Današnji posjetitelj konavoskih sela nesumnjivo će ostati zadivljen skladnošću prirode i ljudi tog područja. Zaista ne bi bilo niti malo pretjerano reći kako je Bog izlio svu ljepotu ovoga svijeta na jednom mjestu jer Konavle imaju planine, polja i more, te je i pitke vode u izobilju.
No, nažalost također upada u oči i ogromna količina neobrađenih polja i baština, a vidjeti stoku na ispaši prava je rijetkost. Danas to nikog ne zabrinjava jer su sela mješavina urbanog i ruralnog. Od zemlje gotovo više i nitko ne živi, a i ako živi to je sasvim drukčiji način obrade i privređivanja u odnosu na prošla vremena. Kako bih vam približio izgled konavoskog sela u 19. stoljeću potrebno je zaviriti u austrijski katastarski operat iz 1840. godine. Manjak tog izvora jest činjenica da je vođen temeljito i birokratski točno bez suvišnih podataka što za današnjeg čitatelja predstavlja problem, no to je bilo svojstveno austrijskoj državi. Uzet ću za primjer Uskoplje selo koje se nalazi nedaleko od Cavtata.
Uskoplje 1840. godine
Uskoplje je već 1840. godine imalo 20 kuća i ukupno 184 stanovnika. Prema popisu iz 2001. godine u Uskoplju je živjelo 124 stanovnika u 34 obiteljske kuće. Usporede li se ta dva podatka vidljiv je, rekao bih blagi pad obzirom da se uspoređuju današnje brojke s onima iz prve polovice 19. stoljeća. Godine 1840. točno je pola od spomenute brojke bilo muškaraca, a pola žena, bilo je 19 obitelji, a devet obitelji živjele su isključivo od poljoprivrede i stočarstva, dok se ostalih deset obitelji uz poljoprivredu bave i nekim zanatom. Tako se u operatu navodi jedan bačvar i jedan zidar, dok se ostali zanati ne spominju. Dalje se u spisu precizira kako je od sveukupne zemljišne površine bilo 4% neproduktivnog tla, 40% zemljišta se obrađivalo, a 56% je bilo produktivno ali nekultivirano. Problem je bio u tome što su bujice odnosile dijelove najbolje zemlje, te se seljaci borili da vodotokove usmjere tamo gdje će oni praviti najmanje štete.
Težak i nesiguran život
Koji su sve podaci bili potrebni austrijskim vlastima najbolje dokazuju sljedeće činjenice koje su ostale zapisane u spomenutom dokumentu. Tako se spominje kako su u Uskoplju postojala dva izvora i tri cisterne koji su se koristili za vodu kao piće i napajanje stoke. Selo je imalo dobru cestovnu vezu za Cavtat i Dubrovnik, spominje se i put za Stravču za kojeg se kaže kako je slabo održavan, te niz ostalih seoskih putova. Od 184 stanovnika 47 je sposobno za rad u poljoprivredi što čini jednu četvrtinu. Poljoprivredna proizvodnja je skromna i ona zadovoljava vlastite potrebe. Višak se prodavao u Dubrovniku i Cavtatu, a višak bi tada podrazumijevao najviše prodaju voća, povrća, vina i ulja. U dokumentu se navodi kako je vino bolje kvalitete, ali uvijek ga je bilo malo dok bi se višak skupio samo za rodnih godina. U Uskoplju se sijao kukuruz, sijerak, ječam i zob, no uvijek se oskudijevalo u žitaricama zbog primitivnih načina obrade zemlje. Proizvodnja je ekološka, kako bio to danas rekli. Nema pesticida, hebricida, umjetnog gnojiva i GMO sjemena, ali ljudi nisu bili ništa zdraviji u odnosu na današnju populaciju jer tada je glad vrlo česta, život težak i nesiguran, stanovništvo nepismeno, harale su različite bolesti pa su ljudi umirali od upale pluća ili najobičnijeg zapaljenja grla što je danas rijetko i nezamislivo. Treba napomenuti da je tada pretežiti dio seljaka bio u kolonatskom odnosu, tj. zemljište je i dalje bilo u vlasništvu pojedinih obitelji iz Dubrovnika iako Dubrovačka Republika nije egzistirala skoro već tri desetljeća. Zbog toga je obaveza svake obitelji bila davati godišnje župniku po 5 oka pšenice i po 12 kutla vina.
U operatu se navodi i točan broj stoke. Tako piše kako je bilo 13 goveda, 26 mazgi, 15 magaradi, 107 ovaca, 39 koza i 23 svinje. Ako se danas zateknete u Uskoplju pronaći ćete samo 3 krave, 1 konj, 25 koza i 30 ovaca.
Pitam se koliko je smisleno pozivati se na blagostanje starih vremena. Svako je vrijeme za ljude koji žive u njemu jednako kompleksno kao nama naše, iako se to možda s današnje perspektive ne čini tako jer je teško proniknuti i do kraja otkriti te tragove prošle kompleksne stvarnosti.