Dokumentarni fotograf i snimatelj Dubrovčanin Zoran Marinović danas je u kinu Visia održao zanimljivo predavanje ‘Fotografija… Svjedok vremena’.
– Svatko može napraviti vrhunsku fotografiju no prenijeti priču i emocije putem fotografije je teže – istaknuo je u svom predavanju Marinović, stalni suradnik brojnih svjetskih magazina.
Na početku je izjavio kako se nije posebno pripremio za predavanje jer se vratio iz Iraka. Dotaknuo se teme situacije dokumentarne fotografije u Hrvatskoj i prisjetio se jednog od velikana fotografije.
– Dokumentarna fotografija u Hrvatskoj nije u zavidnom položaju i nismo na svjetskoj razini. U našem Gradu postojao je čovjek čije je mjesto u toj dokumentarnoj fotografiji i dan danas ostalo prazno. Krenuo je zaista kako treba krenuti, išao je na Akademiju i vratio se u Grad pokazati svoju istinu. Sve je napravio fenomenalno, osim što je bio u krivom trenutku, na krivom mjestu. To je Pavo Urban – rekao je Marinović i dodao kako su njegove fotografije epske.
Kako bi predavanje bilo što zanimljivije, pripremio je tri video uratka u kojima je prikazao svoje fotografsko umijeće. Tako je preko svog rada uspio približiti stanje u Kongu, nedavno pitanje izbjeglica te vojnike ISIL-a. Nakon prvog video uratka istaknuo je kako ‘kažu da su loša vremena dobra za fotoreportere’.
– Sigurno se pitate kakve veze ima Kongo s nama. Ima poprilično veliku vezu. Svaki mobitel u dvorani ima komad koltana kojeg su vadila ova djeca koje ste vidjeli na ovom videu – ističe Marinović i dodaje zanimljivost kako i irački vojnici i ISIL nose hrvatski samokres koji je kupljen preko regularnog natječaja.
Fokusirao se na pitanja posjetitelja i naglasio im kako se slobodno mogu osjećati kao u kafiću. Jedno od pitanja bilo je bazira li se dokumentarna fotografija samo na ljudskoj nesreći ili postoji ljepši dio.
– Fotografija je divan posao. Fotoaparat te može odvesti na neko posebno i drugačije mjesto. Ako hodaš Stradunom s fotoaparatom ili bez njega – nisi isti čovjek. Konkretno, u mom poslu, sasvim sigurno doživim puno ljepših stvari. Mogu se osjećati vrlo počašćeno na Ognjenoj zemlji, piti konjak i gledati kako sante leda plove na Antarktiku – ističe Marinović i dodaje kako javnost zanima samo ono što je šokantno.
Dokumentiranje takvih trenutaka izrazito je težak i dugotrajan proces, no Marinović smatra kako fotografiranje ‘loše strane’ svijeta daje jedan mali tračak nade kako bi se ukazalo na nehumane uvjete života i možda otvorilo oči javnosti.