Dubrovkinja Ana Demović grafička je dizajnerica koja je, nakon stečene diplome u Zagrebu, odlučila svoj poslovni i kreativni put graditi u rodnom gradu.
Ova 33-godišnjakinja od 2014. godine vodi samostalni posao u tvrtci Fingerprint, a upravo ćete to ime naći na velikom broju plakata za izložbe ili koncerte u gradu.
Kako je izgledao Vaš početak u grafičkom dizajnu?
Grafika je oduvijek bila moja ljubav te sam nakon završenog Grafičkog fakulteta našla posao u struci u rodnom Dubrovniku. Uz prethodno volontiranje u lokalnim tiskovinama, na poslu sam se bavila grafičkom pripremom i digitalnim tiskom, što mi je bilo osobito zanimljivo i korisno. Smatram da je jako bitno vidjeti kako teče proces u pogonu, odnosno znati svaki segment kako bi proizvod na kraju bio onakav kako je zamišljen. Nakon tri godine, točnije 2014. godine, odlučila sam krenuti u samostalni posao te sam ušla u Inkubator za mlade poduzetnike. Još uvijek samostalno radim te nemam trenutno potrebu za širenjem tima.
Kakav je osjećaj biti jedina zaposlenica te sama sebi šefica?
Vlastiti posao mi omogućuje kreirati vlastito vrijeme i raspoređivati odgovornost. Imam potpunu slobodu u kreativnom dijelu posla, što mi je najbitnije i što je prvenstveno razlog zašto sam pokrenula vlastiti posao. Nadalje, imam mogućnost određivati prioritete i posvetiti se klijentima kako bi rezultati bili dobri na obostrano zadovoljstvo. Stres je uvijek prisutan i radni dani su dugi, ali mi ništa to nije teško jer me ovakav način rada ispunja.
Razmišljate li o zapošljavanju?
Moja ideja pri pokretanju poslovanja nije bila širenje u smislu trajnog zaposlenja dodatnih suradnika. Često se zna dogoditi da u određenim periodima godine ima više posla, kada bi mi dobro došla dodatna pomoć što se tiče tehničkih segmenata posla, ali zasad ipak sve uspijem stići.
Na koje projekte ste najviše ponosni?
To bi zasigurno bila velika izložba ‘Pod pritiskom’ u Prirodoslovnom muzeju u suradnji s Dubravkom Tullio te Jadrankom Sulić Šprem. Temu o ribama dubokog mora koje žive pod velikim pritiskom povezali smo s grupom Queen i Freddiejem Mercuryjem, njihovom pjesmom ‘Under Pressure’, koja svira u podlozi izložbe. To je bio zahtjevan zadatak u smislu kreativnih detalja – priprema je trajala preko tri mjeseca, a između ostalog za potrebe izložbe prikupili smo i skoro deset tisuća CD-ova. Izložba je bila jako dobro prihvaćena i iznimno posjećena, čemu svjedoči i nagrada koju je muzej dobio upravo za taj postav. Još bih izdvojila i najavne plakate za koncerte Ines Tričković, s kojom surađujem evo već drugu godinu. Naglasila bi i meni, kao djetetu iz Grada, jako drag projekt – kreiranje Staze poljubaca i brenda ‘Love Lokrum’ za Javnu ustanovu Rezervat Lokrum.
Kako uopće teče proces suradnje s klijentom?
Pri prvom kontaktu i inicijalnom sastanku s klijentom vrlo je bitno razumijeti njegove želje, a isto tako dobro procijeniti realne mogućnosti. Tada idemo u analizu situacije, istraživanje i naposljetku razradu kreativnog koncepta. U svim ovim fazama ključno je prikupiti što više informacija i pratiti trendove. Kod prihvaćanja, naprimjer, projekta izrade vizualnog identiteta postoji još jedna faza, a to je
izrada grafičke knjige standarda koja se predaje klijentu sa svim materijalima, a neophodna je kako bi jedan vizualni identitet zaživio. Naravno, tijekom cijelog procesa surađujem s klijentom kako bih bila sigurna da idem u pravom smjeru.
Je li prva ideja obično i najbolja?
U većini slučajeva je to istina, međutim zna se pokazati i onaj moment ‘kada prespavaš’ da ti se neke stvari još bolje poslože.
Kako se riješiti tog ‘prokletstva’ već viđenog? Postoji li nervoza od makar podsvjesnog ponavljanja?
Uvijek postoji ta nervoza, međutim rekla bi da ono što sve dizajnere ističe je to da u svaki dizajn utkaju dio svog potpisa ili osobnosti. Nikome tko radi kreativni segment ovog posla nije u cilju kopirati nešto ili napraviti već viđeno. Tako kad se i susretnemo s nekim sličnim stvarima pokušavamo to oblikovati na sebi svojstven način.
Imate li neku osobnu prizmu kroz koju provlačite sva rješenja?
S obzirom na različite želje klijenata, ne mogu ipak dopustiti voditi se isključivo svojim preferencama u dizajnu i sva rješenja tome prilagođavati. Kada imam slobodu i to se slaže sa željama klijenta, uživam u kreiranju rješenja vođenih retro stilom, pop artom i korištenjem kolaža. Kod vizualnog identiteta preferiram minimalizam.
Foto: Fingerprint
‘Love Lokrum’ je pun pogodak!
Posebno sam ponosna na projekt ‘Love Lokrum’, kojeg sam radila u suradnji sa Ksenijom Matić i Dubravkom Tullio. Plan je bio napraviti brend otoka Lokruma, ne samo u smislu ljubavi između dvije osobe, nego i ljubavi prema prirodi, zdravom životu i svemu onome što otok Lokrum znači i pruža posjetiteljima. Ideju je prepoznao ravnatelj Javne ustanove Rezervat Lokrum Mario Tevšić, koji nam je dao priliku da projekt realiziramo. Na primjer, brošura ‘Kiss Trail’ (Staza poljubaca) je jedna od ideja koju smo ostvarili, a ta besplatna brošura koja ističe lijepa mjesta na otoku za poljupce i povezuje ih s otočkim legendama je ujedno i razglednica. Naravno, imamo još ideja za razvoj projekta, ovisno o mogućnostima. Ponekad je veliki izazov raditi na razvoju određenog brenda, međutim Javna ustanova Rezervat Lokrum se pokazala kao izvrstan partner i prepoznala naše ideje i trud koji smo uložili.