Aktualno

BISKUPOVA ČESTITKA ‘Budimo svojim životom znak Isusova uskrsnuća!’

BISKUPOVA ČESTITKA 'Budimo svojim životom znak Isusova uskrsnuća!'

Biskup dubrovački mons. Mate Uzinić upito je vjernicima Dubrovačke biskupije uskrsnu čestitku, koju prenosimo u cijelosti.

‘Braćo i sestre!

Slavimo Isusovo uskrsnuće. Time očitujemo svoju vjeru da se ono doista dogodilo, da je Isus iz Nazareta doista uskrsnuo iz groba. Upravo je vjera u Kristovo uskrsnuće poticaj našemu kršćanskomu svjedočenju, našemu biti kršćani. Evanđeoska nam izvješća svjedoče da apostolima nisu bile dovoljne samo riječi i svjedočanstva kako bi povjerovali u tu istinu. Bili su im potrebni i znakovi.

Za apostole Petra i Ivana, za pobožne žene – Mariju Magdalenu, Ivanu, Mariju Jakovljevu – koje su u osvit zore prvoga dana u tjednu pošle pogledati grob, znak uskrsnuća bio je prazan grob. Za dvojicu učenika na putu u Emaus znak uskrsnuća bio je susret s uskrsnulim Isusom, kojega su prepoznali u lomljenju kruha. Za apostola Tomu, koji je zbog sumnje dobio nadimak Nevjerni, znak su bili biljezi čavala i probodeni bok. Za sve one koji su se postupno pridruživali Crkvi koja se rađala znak uskrsnuća bio je život učenika, život prve Crkve čiji članovi ‘bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama’ (Dj 2, 42). Upravo postojanost u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha ili euharistiji i molitvama može i treba biti znak Kristova uskrsnuća i u ovom našem vremenu. To je naša kršćanska zadaća i poslanje.

Danas se može posjetiti Isusov prazan grob. Nedavno smo na biskupijskom hodočašću u Svetu Zemlju ušli u Isusov grob. Ali stvarnost praznoga groba ne može biti za nas dostatan znak uskrsnuća na isti način kao što je to bio znak za apostole i žene. Možemo ući u dvoranu posljednje večere, ali ne možemo se susresti s uskrsnulim Isusom na način Tome i ostale desetorice i umetnuti svoje prste u mjesto čavala i staviti svoju ruku u njegov probodeni bok.

Možemo, međutim, biti među onim blaženima ‘koji ne vidješe, a vjeruju!’ (Iv 20, 29). I kao ‘blaženi koji ne vidješe, a vjeruju’ svojim životom možemo postati znak Isusova uskrsnuća drugima. Znak smo Kristova uskrsnuća danas, kao i prva Crkva, ukoliko smo postojani i vjerni apostolskomu nauku, po zajedništvu i ljubavi koju svjedočimo jedni prema drugima i prema svima. I danas je, i ostaje za sva vremena, znak Uskrsa euharistija koju slavimo i molitva koju postojano upućujemo ne samo za sebe, nego i za druge, za Crkvu, dapače za sav svijet.

Da bi naš život, život Crkve ovoga povijesnoga trenutka, postao doista znak Isusova uskrsnuća, potrebno je da svemu tomu dodamo i vlastiti život, odnosno da Isusovo uskrsnuće ne slavimo samo riječima i molitvom, pa, iako su naše riječi i molitve znak uskrsnuća, ni samo liturgijskim slavljima – posebno ne samo ovim prigodnim – nego da ga slavimo životom u svojim obiteljima, župnim zajednicama, susjedstvu, školi, na radnom mjestu, u društvenoj zajednici… Samo tako možemo i kao pojedinci i kao Crkva postati znak Isusa Krista i njegova uskrsnuća svima s kojima živimo i koje susrećemo, uključujući i one na rubovima koji nas gledaju, koji od nas očekuju da im budemo znak, među kojima u ovoj godini osobitu pozornost svraćamo na one koji trpe zaboravljeni i osamljeni u svojoj bolesti i starosti.

Sa željom da svi mi, svatko od nas na svom mjestu i ulozi u Crkvi i društvu, a po nama i cijela Crkva, počinjući od ove naše mjesne dubrovačke Crkve, budemo postojani u svemu onom što je dobro i po tome postanemo živi znak Isusova uskrsnuća, svima želim sretan i blagoslovljen Uskrs!

U Dubrovniku, o Uskrsu 2017.

Mate Uzinić,
biskup’

Pročitajte još

PRODUŽENI USKRŠNJI VIKEND Poziv na oprez zbog većeg protoka vozila na autocestama

Dulist

POBJEDA U GOSTIMA Square dobio Osijek, prošli u polufinale

Dulist

[DUBROVČANI IZVAN GRADA] VERONIKA KARAČ Dubrovnik će uvijek biti dio mene

Nora Di Leo