AktualnoUrednički izbor

ARHITEKTICA MARJA MIA KOLENDIĆ Nedovoljno se govori o zelenilu i hortikulturnom uređenju

marja mia kolendic

Iako je bila na brojnim putovanjima i obišla veliki broj gradova od Šangaja do New Yorka, vratiti se doma svaki je put za nju neprocjenjivo. Arhitektica Marja Mia Kolendić neizmjerno cijeni svoj rodni Dubrovnik, a boravak u njemu bude joj pogotovo drag zbog roditelja i prijatelja. Govori nam da joj je posebno i vratiti se na Pelješac gdje je provela veliki dio svoga djetinjstva. U Stonu je završila i osnovnu školu, a njeni roditelji i dalje tamo žive. Predivna je to zajednica, kaže – ‘među svojima si, svatko zna tvoje ime i zajedno se prisjećate starih vremena i posebnih trenutaka’. Ta je familijarnost i jednostavnost života, kako kaže, opuštaju.
— Poznaješ svakog susjeda, skupa pijete kavu. Poseban je to odnos prema zajednici, ponešto različit od onog u Zagrebu. Nedostaje mi ponekad taj osjećaj u velikom gradu. Tempo života i odnos prema ljudima znaju biti vrlo različiti… – navodi nam Kolendić koja se s nama vratila u srednjoškolske dane, kada se bližila odluka o izboru fakulteta.
— Kad se sjetim tog razdoblja života, dojma sam da je upisati arhitekturu bila samo moja odluka. No, sada vidim kako je na to utjecala i moja obitelj. Moja majka je uvijek kupovala specijalizirane časopise za interijere. Imali smo stan na Pločama kojeg je predivno uredila, sjećam ga se u detalje i sada. Nekako sam uvijek živjela u toj estetici do koje je moja obitelj uvijek držala – govori nam Kolendić. Otac se, dodaje, bavi okvirima za slike, također industrijom koja je bliska umjetnosti. Zbog toga je njena kuća uvijek bila prepuna slika i umjetnina. Voli i modu, kroz koju se kreativno izražava. ‘U njoj se može eksperimentirati i biti svoj’, dodala je. Dakle, uvijek je bila postojana ta njena ljubav prema – lijepom, estetici, dizajnu i arhitekturi, a koja je dosegnula visine tijekom njenih gimnazijskih dana.

‘Osjećam se počašćeno’
Jedan od posljednjih projekata na kojem je radila, baš u Dubrovniku, bila je rekonstrukcija i uređenje Palače obitelji Kaboga iz 17. stoljeća, smještene na Stradunu, a danas poznate kao Bota Palace. Radilo se o potpunoj rekonstrukciji ove kuće u povijesnoj jezgri, a što Marja smatra itekako zahtjevnim poslom. ‘Bila je to rekonstrukcija od početka do kraja’, reći će. Prvi korak prema realizaciji bilo je zeleno svjetlo od konzervatora.
— Moram istaknuti važnost konzervatora koji su dali smjernice, a kojih se bez ikakve dileme i pitanja moramo pridržavati. Kuća je konstruktivno osuvremenjena. Također, važnost smo dali funkcionalnosti. Nakon svega, kao šećer na kraju dolaze estetika i dizajn, koji moraju sve to spojiti u cjelinu – rekla je, posebno istaknuvši kako joj je iznimno drago da je mogla raditi na takvom projektu. Jer, kako dodaje, to nije nešto na čemu se radi svaki dan.
— Osjećam se počašćeno jer je privilegija raditi na palači na Stradunu. Kad sam dobila taj projekt, bila sam jako uzbuđena i s mnogo entuzijazma sam mu pristupila zajedno sa svojom partnericom Anitom Krmek – rekla je.
Projekt su radile za vrijeme pandemije koronavirusa i sve se, nažalost, oduljilo. Koronavirus je utjecao na nju i njen posao.
— Projekt palače je trebao biti gotov prije godinu dana. Opće je poznato da je tijekom pandemije sve stalo. Primjerice, dobava sirovina i materijala je značajno kasnila. Mi smo čekali neke stvari iz Italije mjesecima. Moram istaknuti i da su materijali poskupili, bez prethodne najave. No, prilagođavali smo se, radili po pravilima struke i bez žurbe – naglasila je. Prisjeća se kako joj se ured srušio u potresu koji je pogodio Zagreb prošle godine u ožujku.
— Tad smo već radili od doma. Naš je ured dobio crvenu oznaku. Sve je bilo poplavljeno, jedva smo sačuvali važne nam stvari – istaknula je Kolendić.
— U to vrijeme, ljudi su stali sa svojim investicijama i mi smo dobili ‘crveno svjetlo’ za nastavak nekih projekta. A ako bi se i nastavili, imali smo spomenute probleme s dobavljačima i radnicima. Sad se situacija ipak poboljšala – naglasila je. Rad od kuće, navodi dalje, bio je ‘tegoban za njihov posao koji je većinom timski’.

‘Poduzetnik jednako paćenik’
Osmišljavanje i stvaranje izgleda ljetnog paviljona u dvorištu prestižnog muzeja MAXXI u Rimu izdvaja kao još jedan dragi joj projekt. Riječ je bila o natječaju na međunarodnoj platformi ‘Future Architecture Platform’ koja promovira rad mladih arhitekata. Njihova vizija paviljona izabrana je među pet najboljih u Europi prema ocjeni stručnog žirija.
— To je bilo baš predivno iskustvo. Išle smo u Rim te smo imali izložbu u MAXXI-iju koja je trajala cijelo ljeto. Upoznale smo super ljude, kolege i arhitekte iz raznih krajeva svijeta – dodala je. Kolendić je istaknula kako je uživala raditi i na netom dovršenoj obnovi poznatog kafića Kinoteka, jednog od zagrebačkih kultnih mjesta. Sudjelovala je u dizajnu postava Arheološkog muzeja u Pridvorju. Nisu joj ‘strani’ ni konceptualni natječaji.
— Naglašavaju arhitektonsku stranu i više se fokusiraju na konceptualna rješenja i umjetničke intervencije te kratkoročne, montažne konstrukcije. Radili smo puno interijera stanova, koji su nam također prirasli srcu. Imamo toliko tih projekata, ali ne stižemo sve objaviti na webu i društvenim mrežama. Morat ćemo zaposliti osobu samo za to – rekla je kroz smijeh. Zanimljivo je kako trenutno rade na izradi idejnog projekta uredskih prostorija tvornice u Sisku. Biti poduzetnik, kaže, znači da si se ohrabrio i odlučio na nešto svoje, ali poduzetništvo podrazumijeva toliko problema i obveza – od birokracije do knjigovodstva.
— Uvijek se stvaraju neke negativne konotacije oko poduzetnika jer se misli da plivamo u ‘lovi’. Vrlo je to težak rad, svakodnevno se radi i nema posebnog odmora. Kad netko kaže poduzetnik, ja promislim – paćenik – ističe kroz smijeh Kolendić.

Banner 300x250 DU 1

‘S kolicima sam jedva prolazila ulicama’
Po pitanju zelenila i hortikulturnog uređenja, ističe kako je to veliki problem i o tome se – ‘nedovoljno govori’.
— Kad prođem Pločama, svaki put vidim da fali jedno stablo. Nismo ni svjesni što radimo slici Grada. Kad se gleda područje Excelsiora i Argentine, divimo se toj vizuri. Građevina je uklopljena u okoliš sa stoljetnim stablima i vrtovima. To je savršena cjelina. Kad pogledate područje nešto poviše, možete primijetiti kako skoro svaka građevina nema vrta, a kamoli stabla – naglasila je Kolendić. Navela je da se u svakoj ulici koja ima drvored, temperatura smanjuje za 20 stupnjeva.
— Stablima se radi ventilacija prostora i možemo ih nazivati prirodnim klima uređajima – rekla je Kolendić te dodala kako je tema ekologije i ekosustava nešto što se ne može zanemarivati. Također, ističe kako je tijekom porodiljnog protekle zime, shvatila koliko je naša infrastruktura nedovoljno razvijena.
— S kolicima sam jedva prolazila ulicama! Infrastruktura je nešto na čemu se treba poraditi. Cijenim napore Društva arhitekata Dubrovnik koji već godinama ukazuju na taj problem. Ulažu silne napore i upravo je njihova uključenost dovela do izmjena GUP-a – rekla je i dodala da podržava ‘sve što vodi humanoj mjeri’, zaključuje.

Iz tiskanog izdanja DuLista od 14. srpnja 2021.

Pročitajte još

Microsoft održao edukativnu radionicu za učenike dubrovačkih srednjih škola na Lokrumu

Dulist

(FOTOGALERIJA)PREDIVAN JESENSKI DAN Stradun i kafići prepuni ljudi

Dulist

Tko u ponedjeljak i utorak neće imati struje?

Dulist