Grad Dubrovnik je u suradnji s ogrankom Matice hrvatske u Dubrovniku pokrenuo izradu idejnog rješenja Muzeja Ruđera Boškovića koji bi se smjestio u jedan od ljetnikovaca na području Rijeke dubrovačke u vlasništvu Grada Dubrovnika.
Projekt obnove kao i njegova adaptacija u Muzej planira se financirati sredstvima iz fondova Europske unije. Razlog smještanja Muzeja Ruđera Boškovića na područje Rijeke dubrovačke leži u činjenici da je Ruđer Bošković prilikom svog posjeta Dubrovniku boravio u jednom od ljetnikovaca.
Da se budući Muzej Ruđera Boškovića smjesti baš u jedan od ljetnikovaca u Rijeci dubrovačkoj prijedlog je predsjednice dubrovačkog ogranka Matice hrvatske dr. sc. Slavice Stojan, vrsne znanstvenice za koju se slobodno može reći kako temu ljetnikovaca ‘ima u malom prstu’. Ideju su podržali Grad Dubrovnik, Ministarstvo kulture, Matica hrvatska, a očekuje se podrška HAZU-a.
Traži se ljetnikovac većih gabarita
-Ljetnikovac Marina Sorkočevića, s kojim se Bošković družio, u privatnom je vlasništvu. Ruđer se družio i sa Zamanjom, ali i taj je ljetnikovac u privatnom vlasništvu. Postoji i treći ljetnikovac, Marka Basseglija, ali i on je također u privatnom vlasništvu. Za ta tri ljetnikovca imamo potvrdu, njegov osobni pisani dokument, da je Bošković u njima boravio, ali u njima nije moguće realizirati ideju. S druge strane, ti su ljetnikovci skromnih gabarita pa vjerojatno ne bi ni bili prikladni – objašnjava Stojan, ali i ističe kako bi za potrebe muzeja korisniji bio ljetnikovac veće kvadrature.
-To bi trebao biti muzej u pravom smislu te riječi. Da ne sadrži samo njegove rukopise, izračune i proračune, već i neke interaktivne elemente. Naravno, iskoristili bi se i prostori đardina kako bi se na pravi način prikazao njegov znanstveni rad, ali i njegove ekspertize te radovi na, na primjer, Bazilici svetog Petra u Rimu, projekt sanacije Firence od poplave rijeke Po, Mjesečev krater koji nosi njegovo ime – mišljenja je Stojan.
Stojan smatra kako će najavljena Spomen soba u prostoru sjemeništa, koja je spomenuta u nedavnim razgovorima gradonačelnika Mata Frankovića i dubrovačkog biskupa Mate Uzinića, zapravo biti prijelazno rješenje, budući da će razvoj projekta muzeja od ideje do realizacije trajati ‘ako smo optimisti pet, a ako smo pesimisti dvadeset godina’.
-Spomen soba bi premostila to razdoblje, ali ona može i ostati, budući da mnogi znatiželjnici možda neće biti u prilici posjetiti Rijeku dubrovačku. Zašto onda ne bi dio svega vidjeli u takvom prostoru? – dodaje Stojan te ističe kako je ideja o Muzeju Ruđera Boškovića zapravo tek dio šireg i većeg projekta pokušaja spasa Rijeke dubrovačke, koja je danas zapuštena.
Dio šireg projekta
-Vrijedi pokušati spasiti barem dio onih najreprezentativnijih ljetnikovaca, a koji su u vlasništvu Grada Dubrovnika. Riječ je o ljetnikovcu Gučetić ispod Obuljena, Resti na izlazu iz Rožata, Sorkočević u ACI marini te Boždari u Čajkovićima. Tako sam predložila cijeli niz muzeja, koje bi bilo moguće realizirati, a koji bi imali pokriće u svojoj povijesnoj ulozi u kraju u kojem se nalaze. Bio bi to splet muzeja koji su povezani poviješću života u Rijeci dubrovačkoj te svakodnevice grada. Jer Rijeka dubrovačka je bila jako povezana s Gradom. Vlastelini su bježali od svojih obveza te izmišljali kojekakve razloge da što dulje budu u Rijeci dubrovačkoj – ističe Stojan, koja je još u travnju 2014. godine u organizaciji gradske turističke zajednice održala svojevrsno terensko predavanje. Bio je to zapravo đir ljetnikovcima Rijeke dubrovačke, kojim je još jednom dokazano da svaki ljetnikovac nudi svoju zanimljivu priču koju vrijedi predstaviti javnosti.
-Od svih navedenih, velebni ljetnikovac Klementa Gozzea bio bi najprimjereniji za Muzej Ruđera Boškovića. Kad vidite tlocrt vrtova tog ljetnikovca, onda je to to. Ono sve što treba biti sastavni dio takvog jednog muzeja ne može stati u jedan đardinić, već tu treba poprilično prostora. Ali o tome će odlučiti gradonačelnik ili gradsko vijeće – zaključuje Stojan.
Ruđerovo ljeto u Rijeci dubrovačkoj
Trojka potvrdila da je na pravom putu
Bošković je u Dubrovniku živio do svoje 13. godine te je napustio grad. Nikad više nije došao u grad, osim ta dva ljetna mjeseca koja je proveo u Rijeci dubrovačkoj. Po samim Boškovićevim riječima, njegova teorija živih sila se razbistrila kroz razgovor s prijateljima vlastelinima, njegovim vršnjacima s kojima je očito išao u razred. Bošković sam kaže: ‘Tu sam s njima razvijao tu teoriju i oni su me razumjeli’. Njemu za potvrdu nije trebao Newton ili ne znam tko, već mu je dovoljna bila ta trojka, kako bi shvatio da je na pravom putu – objašnjava Stojan.
Spomenik na Jezuitima
Ključni konzervatori
Na sastanku održanome 14. srpnja 2017. godine gradonačelnik Mato Franković i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić istaknuli su kako Ruđeru Boškoviću, čiju 230. godišnjicu smrti obilježavamo ove godine, nije posvećena dovoljna pažnja te kako će se zajedničkim nastojanjem i djelovanjem truditi to ispraviti. Tako je na sastanku predstavljen plan Dubrovačke biskupije da se u sklopu projekta uređenja sjemenište zgrade uredi i memorijalna soba posvećena ovom dubrovačkom i hrvatskom znanstveniku, a razgovaralo se i o postavljanju spomenika na poljani Ruđera Boškovića. Međutim, prije same realizacije ideje i projekta potrebno je zajedničkim nastojanjem i djelovanjem ishoditi potrebne suglasnosti konzervatora pa uz njihove jasne i stroge smjernice na poljani Ruđera Boškovića podići i spomenik ovom velikanu – ističu iz Grada Dubrovnika.