U onom dobu koje Goran Tribuson zove formativnim godinama nisam pretjerano držao do stadionskih rock senzacija i puno uzbudljivijom glazbom nalazio sam onu po koju sam morao zaroniti ispod površine.
Uostalom, ‘Skull’ Misfitsa izgledao je opasnije od ‘Krune’ Queena te je time bio i prihvatljiviji neprilagođenom tinejdžeru u nastajanju koji je od masovnog ukusa bježao k’o vampir od češnja češnjaka. No, negdje u višim razredima ‘Lapadske’ pod ruke mi je stigla kazeta ‘Live Magic’, album grupe Queen snimljen uživo u ljeto 1986. godine kada je bend promovirao tada aktualni album ‘A Kind of Magic’.
Mnogi su se bendovi u povijesti rock glazbe s velikim uspjehom odavali žanrovskom žongliranju, a među njima i Led Zeppelin, u koje su se Queenovci ugledali
Većina materijala snimljena je na završnom nastupu turneje (Knebworth Park, 9. kolovoza), koji je, pokazalo se kasnije, ujedno označio i posljednji nastup originalne postave benda. Queen su, naime, za Freddijevog života snimili još dva albuma (pristojni ‘Miracle’ i iznadprosječni ‘Innuendo’), ali do 2005. godine, kada May i Taylor s Paulom Rodgersom pokreću prvu live reinkarnaciju grupe, nisu nastupali.
Vjerojatno lažući starcima kako idem po novu zalihu punjenja za pontaricu (iako sam prezirao taj zadnji krik školske mode) kazetu sam kupio u istoj onoj knjižari/papirnici na Semaforima u kojoj je Ivan postao ponosnim vlasnikom kazete ‘Dirty Deeds Done Dirt Cheap’ AC/dC-ja, a o čemu je i pisao u prvoj kolumni. Ta kazeta gotovo besprijekorne set liste dugo je bila sve što sam od Queena trebao, uvažavajući i sretnu okolnost što se od njihovih hitova s prelaska 80-ih u 90-te nisi mogao obraniti jer su bili sveprisutni na radiju u vrijeme dok je taj medij (kojem su u pjesmi ‘Radio Ga Ga’ prognozirali propast) bio najmoćniji.
Mora da sam već bio debelo zagazio u tridesete prije nego sam detaljno proniknuo u izrazito potentnu klasičnu Queen fazu koja obuhvaća seriju od šest albuma snimljenih između 1974. (‘Sheer Heart Attack’) i 1980. (album ‘The Game’ s njihovim najprodavanijim singlom ‘Another One Bites the Dust’, koji prema službenim brojkama ‘Bohemian Rhapsody’ kao najveću pjesmu svih vremena ‘šiša’ za milijun prodanih primjeraka). A vrlo je vjerojatno su me u tom naumu ohrabrili Foo Fighters. Računao sam, ako Dave Grohl kaže da tu ima nešto više od niske naširoko obožavanih hitova, to mora da je istina.
Postajući dobrim prijateljima živućih članova Queena, Grohl i bubnjar Taylor Hawkins 2001. godine dobili su priliku inducirati bend u Rock and Roll Hall of Fame. ‘Ako želiš naučiti kako se povezati s publikom tog opsega gledaj kako to radi Papa ili Freddie Mercury’, rekao je Grohl na ceremoniji dok je Hawkins odabrao manje akademski pristup kazavši kako su Queen uživo ‘prašili svačije dupe’, referiravši se i na nadmoćni nastup s Wembleyja 1985. u sklopu britanskog dijela Live Aida. Taj popodnevni srpanjski nastup trajanja tek nešto više od 20 minuta i bez ikakve scenske pirotehnike ušao je u legendu čim se dogodio, a definirajući je moment i aktualnog biografskog filma. Prema riječima Waynea Coynea, frontmena Flaming Lipsa, Queen su bend koji se nije suzdržavao i moguće da je takva konstatacija čak ublažavanje istine. Mnogi su se bendovi u povijesti rock glazbe s velikim uspjehom odavali žanrovskom žongliranju, a među njima i Led Zeppelin, u koje su se Queenovci ugledali. Činjenica je međutim da nitko nije u tolikoj mjeri riskirao. Queenu se može zamjeriti tek što su neke pjesme pisali programatski. Dvostruki uvodni salvo albuma ‘News Of The World’ koji čine ‘We Will Rock You’ i ‘We Are The Champions’ stvorene je s predumišljajem izvođenja u arenama i na stadionima, ali kad se radi o toliko dobrim pjesmama svi argumenti padaju u vodu.
Queen su bez premca najveći razmetljivci i ekstroverti među gigantima rocka
Druga bitna odrednica grupe je što nisu počivali na prekomjernom talentu Freddieja Mercuryja. Dok su se jednako slavni bendovi poput Beatlesa i Stonesa oslanjali na partnerstvo autorskih dvojaca, kod Queena je svaki od četiri snažna autora bio u staju isporučiti globalni hit. Uz spomenutu ‘Another One Bites The Dust’ basist John Deacon autor je himnične ‘I Want To Break Free’ ili pak prekrasne ‘You’re My Best Friend’. Brian May zaslužan je za ‘We Will Rock You’, ‘Fat Bottomed Girls’ i ‘The Show Must Go On’, dok je Roger Taylor skladao 80’s hitove ‘Radio Ga Ga’ i ‘A Kind of Magic’. Pokrivajući niz stilova od glam/hard i prog rocka pa sve do funka, disca i popa začinjenog s malo pseudo opere, gospela, folka, heavy metala ili rockabillyja, samo zato što to mogu, Queen su bez premca najveći razmetljivci i ekstroverti među gigantima rocka.
Radeći takve iskorake uspijevali su pogoditi ukus masovne publike rijetko griješeći, osim u slučaju albuma ‘Hot Space’ (1982.), koji opet nije bez šarma, a ni bez hita jer nosi ‘Under Pressure’, uzdanicu live nastupa u osamdesetima.
Foto: queenonline.com