‘Zagrebom patroliraju komunalni redari’, ‘Provjerili smo kako funkcionira razdvajanje otpada’, ‘Tomašević: Radit će se u tri smjene da grad bude čist’ – iz glavnog grada Hrvatske stižu informacije o novom sustavu razdvajanja otpada koji je krenuo s primjenom 1. listopada. U jednoj ruci gradonačelnika Tomislava Tomaševića plava vrećica, u drugoj čip kartice – je li Zagreb spreman? Ne baš, reći će nam naše sugovornice Gloria Mage Gospić i Nataša Gabričević. Obje nam donose iskustvo i Zagreba i Dubrovnika, a komentiramo hoće li Dubrovnik, promatrajući zagrebački proces, biti u stanju napraviti isto i – kad.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista 5. listopada 2022. godine
S obzirom da je Gloria Mage Gospić, PR stručnjakinja, direktorica i savjetnica Komunikativne agencije iz Dubrovnika, a živi u Zagrebu, bila je idealna sugovornica za ovu važnu temu, pogotovo uzevši u obzir kako je upravo ona za svoju zgradu , kako kaže, ‘sjela i napisala’, odnosno napravila tablicu razvrstavanja kako bi stvari funkcionirale jednostavnije. Koje su pozitivne, a koje negativne strane (n)ovog sustava?
Gloria Mage Gospić: Još je puno otvorenih pitanja
– Pozitivne strane su apsolutno veća briga za okoliš, promišljanje svakog pojedinca o problemu otpada, širem značaju razvrstavanja te njegovog konačnog cilja. Manjkavosti u provedbi ne bi smjelo biti ako je sustav dobro posložen i komunikacija s građanima odrađena na vrijeme i kvalitetno. Naravno, najveći problem građanima je gdje i kako prikupljati različite vrste otpada. Ne žive svi u kućama ili u velikim stanovima pa da imaju prostor za držati tri-četiri različite kante – istaknut će nam Gloria. Kaže kako ‘u Zagrebu nije idealno, ali…’
– Još je jako puno otvorenih pitanja oko razvrstavanja, nejasnoća oko pravne osnove cijelog sustava kažnjavanja, sporosti u nabavci i isporuci spremnika, pomutnje unutar same ZG Čistoće i ZG Holdinga koji se ne mogu dogovoriti što je čija nadležnost pa dobivamo jako puno ‘nemamo ni mi pojma’ odgovora. Za posuditi je zasigurno snažna inicijativa i veliki naglasak na odvajanju na kućnom pragu jer od tuda sve počinje – naravno uz edukaciju od najmlađih do najstarijih sugrađana. Ponavljam, u Zagrebu je sustav jako manjkav i moje je mišljenje da je postavljen na klimavim nogama te da leži na volji i želji svakoga od nas da se za početak propisno informira jer doista ima jako puno rupa u njemu. Sigurna sam da bi to Dubrovnik mogao iskoristiti kao primjer to jest učiti na pogreškama Zagreba – naglasit će nam dalje naša sugovornica. Navodi i manjkav primjer kojim se vraća u razdoblje prije početka novog procesa razvrstavanja u Zagrebu.
– Prvi dan lipnja došli su predstavnici Grada i Čistoće na izvid u našu i okolne zgrade nakon što smo 7. travnja iskazali interes za postavljanje smetlarnika na naša zemljišta. Dobili smo procjenu koliko kojih spremnika nam spada prema broju stanova u zgradi. Prošla su četiri mjeseca, a do danas nismo dobili niti povratnu informaciju na uzastopne upite kada ćemo dobiti spremnike za našu zgradu, a novi sistem je krenuo 1. listopada – reći će nam dalje. Projekt, napominje Mage Gospić, iziskuje jako puno financija za samu zgradu i stanare jer spremnici za kante koji bi trebali biti pod ključem poprilično koštaju.
– Primjera radi, za četiri kante od 240 l cijena boksa/kaveza je oko 20 tisuća kuna – ovisno o tome radi li se o kliznim vratima ili poklopcu. Morate na neki način osigurati zaključavanje svojih kanti kako ne biste dobivali kazne jer su drugi u prolazu nepropisno odložili svoj otpad u njih… Mi smo uspjeli pronaći prihvatljivu zamjenu za bokseve u obliku lokota sa šifrarnikom za svaku pojedinačnu kantu pa ćemo testirati tu opciju koja je znatno isplativija i lakša za proračun zgrade – doista je jako angažirana po ovom pitanju naša mlada sugovornica. čak je, onako po školski, napravila sa stanare svoje zgrade i tablicu za razvrstavanje. Na radost bakica iz zgrade!
Ne koriste svi aplikaciju
– PR-ovka u meni mora pokriti sve baze informiranja u zgradi pa tako ne podrazumijevam da svi koriste Razvrstaj Moj ZG aplikaciju. Ovako će informacije o razvrstavanju kao i vremenu odvoza u našoj ulici biti svakome na oku na oglasnoj ploči zgrade pored koje svi prolazimo, a pogotovo starijim sustanarima koji možda nisu toliko vični korištenju mobilnih aplikacija. Kada se svi malo više uštosimo ovakvi popisi neće niti trebati. Moje kućanstvo razdvaja otpad već dvije godine i do sada, zbog razumijevanja svake kategorije, smo naučili što ide u koju kantu. Srećom živim u manjoj zgradi koja ima 14 stanova i nastojim imati redovnu i dobrosusjedsku komunikaciju sa svima tako da si olakšavamo život na dnevnoj bazi – naglasit će nam dalje. Nedostaje li Dubrovniku komunikacija s građanima po ovom spomenutom, ‘modernijem’ pitanju, putem aplikacije?
– Krenuti s kampanjom u isto vrijeme kada krećete s novim sustavom koji podrazumijeva i kazne nije dobra odluka. Mislim da je sve trebalo napraviti puno ranije i na principu ‘ulica po ulica’ uz intenzivnu komunikacijsku i edukativnu kampanju za koju ne mogu reći da je primjetna. Sustav sam po sebi nije dobro postavljen čim dvije glavne institucije u njegovoj provedbi ne mogu odgovoriti na većinu upita građana jer ne znaju ni sami – ističe uz napomenu kako sa stanjem u Dubrovniku nije detaljno upoznata.
– Tek ovlaš pratim, ali mislim da će se jako puno poučaka moći izvući iz zagrebačkog primjera. Nadam se da će sve biti u korak s planiranjem projekta, a ne nakon što su se odluke donijele i projekt stavio u primjenu – zaključuje naša sugovornica.
Nataša Gabričević: Bez infrastrukture ništa!
Edukacija i infrastruktura dvije su ključne riječi u razgovoru s našom idućom sugovornicom, osobom koja je, kad je bila na čelu Čistoće, pokrenula niz kampanja po ovom pitanju. Suglasna je s konceptom ‘ulica po ulica’, odnosno implementacijom sustava korak po korak. S Natašom Gabričević, predsjednicom dubrovačkog HNS-a, razgovaramo o kampanjama pokrenutim prije pet godina a koje nikad nisu doživjele svoj nastavak. Je li zagrebački primjer konačni momenat za Dubrovnik?
– Pratim zagrebačku situaciju. Sličan model smo imali u Dubrovniku. Iako, Zagreb je puno veći grad ali ono što je zajedničko da je uz edukaciju građana potrebno pripremiti infrastrukturu. Jer bez infrastrukture ništa. To je Zagrebu također problem u ovom trenutku. Primjerice, u mojoj ulici u Zagrebu mješani komunalni otpad do daljenjeg se odvozi svaki dan a najbliži spremnici za odvojeni otpad su otprilike 300 metara udaljeni, što za umirovljenike i ine druge kategorije građana nije zgodno. Strahovito griješe u tome što se ne priprema infrastruktura – naglašava nam Gabričević. Vraća se u 2017. u Dubrovniku kada se događala konkretna stvar.
Iluzorno je očekivati progres dok se ne steknu uvjeti
– Pokrenuli smo tada priču o sortirnici suhih reciklata. To je bilo pri mom odlasku i do danas se ništa nije napravilo, iako je bilo sredstava preko Fonda i sličnih izvora. Gledajte, građani će se brzo educirati no neophodna je i infrastruktura. Ne može se očekivati ni u bolja a kamoli današnja vremena da građani sudjeluju putem zgrada, odnosno kućnih savjeta, u pripremi odlagališta. Zatečeno stanje je šaroliko po kvartovima, imate nove zgrade gdje je savršeno uređeno, međutim postoji i obrnuto, ista priča kao u Dubrovniku – napominje nam Gabričević. Dakle, građani ć brzo naučiti metodom pozitivne edukacije, no i kazne.
– Sjetimo se kaciga na motorima. Svi su govorili kako ‘to nitko neće nositi’ a u par tjedana se sve riješilo. No građanima trebate osigurati mogućnost gdje da odnesu otpad. Gradska vlast u Zagrebu kaže kako će onaj tko odlaže u reciklažno imati benefite, no recimo konkretna lokacija reciklažnog dvorišta koju sam tražila je petnaestak kilometara udaljena. Mislim da je iluzorno očekivati progres dok se ne steknu uvjeti. A posebna tema je i gdje otpad završava – naglasit će dalje.
Postoji, napominje nam Nataša Gabričević, jedan ‘kanal’ kojim će se lakše prebroditi razdoblje edukacije. No ni po tome Dubrovnik ne radi puno.
– Godinama postoje one kutije za papir po uredima, no gdje su spremnici za plastiku, za metal? Bili smo krenuli s hotelima i biorazgradivim otpadom, da su se u međuvremenu se uključili i ostali, bila bi to strahovita stopa odvajanja. Državne tvrtke i javna poduzeća trebali bi biti predvodnici, a u međuvremenu pripremati infrastrukturu za građane. U Zagrebu su morali točno pozicionirati lokacije i reći: ‘Ok, ta naselja imaju uvjete za startati odmah, drugi će pričekati.’ Ne, oni su rekli: ‘Ide sve istovremeno.’ S druge strane, mi u Dubrovniku smo naučili da se odvaja isključivo navečer, u noćnim satima, a Zagreb stavlja odredbu kako je odvajanje od 20 do 22 sata uvečer. Kako će to izgledati u zimsko doba? To je po meni prekruto i teoretski neizvodivo. Što će ljudi koji rade tjedan dana popodne? Ukratko, po meni, trebali su zagaziti u područje tvrtki, ne mislim pritom na ove male tvrtke od jedan, dva čovjeka, nego veće, i istovremeno pripremati infrastrukturu, uključiti kvartove koji imaju uvjete, ulice zgrade… Zagreb je velik i raznolik i to se realno moglo riješiti. Da, treba krenuti, ne može se stajati i gledati, ali nije realno reći: ‘Od sutra svi!’ – zaključuje na ovu temu Gabričević. Što se tiče ‘slučaja Dubrovnik’ žao joj je što njenim odlaskom nije nastavljen tempo kampanja, educiranja i infrastrukture.
– U jednom trenutku su u Dubrovniku čak uklonili metalne spremnike za metalni otpad, podzemne za odvajanje su stavili u Mokošicu i to ne za odvajanje. Šteta… Iskreno, poslije toliko godina ljudi me znaju zaustaviti na ulici i reći: ‘E sad više ne odvajam jer se ništa više ne čini po tom pitanju’ ili ‘Zašto se ne radi a prošlo je toliko godina?’ Ne znam što reći na to – oštro će. Na pitanje Grabovice kaže kratko da da, korona je napravila svoje, ali to je priča za sebe jer je ipak proširena kroz zadnju sanaciju. Vraćamo se na dubrovački model.
– Nije svaki kvart jednako spreman – od gruških ulica sa hrpom skala koje sigurno nisu spremne za takvo do Ulice Iva Vojnovića ili drugih mjesta gdje je sve pristupačnije. Ali, treba krenuti – naglašava Gabričević.
– U pet godina se moglo nešto napraviti, pogotovo kad je bio lockdown, nije bilo zagušenja, moglo se napraviti makar prva verzija ili odraditi nešto, bilo što. Planirali smo prije pet godine nove podzemne spremnike, koje smo ostavili novoj vlasti, planirali smo i pilot projekt za Solitudo – tako nešto moglo se napraviti. Dijelovi grada dosad bi se sigurno već uhodali, a ljudi koji žive u drugim kvartovima sasvim sigurno bi se zainteresirali ili tražili istu uslugu – zaključuje Nataša Gabričević, uz napomenu kako ljudi žele odvajati, no to im se – ne omogućuje.
PITALI SMO VAS: Naš suradnik Marko Tolja učinio je đir i napravio vox populi. Razdvajaju li Dubrovčani otpad? Pročitajte njihove odgovore!
PERO ŠINDULIĆ (97), umirovljeni profesor fizike
Dubrovnik kao centar svjetskog turizma zaslužuje puno puno bolju higijenu, čistoću i urednost grada. Ja živim sam, ne razdvajam otpad. Imam najlonsku vrećicu za sav otpad i ubacujem u kontejner za miješani otpad. Jedino papir odvajam. Skupim pročitanih novina i ubacim u kontejner za papir i nisam veliki zagađivač. Mene će rast cijena za odvoz otpada pogoditi kao penzionera.
MIRO BACKOVIĆ (73), umirovljenik
Znam kako funkcionira novi zagrebački sistem odvajanja otpada i mislim da to nije u redu. Odlažu vrećice tamo gdje su prije bili kontejneri, dolaze životinje i paraju vrećice. Mislim da je to samo napravljeno da bi se netko obogatio. Moja žena razdvaja naš otpad, ja se ne bavim time. Mislim da vlažne maramice idu u papir, poklopac od jogurta u plastiku, ali kažem, žena se bavi time, ja ne znam.
IVANKA LUČIĆ (53), ugostiteljica
Ja još ne razdvajam, ali svejedno bi htjela da taj zagrebački sustav dođe i kod nas. Nemam ništa prikladno doma za razdvajanje otpada, niti sam tražila. Imam mjesta, samo se nisam još bavila time. Kad narastu računi, onda ćemo razdvajati. Upoznata sam što ide u koji kontejner.
ANA MILIČIĆ (49), državna službenica
Doma razdvajam otpad, papir u jednu vrećicu, plastiku u drugi i ostalo u treći. Kad nisam sigurna gdje nešto ide ne opterećujem se previše jer sumnjam u krajnji ishod. Dosta ljudi baca smeće u neadekvatne kontejnere i zapravo sve završi zajedno u jednom kamionu. Nema smisla odvajati dok to u Dubrovniku ne bude bolje regulirano. Mi doma odvajamo zbog sebe i svoje svijesti više nego što mislimo da to ima nekog efekta.
IVANA MIJIĆ VULINOVIĆ (41), TV urednica
Apsolutno pozdravljam razdvajanje otpada, međutim jednom sam se šokirala kad sam vidjela da sve što se mi trudimo razvrstati oni natovare u isti kamion. Pitam se koliko to ima smisla,ali svejedno razdvajam, posebno plastiku i boce te mislim da bi svi trebali paziti na to. Ne znam baš detaljno što ide u koji kontejner i mislim da će nas morati bolje educirati po tom pitanju, također će trebati bolje organizirati odvoz.