Bivša glasnogovornica u Vladi Ivice Račana, dugogodišnja direktorica regionalnih komunikacija za multinacionalnu konzultantsku tvrtku Deloitte i aktualna predsjednica Hrvatske udruge za odnose s javnošću Aleksandra Kolarić u razgovoru za duList otvoreno progovara o greškama Vlade Zorana Milanovića, problemom jasne strateške komunikacije u javnoj upravi, kao i o izgledima gradonačelnika Vlahušića na idućim lokalnim izborima.
Premijer je izjavio kako država ne bi trebala angažirati i dodatno plaćati vanjske suradnike kad ima svoje ljude. Što bi to po Vama značilo?
– Država navodno zapošljava 150 ljudi na poslovima odnosa s javnošću u raznim ministarstvima. Moram priznati da se učinak tih 150 ljudi u javnosti ne vidi dobro. S tim ljudima se očito ne upravlja na pravi način jer Vlada komunicira stihijski, ad hoc, s mnoštvom grešaka, a i dosta netransparentno. Je li 150 ljudi potrebno ili ne, to treba procijeniti Vladin strateški komunikator. Međutim ono što je potrebno naglasiti je da uprava nema sredstava za ulaganje u edukaciju i razvoj svojih zaposlenika, pa tako niti u obrazovanje glasnogovornika. Ti ljudi rade svoj posao najbolje što znaju, ali država ništa u njih ne ulaže. Pored toga i plaće su loše i nekonkurentne. Javna uprava ne može zaposliti vrhunske stručnjake niti iz jednog područja jer im jednostavno ne može pružiti konkurentne uvjete. S druge strane agencije su te, pored korporativnog sektora, koje to mogu i zato su vrhunski stručnjaci tamo i zaposleni.
Za pojedine aktivnosti i djelatnosti potrebno je angažirati agenciju bez obzira što imate zaposlenu osobu za odnose s javnošću. Osim toga, sve ovisi o kapacitetu. Ako jedno ministarstvo ima jednog zaposlenog na odnosima s javnošću, to ne znači da je to dovoljno. U gospodarstvu tvrtke često imaju zaposlenu osobu za odnose s javnošću, ali angažiraju i agenciju i time postižu sinergiju.
NEVIDLJIVA GLASNOGOVORNICA VLADE
Poteže se i usporedba s angažiranjem odvjetnika.
– Javna uprava ima zaposlene gomile pravnika i nitko ne dovodi u pitanje angažman odvjetnika. Inače, potrebno je naglasiti kako se odvjetnici angažiraju bez javnog natječaja, za razliku od agencija za odnose s javnošću koje idu na natječaj. Jedino što mi u HUOJ-u tražimo jest da Vlada otvori tržište na transparentan način, raspisivanjem javnih natječaja. Pored toga ovom odlukom Vlada je dovela u neravnopravan položaj cijeli niz tvrtki u državnom vlasništvu koje žive na tržištu i kojima je na ovaj način onemogućeno nadmetanje s konkurencijom, koja ima potporu ovakvih agencija.
Ponekad se teško i sjetiti kako se zove glasnogovornica Vlade. Je li ju itko ikad vidio u Vladi?
– Glasnogovornica Vlade Ivana Grljak je nevidljiva. Koliko je nama poznato, imamo situaciju u kojoj glasnogovornica Vlade ne nastupa javno i ne brani Vladine stavove, ne obrazlaže Vladinu politiku i ne upravlja Vladinom komunikacijom. Istovremeno, novinari od nje ne mogu dobiti ništa značajno, ni informacije ni odgovore na pitanja. Posebna Premijerova savjetnica Zinka Bardić je zapravo glavni komunikacijski operativac i upravlja cjelokupnom komunikacijom umjesto glasnogovornice.
Je li u slučaju zabrane poslovanja ministarstava s agencijama za odnose s javnošću kao argument zloupotrebljena činjenica da je bivša Vlada Iva Sanadera stvorila aferu FIMI Medie, koja čak i nije tvrtka za odnose s javnošću?
– Moram naglasiti kako FIMI Media nema apsolutno nikakve veze s odnosima s javnošću. FIMI Media je jednostavno pranje novca. FIMI Media, a niti njezina vlasnica, se nije nikada bavila odnosima s javnošću. Ali čak i da se ta tvrtka bavila odnosima s javnošću, što to znači? Imate jednog odvjetnika koji je osuđen kao kriminalac, a vi zabranjujete rad u javnom sektoru svim odvjetnicima? Potpuno je pogrešno i zlonamjerno izjednačavati FIMI Mediu s profesijom odnosa s javnošću.
DNEVNI SPINOVI I „BLISKI IZVORI“
Premijer se prvo ne pojavljuje u javnosti, onda pušta svog prvog podpredsjednika da komunicira u ime Vlade, pa onda sam 'izvali' nešto poput zabrane poslovanja s agencijama.
– Potpuno je neodrživa ova odluka Vlade, koju je očito Premijer inicirao i, što je potpuno neobično, sam obrazlagao na sjednici Vlade. Ne znam zašto Premijer komunicira na takav način, ali kao stručnjak vidim da je takva komunikacija loša. Čak i da stručnjaci ne kritiziraju tu komunikaciju, vox populi je rekao svoje. Po najnovijim ispitivanjima javnog mnijenja, rejting Vlade je još uvijek jako nizak, HDZ se približio SDP-u na nikad bližih pet postotaka, tako da svi pokazatelji govore kako bi trebalo nešto promijeniti u komunikaciji Vlade. Tu nema nikakve strategije. Ne postoji strateški dokument, a komunikacijom se niti ne upravlja strateški. Nije jasno koje poruke Vlada želi poslati građanima. Tu se više radi o dnevnim spinovima i velikoj količini informacija plasiranih iz anonimnih izvora. Radi se o lošoj, netransparentnoj i nedemokratskoj praksi u javnoj komunikaciji. Anonimni izvor omogućava blaćenje, podmetanje, totalnu neodgovornost za izrečenu javnu riječ. Onog trenutka kad to netko govori imenom i prezimenom u ime Vlade, onda to dobiva na težini i vjerodostojnosti. Vlada se dominantno služi „visokim izvorima“, „bliskim izvorima“, „anonimnim izvorima“
Kakva se poruka takvom retorikom uopće šalje prema javnosti, građanima? Uzmimo samo pitanje Pelješkog mosta, teme koja nas na jugu Hrvatske izuzetno muči. Prvo su nam rekli: Ne treba most, pa nemaju novca i odustaju, onda su se sjetili koridora i trajekta, i sad najnovije kako će se most ipak graditi.
– Kao građanki i glasaču žao mi je gledati kako Vlada, a posebno Premijer, nema dosljednost. Djeluju izgubljeno, komunikacijski i politički. Pelješki most je dobar primjer. Mijenjaju odluke ad hoc iz dana u dan, što isto tako pokazuje da dio odluka nije argumentiran i pripremljen, ne temelji se na analizi činjenica.
Prvi podpredsjednik Vlade izbjegao je zatvor uvjetnom kaznom. Dubrovački gradonačelnik je još uvijek u uskočkom procesu, na sudu. Kako se strateški može iskomunicirati takva situacija, ako se gradonačelnik namjerava opet kandidirati na idućim izborima?
– U slučaju osuđujuće presude, teško ili nikako. To se komunikacijski ne može uspješno braniti. Ne možete nešto što ima sadržajni problem uspješno komunicirati. Kako bi bila uspješna, komunikacija mora imati dobar sadržaj. Otvoreni sudski procesi su jako loši za političare. Sama odluka o kandidaturi je uvijek na pojedincu, u ovom slučaju na gospodinu Vlahušiću.
SJEĆANJE O SUĐENJU OSTAJE
Gradonačelnik Vlahušić računa da će se presuda donijeti prije izbora i da će biti za njega povoljna.
– Ukoliko presuda bude oslobađajuća to će mu pomoći, ali kod građana sjećanje o suđenju uvijek ostaje.
Tri godine ste proveli u politici, kao glasnogovornica Vlade Ivice Račana i šefica Ureda za odnose s javnošću, zatim u privatnom sektoru, više od deset godina kao direktorica regionalnih komunikacija za multinacionalnu konzultantsku tvrtku Deloitte. Koja je razlika u pristupu poslu?
– Razlika je ogromna. U privatnom je sektoru ključ u efikasnosti i konkurentnosti. To su kriteriji koji se u javnom sektoru ne primjenjuju. Mislim da bi princip efikasnosti i uspješnosti zaposlenika trebalo početi primjenjivati na javni sektor, jer bi to značajno podiglo kvalitetu usluga koji javni sektor pruža. To nisu lagane promjene, ali državna služba u drugim zapadnoeuropskim zemljama ima uspostavljene procedure procjene uspješnosti zaposlenika, koje su vrlo slične onima u korporativnom sektoru. Ocjenjivanje postoji i kod nas, ali je mrtvo slovo na papiru. A upravo temeljem ocjenjivanja uspješnosti i zalaganja zaposlenika nagrađujete ili ne, i to je vrlo dobar motivator za postizanje uspješnog sustava. To je dio teške i zahtjevne reforme javne uprave i mislim da to čeka ovu Vladu.
Jeste li se tijekom boravka u Dubrovniku stigli sastati s ovdašnjim članovima Hrvatske udruge za odnose s javnošću (HUOJ)? Je li osnovana dubrovačka podružnica?
– Sastali smo se, bilo je interesantno i podružnicu ćemo osnovati na prvoj jesenskoj sjednici Upravnog odbora HUOJ-a. Sve podružnice će najesen imati svoje izbore za predsjednike i tajnike podružnica. Onda očekujemo veću aktivnost članstva na terenu.
Razmišljate li o suradnji sa Sveučilištem u Dubrovniku kao 'inkubatorom' novih generacija zaposlenika u odnosima s javnošću?
– Zainteresirani smo za suradnju sa svim obrazovnim ustanovama koje obrazuju kadrove iz
odnosa s javnošću.
Je li nam se dogodila hiperprodukcija ljudi koji se žele baviti odnosima s javnošću?
– Jedno od pitanja koje smo otvorili na sastanku je i nepostojanje tržišta rada za stručnjake odnosa s javnošću u Dubrovniku i okolici, za silne diplomante Sveučilišta u Dubrovniku. Dobro je da imamo sve više kolega, ali se očito neće svi moći zaposliti u Dubrovniku. Ključan problem struke u cijelosti jest što se još uvijek nedovoljno vrednuje adekvatno obrazovanje za radna mjesta odnosa s javnošću, gdje se na te pozicije zapošljavaju čak i ljudi sa srednjom stručnom spremom.