Ovog četvrtka, 18. lipnja u dvorani Ivana Pavla II. samostana Sveta Klara predstavljena je vrlo zanimljiva knjiga „Zažapska onomastika“ dr. Domagoja Vidovića u organizaciji HKD Napredak i Zavičajne udruge Neum.
Ovu svakako zanimljivu knjigu u kojoj se autor bavi ponajviše podrijetlom naziva, imena i prezimena južnog – neretvanskog i sjevernog – hercegovačkog dijela brdovitog područja zvanog Žaba, objavio je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2014. godine, u sklopu svoje biblioteke „Prinos hrvatskom jeziku“ i po mnogima smatra se jednim od važnih dijela u području proučavanja onomastike hrvatskog jezika.
Uz autora, dr. Vidovića, njegovu knjigu predstavili su dožupanica Marija Vučković, i sama iz neretvanskog kraja, dr. Marinko Marić, Mirko Maslać u ime organizatora, zatim Boris Njavro, te istinski čuvar baštine hercegovačkog kraja Stanislav Vukorep, dok je u glazbenog dijelu programa sa tri sjajne izvedbe nastupila je mlada ženska klapa „Arija“ iz Opuzena.
Hrvatski onomastičar, što bi značilo istraživač „imenoslovlja“, posebne grane lingvistike bavi proučavanjem osobnih imena, prezimena, nadimaka i proučava značenje i povijest imena ljudi, dr Domagoj Vidović, kako sam sebe u jednom svom tekstu opisuje; „duga, plava kosa, najkosatiji doktor, brada i potreba da se obrije, košulja sprovodna ili promocijska“ svakako vrlo zanimljiv autor i pisac, te izuzetno vrijedan i vrlo značajan i bitan istražitelj hrvatskog jezika, sa stalnim zaposlenjem u Institutu za hrvatski jezik, uspio je ovom knjigom prikazati i predstaviti nam iako malo veličinom prostora, ali dijalektološki i onomatski jedno iznimno zanimljivo područje, spasivši od zaborava danas drugačije, davno kulturno bogatstvo jezika.
Obradivši antroponime, osobna imena, prezimena i nadimke, te toponime, imena naselja i objekata, na području između dva grada, Metkovića i Neuma, između dvije države, ali isti hrvatski narod, dobili smo ovu knjigu koja je svakako privlačna i onima koje zanima povijest, demografija, jezik i dijalektika te kultura, kao i identitet stanovništva ovog kraja, Zažablja.
Lutajući Zažabljem, od sela do sela, kuću po kuću, dr Domagoj Vidović otkrio je ono malo zapisano o bogatstvu podataka, osobnim imena, antroponima, zatim prezimena koja se prvi put spominju u ovom kraju još u 14. stoljeću, ali i raznolikost toponima, pravo bogatstvo najstarijih informacija o Zažablju.
Čak je pronašao 2832 toponima! Ova knjiga njegov je „proširen“ doktorat kojeg je obranio u svojoj 32 godini života, rođen je 1979. u Metkoviću, te se u znanstvenim krugovima smatra ponajboljim poznavateljem onomastike hrvatskog jezika. Uz to, autor je Hrvatskog pravopisa, koautor mnogih knjiga o hrvatskom jeziku, gramatici, pravopisu, kolumnist časopisa „Hrvatski jezik“ i „Hrvatsko slovo“, gdje ga upoznajemo i kao sjajnog književnika, koji suvereno vlada riječima, izrazima, poslovicama… svakako, jedna vrlo zanimljiva i vrijedna osoba koju smo imali čast ugostiti u Dubrovniku.