New York se smatra rodnim gradom punka, koji je svoje prve korake napravio na sceni kultnog kluba CBGB uz Ramonese u prvoj polovici 70-tih.
No, punk će nekako uvijek ostati povezan s radničkom Engleskom kraja sedamdesetih, a u Americi će primat preuzeti gradovi poput Los Angelesa (Dead Kennedys i Black Flag) i Washingtona (Minor Threat i Bad Brains). Preseljenjem Bad Brainsa u New York lokalna scena se polagano, uz nimalo suptilne utjecaje metala (i kasnije hip-hopa), tvoreći specifičan i prepoznatljiv New York HardCore zvuk.
Rani predvodnici njujorške hardcore revolucije bili su Agnostic Front, Sick Of It All i Biohazard. Upravo će Biohazard, zahvaljujući MTV-u, učiniti najviše za popularizaciju scene početkom devedesetih. Hardcore nikad nije dosegao planetarnu popularnost, no pronašao je plodno tlo u europskim i američkim fanovima metala i punka.
Marginalna četvrt Atlante zvana Little Five Points bilo je mjesto gdje sam provodio sve svoje slobodno vrijeme i ostavljao svoje novce
Brz, žestok i britkih tekstova baziranih na urbanoj tematici bezperspektivne radničke klase u doba Reaganove vlasti, izgradio je nišu na underground sceni u prepunim klubovima. Siromaštvo, ulični život, grafiti i tetovaže postali su njihov identifikacijski kod, a posebna je umjetnost bila kako izraziti svoj gnjev u nepunih dvije minute koliko su uobičajeno trajale pjesme. To je bilo iznimno pozitivno za nas fanove, jer smo na jednu TDK kazetu od 60 minuta s lakoćom mogli presnimiti dva albuma – i još bi ostalo mjesta.
Iako već otprije fan scene, moj najbliži kontakt je definitivno bio u prvoj polovici devedesetih. Marginalna četvrt Atlante zvana Little Five Points bilo je mjesto gdje sam provodio sve svoje slobodno vrijeme i ostavljao svoje novce. Osmišljen (u stvari, sumnjam da je netko ciljano osmišljao bilo što) kao replika njujorškog Greenwich Villagea, u L5P se dolazilo pronaći underground glazbu, odjeću, tetovaže i botaniku. Niz knjižara, second-hand i skate shopova, kafića i new age gurua uključivao je i maleni klub The Point, koji je mogao primiti nekih 200-300 posjetitelja, od kojih je svaki barem jednom, ponesen glazbom, nenadano poljubio drveni potporni stup koji se nalazio točno po sredini partera.
Kroz klub sam ispratio Agnostic Front, Sick Of It All, Biohazard, Life of Agony, Pro-Pain, i cijeli niz manje ili više poznatih NYHC bandova
Taj maleni klub je bio redoviti domaćin bandovima NYHC scene, a te koncerte se nije smjelo propustiti jer je to bila idealna prilika za izučavanje fizičkih zakona očuvanja energije, gdje bi u trenutku otpuštanja prve note iz razglasa masa ljudi započela svoje perpetualno kružno gibanje, rušeći sve nepomično ispred sebe (osim spomenutog stupa koji je energiju apsorbirao i zauzvrat nagrađivao modricama). Kroz klub sam ispratio Agnostic Front, Sick Of It All, Biohazard, Life of Agony, Pro-Pain, i cijeli niz manje ili više poznatih NYHC bandova. Međutim, hardcore je polagano gubio borbu sa nu-metalom, na daske The Pointa su počeli izlaziti Deftones, Limp Bizkit, 311, Staind… A njujorška ekipa se polagano povukla na margine undergrounda.
Sjećanja je evocirao novoizdani album NYHC legendi Madball. Četvrt stoljeća nakon svoje najkreativnije i najuspješnije faze ‘For the Cause’ je fantastičan podsjetnik na te zamalo zaboravljene trenutke, tridesetak minuta izvrsnog hardcorea, zemljotresne ritam-sekcije uz ljutiti vokal Freddyja Criciena, koji kao što naslov kaže proklamira borbu ‘za ideale’ uz svesrdnu pomoć Ice-T-a i Tima Armstronga. Od početnih taktova ‘Smile Now Pay Later’ pa sve do posljednje sekunde naslovne pjesme, Madball pokazuje da nisu izgubili dodir sa svojim unutarnjim gnjevom i da još uvijek imaju dovoljno inspiracije za generiranje novih valova energije koje lakoćom prenose na slušatelje i lansiraju ih u cirkularnu putanju pod utjecajem centripetalne sile. Samo je potrebno pronaći adekvatan potporni stup.