Web pojmovnik Urban Dictionary izraz ‘guilty pleasure’ definira kao situaciju u kojoj uživate u određenoj glazbi (ili tv programu), a sramite se to javno priznati. Ako je nekad u osobnoj povijesti slušanje Alanis Morissette i spadalo pod guilty pleasure, to više nije. Čak i u situacijama gdje se ozbiljno raspravlja o glazbi, a svi sugovornici pod svaku cijenu žele ostaviti dojam neospornih erudita pa igraju na kartu ‘moj najdraži bend je manje poznat od tvog najdražeg benda’, spremno ću iskazati svoju naklonost ženi čiji mi glas nepogrešivo izmami osmijeh na lice i jedinoj ženi koja je glumila Boga. Kevin Smith, koji ju je 1999. angažirao za ulogu u fantastičnoj satiričnoj komediji ‘Dogma’, zbog takve odluke bio je izložen prijetnjama smrću upućenim od strane kršćanskih fundamentalista nespremnih prihvatiti blasfemiju prema kojoj bi vrhovno božansko biće moglo biti žena. Makar to bila i Alaniska.
Alanis Morissette ove godine ima razloga za zdravicu. Zadnjeg dana srpnja objavila je ‘Such Pretty Forks in the Road’, svoj sedmi međunarodni album (njena prva dva teen albuma izdana su samo u rodnoj Kanadi i stilski su posve udaljena od zvuka koji se tradicionalno veže uz autoricu). U 46. godini života, Alanis Morissette nema namjeru hiniti da je 20 godina mlađa (beskompromisna iskrenost cijelog autorskog potpisa njena je snažna odlika) pa je ‘Such Pretty Forks in the Road’ dosta mirniji album, ali kvalitetom materijala svakako se izdiže iznad recentnijih radova. Uvodna, autobiografska ‘Smiling’ napisana je za mjuzikl inspiriran albumom ‘Jagged Little Pill’ i posveta je snazi ljudskog duha u nošenju s osobnim havarijama, a uz ‘Reasons I Drink’ najotvorenije korespondira s legendarnim materijalom. No, i na drugim istaknutim pjesmama u prvom planu je njen snažan glas koji krasi izrazita kontrola, tolika da Internetom već odavno kruže šale o Alaniski i Auto-Tuneu (plug-inu koji će i najveće zavijanje pretvoriti u milozvučno pjevanje) u maniri onih o Chucku Norrisu.
Kako bi se poklopilo s 25. godišnjicom albuma uz koji su mnogi prebolijevali prve prekide ili brodili raznim drugim nedaćama karakterističnim za mladost i adolescenciju, u lipnju je izašlo i posebno izdanje generacijski definirajućeg ‘Jagged Little Pill’. Taj, njen najuspješniji album iz 1995. objavljen je na Madonninoj etiketi Maverick i prodan je u 33 milijuna primjeraka, a autoricu je katapultirao među najveće zvijezde post-grunge glazbenog svijeta. Budući da je hit album 2015. godine doživio bogato reizdanje te da je za 10. rođendan objavljena njegova akustična verzija, obilje bonus materijala bilo je ovaj put nerealno očekivati pa su obožavatelji uz originalnih 13 pjesama dobili snimku akustičnog nastupa snimljenog u londonskom Shepherd’s Bush Empireu 4. ožujka ove godine, taman prije nego što će sve krenuti kvragu. Taj nastup trebao je označiti početak obljetničke turneje s Liz Phair i Garbage koja je zbog COVID-19 pandemije u glavnini pomaknuta za proljeće i ljeto iduće godine. U povodu rođendanske proslave na službeni You Tube kanal zato je postavljeno svih pet video spotova remasteriranih u 4 K rezoluciji kao i koncertni film ‘Jagged Little Pill, Live’. Tajna dugovječnosti ‘JLP’ vjerojatno se krije u univerzalnosti poruka napola gnjevnog, a napola bezbrižnog i staloženog albuma te u lakoći s kojom se te pjesme otvaraju slušatelju i dopuštaju trenutno povezivanje. On je svojim temama generacijski označen i iako nije nezamislivo u njemu uživati i u zrelijim godinama teško je zamisliti nekoga u tridesetim ili četrdesetim da se s toliko strasti, drame i gnjeva oprašta od nevjernog ljubavnika kao Alanis u ‘You Oughta Know’. Ipak, morate se poistovjetiti s patnjom i bijesom koji izviru iz njenog glasa dok Flea (Red Hot Chili Peppers) i Dave Navarro (Jane’s Addiction) voze po basu i gitari i prate tu provalu osjećaja. Prema emotivnom intenzitetu jedina usporediva dis rock pjesma jest za nijansu više pakosna i osvetoljubljiva ‘I Want You’ Elvisa Costella i njegovih Attractions, koju je Costello napisao sa svoje 32. godine. ‘You Oughta Know’ je i stostruko povampirena, bez dlake na jeziku verzija ‘You’re So Vain’ Carly Simon.
Od 13 pjesama, njih šest skinuto je u formi singla, a uz spomenutu koja je pokrenula lavinu, komercijalno je najbolje prošla ‘Ironic’, pjesma s ultimativnim video spotom 90-ih, uz koju su mnogi naučili definiciju te jezične figure (da, to može biti kiša na vašem vjenčanju, dobar savjet koji niste prihvatili i besplatna vožnja koju ste već platiti). ‘You Learn’, ‘Hand In Your Pocket’ i ‘Head Over Feet’ (još jedan inovativan video spot) također čine ‘JLP’ nezaboravnim albumom koji potvrđuje misao da je nostalgija nekad sasvim u redu.
Foto: alanis.com, facebook.com/alanismorissette