U subotu 6. siječnja 2018. godine napunila se 40. obljetnica početka jednog od najvećih projekata u povijesti jedne kulturne ustanove u gradu Dubrovniku.
Naime, baš na taj datum 1978. godina počela je američka turneja Dubrovačkog simfonijskog orkestra pod ravnateljskim i dirigentskim vodstvom proslavljenog hrvatskog dirigenta, maestra Nikole Debelića. Tog je dana Orkestar s pijanistom Ivom Pogorelićem poletio za Sjedinjene Američke Države, gdje je u iduća dva i pol mjeseca na poziv jedne od najvećih svjetskih produkcijskih kuća Columbia Artists Management (CAMI) održao 55 koncerata. Tim smo povodom za osvrt na ovaj izniman događaj zamolili maestra Debelića, koji je na čelu DSO-a bio od 1971. do 1979. godine. Bez razmišljanja maestro Debelić je ustvrdio kako je ta turneja ‘apsolutni rekord’ te ‘najveća turneja hrvatskih simfoničara u hrvatskoj glazbenoj povijesti’. Prisjetio se kako je to zapravo bila ukupno druga američka turneja DSO-a.
– Prva, održana 1975. godine u trajanju od dva mjeseca s 45 održanih koncerata, požnjela je velik uspjeh kod američke publike i kritike, a uspjeh druge turneje je bio ravan uspjehu prve. Na te dvije velike turneje nas je slušalo preko 120 tisuća ljudi – prisjeća se maestro Debelić.
Europske pripreme
– Nismo mi na te turneje krenuli nepripremljeni, jer smo još 1974. godine bili na europskoj turneji, točnije održali smo četrnaest koncerata u Švicarskoj, Njemačkoj, Belgiji i Nizozemskoj u okviru programa međudržavne kulturne suradnje. U Dubrovniku je nastupio oratorijski zbor ASAF iz Haaga, a DSO je uzvratio posjet u prosincu 1974. godine i to trima koncertima. Osim u Haagu i Leidenu, još i u najljepšoj koncertnoj dvorani u Europi, roterdamskom De Doelenu. Orkestar je nastupio potpuno sam, s punim simfonijskim programom, dakle bez solista i zbora. Turneja je bila povezana sa šest koncerata u Švicarskoj te dva koncerta u Njemačkoj i Belgiji. Ta je značajna turneja ‘probila led’ DSO-u kao orkestru koji je sposoban predstavljati svoju zemlju na visokoj međunarodnoj razini – rekao nam je maestro Debelić. Kako je uopće došlo do suradnje s CAMI-em?
– Bio sam na specijalizaciji u New Yorku 1968./1969. godine, gdje sam upoznao određene glazbene krugove, a među njima i predstavnike menadžmenta CAMI-a. Tada je to bilo usputno poznanstvo, koje se kasnije pokazalo korisnim. Početkom srpnja 1975. godine na redovnom koncertu DSO-a u Kneževu dvoru nazočio je jedan od glavnih menadžera te agencije Thomas Thompson. Mi to nismo znali. Poslušao je koncert, čestitao i otišao, a drugi dan me na jednom sastanku upitao: ‘Možete li prihvatiti ove jeseni dvomjesečnu turneju po SAD-u?’ Nisam mogao vjerovati što mi je predložio. Uz najnužnije konzultacije u Dubrovniku i Zagrebu prihvatili smo tu neočekivanu ponudu. Thompson je očito imao informacije o našem orkestru, ali se i osobno uvjerio u našu kvalitetu. CAMI je kasnije u svojim programskim brošurama isticao kako je DSO na svojoj prvoj turneji u Americi ostvario ‘stunning success’, zadivljujući uspjeh, te da je druga turneja organizirana ‘na traženje američke publike’ – kaže nam maestro Debelić.
Solisti Pogorelić i Krpan
Kao solisti su s DSO-om na drugoj turneji svirali tada 19-godišnji Ivo Pogorelić (na prvom dijelu turneje), Vladimir Krpan (na drugom dijelu), a još dva solista bili su tada mladi članovi DSO-a violinist Sandy Cobenzl i klarinetist Ratimir Bošnjak. Prvi koncert održan je 7. siječnja u gradu Newportu u saveznoj državi Connecticut, a posljednji u New Jerseyu 18. ožujka. Maestro Debelić danas smatra kako se razdoblje svjetskih turneja može danas svakako ocijeniti ‘zlatnim godinama’ DSO-a.
– Izašli smo tada na međunarodnu scenu na velika vrata jer je CAMI koji nas je plasirao na te turneje najveća svjetska agencija – smatra Debelić, koji je u Dubrovnik stigao 1971. godine s mjesta prvog dirigenta sarajevske Opere, gdje je kao mladi i talentirani dirigent imao najveći repertoar s dvije ili tri premijere godišnje. Ipak, za dolazak u Dubrovnik presudio je jedan doček Nove godine, točnije 1971. godine u Slanome.
– Odluka da se s pozicije u sigurno financiranoj nacionalnoj kući u metropoli BiH krene u Dubrovnik mnoge je začudila. Ali ja sam imao čvrst plan. Prvo probuditi, odnosno obogatiti dubrovački glazbeni život, što smo vrlo brzo učinili kroz gostovanja cjelokupnih opernih izvedbi u suradnji s ansamblom sarajevske Opere te s gostujućim solistima iz tadašnje države, od Radmile Bakočević u ‘Trubaduru’, Božene Ruk-Fočić u ‘Tosci’, Zvonimirom Prelčecem. Dubrovnik je sa svojim mediteranskim ugođajem to svesrdno pozdravio te je desetak takvih gostovanja vrlo brzo probudilo dubrovački glazbeni život. Drugi dio plana je bio izvesti DSO na međunarodnu glazbenu scenu. To smo postigli turnejama po Europi i SAD-u – ističe Debelić, koji je 1979. godine napustio Dubrovnik i DSO te je postao stalni dirigent zagrebačke Opere.
Nije lako zadržati status
– Ja sam svoje na neki način u Dubrovniku napravio s međunarodnom afirmacijom DSO-a. Pozdravljam sve pozitivne rezultate koje su napravili budući ravnatelji orkestra te odajem priznanje svima koji se zalažu da se ožive međunarodna gostovanja DSO-a. Bivši ravnatelj Pero Šiša tu se dosta trudio na turnejama te je imao pozitivne rezultate. I današnji ravnatelj Milat se dosta trudi u oživljavanju gostovanja. Šteta što je prekinuta vrlo dobra veza s CAMI-em i drugim velikim agencijama. Trebalo je zadržati status koji je orkestar nekad imao, ali to nije lako. Nema umjetničke afirmacije bez afirmacije na međunarodnoj sceni – poručio je maestro Debelić.
Inače, izlazak DSO-a na svjetsku glazbenu pozornicu maestro Nikola Debelić opisao je u svojoj knjizi ‘Najveće turneje hrvatskih simfoničara: DSO u SAD 1975. i 1978. – Dubrovački simfonijski orkestar 1971. – 1979.’, koja bi trebala biti objavljena te javnosti predstavljena u ovoj obljetničkoj godini.
– Tražio sam od gradonačelnika Mata Frankovića da se i Grad Dubrovnik uključi u obilježavanje ovog značajnog događaja. O tome sve zna kolega Damir Milat. Želio bih da se Dubrovnik uključi, a ne da sve prođe mimo Dubrovnika. Ipak je ovo veliki projekt dubrovačkih glazbenika – zaključio je maestro Debelić.