Prošle su 23 godine od najtežeg dana u povijesti Dubrovnika. Dan je to kojega se Dubrovčani sjećaju s tugom i posebnim pijetetom prema onima koji su svoje živote položili na oltar Domovine.
Dan je to u kojem je Dubrovnik obranio svoju slobodu. S pijetetom se trebamo prisjetiti 19 poginulih branitelja i civila, 60 ozlijeđenih osoba, ali i svih onih hrabrih branitelja, koji su se toga dana žestoko borili na prvoj liniji obrane za nas i našu slobodu.
Izgubljeni su ljudski životi, ranjeno je i kameno tkivo Grada, kojega nisu spasile ni bandjere UNESCO-a u koje smo vjerovali, zapravo nadali se kako će iste spriječiti bjesomučno iživljavanje nad našim Gradom. No, očekivanja se nisu ispunila. Razum nije prevladao.
Dubrovačka poruka slobode
– Mnogi su se datumi rasplinuli jer su bili slični, gotovo jednaki između sirena, gađanja i zatišja. Jedno se 6. 12. zauvijek usjekao u nas kao ‘crni petak’. Oko šest ujutro je počelo tamburanje topovnjača, a onda minobacači sa Žarkovice. Gađali su sve! Grad je u dimu, Sve gori. (…) Pali su ljudski životi! Poginuo je dragi mladić Tonći Skočko koji je ljudima raznosio namirnice na svom žutom kariću. Smrtno je pogođen zaneseni snimatelj Pavo Urban snimajući Stradun u dimu. Živote su izgubili naši hrabri vatrogasci gaseći ‘Libertas’… Drhtao je mladi amater dok je s balkona ‘Orsule’ snimao svaku granatu na Grad vatre i dima. Njegov je drhtav dah sa snimcima pošao u Svijet. Poslana je istina koja je uvjerila Svijet da nismo palili gume. Utješno je bilo čuti doktora Langa kako s dimom obavijenog Straduna poručuje da je ovdje narod spasio Grad, da je narod pobijedio. On je u svijet poslao SOS svim kapetanima da okrenu svoje lađe prema Dubrovniku. Odzvanjala je Langova poruka neprijateljskim vojnicima: ‘Svi vi, vojnici, bacite puške, odrecite se prokletstva i neljudskosti! Dubrovnik vam šalje poruku slobode. Odbijte poslušnost nasilju. Odbacite Zlo! – dio je poglavlja ‘Ratna škola Argentina’ iz knjige ‘Oteto zaboravu’ Marije Nadilo.
Apokaliptični Sveti Nikola
Napad je trajao cijeli dan, a sve je počelo u rano jutro, na blagdan Svetog Nikole. Srbocrnogorski agresor žestoko je krenuo u razaranje Grada, uz pokušaj osvajanja tvrđave Imperijal na Srđu, koju su obranili hrabri branitelji Dubrovnika.
Bezbrojne granate koje su toga dana padale unutra zidina uništavale su i palače renesansnog grada, pri čemu ih je devet jako oštećeno, gorjele su barke u Portu, a nakon prestanka granatiranja buknuli su požari. U situaciji bez vode gašenje je bilo dakako bilo otežano, no buktinja se gasila morem, a vatrogascima su se u cjelonoćnoj borbi s vatrom priključili i građani.
Tek je jutro poslije otkrilo sve razmjere tog apokaliptičnog ‘crnog petka dubrovačkog’. Dubrovčani su u nevjerici i bez daha gledali što je ostalo od grada, koji je bio uništen, ali nije pao. Obranjena je njegova sloboda, a taj dan kasnije se pokazao kao prekretnica u ratnim operacijama na dubrovačkom području.
Foto: Milo Kovač