Grane prvo sunce, izmigolje prvi turisti s cruisera, slete avio-gosti i dovuku se prve kamp prikolice do Grada, a naši se gradski mudraci baš tad dosjete poboljšavati stanje na gradskim prometnicama.
Blago nama, a blago i tim turistima koji trošeći svoj odmor imaju snage mrcvariti se u beskonačnim kolonama i prašnjavim ulicama.
Ove godine izvođenje teške mehanizacije na ceste ima i jedan praktični cilj. Pa dabome, počela je prva faza predizborne kampanje. Protekle tri potrošene su u pituravanju i zavaravanju, i svima dobro znanim 'virtualnim masturbacijama' prvog čovjeka grada, da bi nas sad zasuo brzopoteznim prometnim rješenjima, nadajući se kako će narod zaboraviti da se tri godine ni prstom nije mrdnulo. Hoće li to narod doista zaboraviti?
Ma pustimo sad to. Okrenimo se brzopoteznim. Započnimo virtualnu šetnju s Ilijine glavice. Mjesta suza i lanaca, 'pokreta esdepeova otpora'. Četrdeset godina se čekalo da bi se lipnja mjeseca, godine gospodnje 2012. okupila ekipa iz gradske uprave na slikavanju, kao za kakav školski godišnjak. Poredali se na makadamu, stoje ukopani, da što manje dižu prašine, jer i ovako se teško diše. Juuuupiii, kreću radovi! I oni doista misle da bi im se cijeli Grad trebao klanjati što će narednih 180 dana tamo izvoditi radovi, ako sve bude išlo po planu i recimo ne bude prevruće, i što će doći do potpunog prometnog kolapsa. A izvođenje radova, podsjetimo, obuhvaća rekonstrukciju i proširenje raskrižja Ilijina Glavica na četiri prometna traka, izgradnju desnog skretača koji povezuje ulicu Pera Bakića s ulicom Andrije Hebranga, te produljenje skretanja iz Hebranga u ulicu Vladimira Nazora. Ulica Pera Bakića imat će četiri prometna traka u cijeloj dužini. Naravno, s time se nije moglo pričekati do listopada, kada bi turisti pošli doma, a radovi bi se mogli obavljati po komodu i na miru. E, ali… U desetom mjesecu postoji opasnost od pretjeranih kiša i studeni, leda i snijega, radovi bi se mogli odužiti, pa 'on' ne bi mogao poentirati na tom projektu u izbornoj kampanji. Zato, što je siguro, siguro je i nema boljeg vremena nego sada, po zvizdanu, pred same Ljetne igre, kad je u Gradu desetak tisuća turista.
Dobro, prošli smo nekako Glavicu. I onda kad smo se dočepali Pila, tamo novi čep. Ne miče se ni lijevo ni desno. Taksisti u gosparskoj maniri 'redaju' turistima sve po spisku, mahniti turisti izlaze iz putničkih autobusa i bandaju izbezumljeno na sve strane.
Promet je mrtav! Neki je mudrijaš odlučio posaditi semafore kala stare bolnice. Kažu da se tog dosjetio onaj Mirić poznat kao
„deda s brkovima“. Priznao je da će to još dodatno usporiti promet, ali za neka konkretnija, ali i radikalnija rješenja (poput zatvaranja prometa oko povijesne jezgre Grada, recimo) ova gradska uprava nema vremena. Ili bolje rečeno ne želi se zamjeriti građanima ususret izbora, pa je onda najlakše ubaciti semaforčiće i zabetonirati protočnost oko Grada. I oni se tobože brinu za sigurnost pješaka. Mo'š mislit. Zakačili su se sa konzerviranom Baćom, pa sad narod mora ispaštat.
Ma nego ne valja se živcirati za volanom. Nastavljamo nekako preko Boninova i na putu smo do još jednog revolucionarnog prometnog rješenja. Rotora, kružnog toka ilitiga po naški gumna na Pošti. I dok se divimo tom velebnom zdanju koje je niknulo na toj prostranoj ulici, pomalo zaneseni… Ups shit. Pa kuda će ova gomila turista? Šepure se oni pomalo. Dozivaju i prebrojavaju se po sred pješačkog prijelaza. Mašu s jedne bande na drugu. Prešli su napokon. Taman kad mislite stisnut gas za krenut dalje, tad vam iz autobusa izleti nova grupa ljudi. I opet čekaj dok skontaju u kojem pravcu treba gaziti.
Pa ima li tome kraja? Pa koji se lumen sjetio stavit pješački prijelaz pred sam ulaz u kružni tok? Govore da je to još jedna genijalnost prometnog eksperta „dede s brkovima“. Nego, prolazi tuda svaki dan do posla pa će valjda u jednom trenutku nadoći i priznati sam sebi da je zaribao, i da promet sad funkcionira gore nego prije gumna. Neće mu se zamjerati ako usred noći uzme ekipu i s malo piture (za početak) prepravi stvar i pomakne pješački za kojih 50- tak metara nizbrdo. Taman morao parkirati auto cijelu noć na mjestu od taksista. Zašto ne, on je ipak gradski službenik, i kako je poručio PR momčić, oni (čitaj: u vlasti) mogu što hoće i kako hoće.
A kako to radi gradska uprava zorno su pokazali i na slučaju Pentagona. To vam je zgrada bivšeg HTC-a, gdje su se nedavno preselile gradske komunalne službe. Grad je u vlasništvu 30 posto nekretnine, a preko noći je zaposjeo 60 posto parkinga oko zgrade. I nije se tu zaustavilo. Ilegalno su izgradili i parkiralište za 25 povlaštenih osoba, a mislite da su pitali onu 60-postotnu „manjinu“. I svi šute. Ilegalno su izgradili…. pssst, ali to je Grad, pssst. Nije Grad, ljudi, to je prolazna manjina koja trenutno vlada. I to točno još 325 dana…
Adio Vam