšali’ su, otvorili se i počeli su postavljati odlična pitanja. Stvorila se odlična sinergija i bili su jako zahvalni. Opremila sam navedenu zatvorsku knjižnicu sa 120 novih naslova. Nastojim stvarno svima pomoći, tko god mi se javi.

Organizirate i promocije.
Tako je, brojni mi se mladi hrvatski autori javljaju sa željom da im budem promotor. Među ostalim, tu u Dubrovniku smo promovirali knjigu ‘Tu sam’, prvijenac dubrovačkog autora Vedrana Mezeija, kao i knjige Danielle Kordić ‘Narcis i Ruža’, ‘Kozmički vatromet’ i ‘Portret duge’.

Hoće li se knjiga u fizičkom obliku ‘umiroviti’? Hoće li, i radi li već ’online’ knjiga štetu fizičkom obliku knjige?
Ne, nikada! Mislim da knjiga nikad nije imala veću vrijednost nego danas. Mislim da nikad neće iščeznuti, samo će još više dobivati na značenju. Informacije o knjigama kolaju puno brže i možete dobiti ‘u sekundi’ informaciju o nekoj knjizi. Internet samo pomaže knjizi da ona bude više prisutna. Za mene knjiga nije samo proces čitanja, mene oduševljavaju njene korice, papir, boje, oblik, font slova… Online knjige su korisne jer potiču na čitanje. Netko tko ide na put i ne želi nositi pet knjiga u fizičkom obliku, stavit će ih sve na Kindle. Iako moram reći kako hrvatskih knjiga ima jako malo i mogu se pronaći samo neka stara izdanja. Također, u Hrvatskoj nedostaje audio knjiga. U svijetu svaka knjiga ima svoju elektronsku i audio verziju. Audio knjige su dobre jer su naše oči sve više opterećene gledanjem u razne ‘gadgete’. Dosta ljudi se dnevno vozi i po nekoliko sati u autu te rado ‘puste’ audio knjigu i slušaju je.

Ne zarađujem nikakve milijune, ali sam prebogata u sebi, nikad sretnija, zadovoljnija i ispunjenija

Jesu li Vam se ljudi javljali te govore da su se teže koncentrirali na čitanje knjige tijekom lockdowna?
Točno. Ovo je psihološki rat koji definitivno u ljudima stvara tjeskobu, brigu, nemir, puno ljudi je ostalo bez posla i ne možemo se praviti kao da se ništa nije dogodilo. I naravno, nije im lako uzeti knjigu. Ja sam čitala, ali mi je također bilo malo teško. Više sam bila na Internetu proučavajući o tome što se ustvari događa.

Kako ste se Vi osjećali za vrijeme lockdowna? Kolike ste Vi gubitke brojali i jeste li uspjeli ‘povući’ novce potpore od države?
Smatram da koronavirus postoji, ali više od dvadeset godina. Riječ je o virusu koji se mijenja, kao i svi virusi. Dakle, dobijemo imunitet pa se pojavi neka nova vrsta. Svake zime smo dobivali informaciju o još jačem virusu koji će nas jače pogoditi, pogotovo one slabijih imuniteta, srčane bolesnike te da postoji veća opasnost da ih ugrozi pa čak i njihov život. Ove godine je sve isto, ali ove se godine o tome puno više priča, izvještava nas se svakodnevno o zaraženima, oboljelima… Toliko se oprečnih informacija dobije u jednom danu. Ljudi su zbunjeni i ne znaju što misliti. Moje mišljenje je da smo u trećem svjetskom ratu, borimo se protiv nevidljivog neprijatelja, iako znamo tko je, no teško ga je definirati. No, u ovim trenucima treba ostati trezven i čvrst. Osjetila sam i ja gubitke u svom poslu. Dobila sam, među ostalim, otkaze određenih ugovora. Nisam još financijski egzistencijalno ugrožena, ali računam da će se možda i to dogoditi. Dobila sam potporu za prva tri mjeseca, a ono, za što sam bila oslobođena plaćanja doprinosa – sad moram vraćati. Tako da u tom dijelu nemam dobitka.

No, tu je jedna svijetla točka. Trenutno radite na stvaranju web shopa.
Tako je, pokrećem web shop odnosno veliku web knjižaru. Proces je to koji traje već šest mjeseci, a zastao je nakratko zbog cijele situacije. Sve knjige koje preporučujem i o kojima pišem, moći će se kupiti na mom blogu. Na mom blogu čovjek može dobiti inspiraciju, informaciju, motivaciju, preporuku i sad će na kraju dobiti opciju kupnje. To je moj plan kojim želim zaokružiti priču. To je moj krajnji cilj, iako je financijski zahtjevan. Ovaj web shop je budućnost, ali i velik zalogaj jer se moje poslovanje puno više širi, kompleksnije je i morat ću zaposliti neku osobu. Ja sam optimist jer ne bih inače opstala. Smatram da će i ovaj rat proći, da će zlo konačno izgubiti, a dobro pobijediti. Dolazi novo vrijeme, ali svi trebamo izdržati i sačuvati fizičko i psihičko zdravlje.

Pročitajte još

NOVI PLOVIDBENI RED Provjerite kad polazi posljednji brod s Lokruma

Dulist

UMIROVLJENICE DOMA ‘DUBROVNIK’ MILICA PORTOLAN I RUŽICA MISEVSKI: ‘U ovoj situaciji najvažnije je zadržati radost i mir’

Leona Rašica

Ne zaboravite, u nedjelju se pomiče sat unatrag

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija