Prva kolumna u novoj godini dobar je trenutak za osvrt na stanje u svijetu rocka i metala u upravo završenoj dekadi. A ‘desete’ će u glazbenoj povijesti ostati zapisane kao desetljeće u kojoj je rock’n’roll sasvim izgubio svoju relevantnost i utjecaj na široku glazbenu publiku. Masivni rast popularnosti hip-hopa, EDm-a i alt-popa pogurao je klasičnu rock-formaciju (vokal, gitara, bas, bubanj) daleko na margine događaja.
Dovoljan je jedan kratki pogled na YouTube ili Spotify statistike kako bismo vidjeli da na prvih 20 mjesta liste popularnosti nema ama baš niti jednog rockera. Malo koncentriranija analiza zahtijeva da prvi ‘rock’ band pronađemo čak ispod pedesete pozicije, i to samo ako dobro zažmirimo i tutnemo čepiće u uši, jer zvati 5 Seconds of Summer rock bandom možemo samo ako se pretvaramo da je dovoljno da ekipa svira svoje instrumente. Ako se spustimo još znatno niže, naići ćemo na prvi pravi rock band – Queen, a iza njih redom aC/DC, Guns N’Roses, Metallicu, Led Zeppelin, Nirvanu, Aerosmith i Pearl Jam. To je stanje mainstream rocka u ‘desetim’ – nostalgija, oproštajni koncerti i ponovna okupljanja. Vrlo je indikativno pogledati najave ljetnih metal festivala kako bismo vidjeli da se headlineri nisu promijenili već skoro tri desetljeća. Fanovi hrle na već provjerene izvođače, a jedan od razloga je i mogućnost da svaka turneja tih starih bandova bude i posljednja.
Ljubitelji rocka i metala u proteklom su desetljeću itekako osjetili da i njihovi idoli imaju vijek trajanja – napustili su nas Bowie, Lemmy, Dio, Peter Steele, Gary Moore, Lou Reed, jj Cale, Joe Cocker, Glenn Frey i još toliko drugih rockera da ih ne bismo uspjeli pobrojati u tri kolumne. Ali, da kolumna ne bi ispala potpuno depresivna, samo je potrebno zagrebati par slojeva ispod mainstream površine. Otkako su rock, metal, punk i ostali srodni žanrovi izgubili komercijalni status doživjeli su potpuni umjetnički procvat. Nestale su devedesete u kojima su se hvatali koferi novca iz grunge vagona i napokon smo se riješili najezde nemaštovitih nu-metal antitalenata iz ‘nultih’ koji su iskakali iz Pr pašteta diskografskih kuća. U trenutku kad je iz rocka nestao novac, u rock se vratila umjetnost. Posljednjih deset godina odisale su kreativnošću, jer kad je napokon postalo jasno da je komercijalni uspjeh daleko izvan dosega, rockeri su dali svojoj mašti na volju i počeli stvarati iskrenu, životom inspiriranu glazbu.
Rock scena nikad nije bila raznolikija, kvalitetnija i inspirativnija nego u protekloj dekadi nakon što je glazbena industrija odjahala na zelenije dolarske pašnjake i rockerima i metalcima ostavila ono što joj nije potrebno – umjetnost. Rock umjetnici tako su se angažirali oko aktualnih društvenih tema kao što su klimatske promjene (Bismuth sa ‘The Slow Dying of the Great Barrier Reef’ i Surya sa ‘Solastalgiom’), nasilje nad ženama (fantastična Lingua Ignota u ‘All Bitches Die’ i ‘Caligula’), lGBT prava (Gaahl’s WYrD, Otep i Against Me!) ili represivni populizam (Dawn Ray’d, Neckbeard Deathcamp). Ekstremni metal dominira scenom i svakodnevno privlači nove fanove trudom bandova kao Watain, Deafheaven, Zeal & Ardor, Gatecreeper ili Dying Fetus. Svatko bi naravno želio da se od rock glazbe može vrlo dobro živjeti, no potajno se ipak nadamo da se rock i metal neće tako skoro ponovno popeti na vrhove top ljestvica, jer u desetljeću pred nama imamo priliku uživati u iznimno kvalitetnoj glazbi. Posebno obratite pažnju na mlade nade koje će dominirati metal scenom dvadesetih: Code Orange, Sleep Token, Blood Incantation, Moon Tooth i Venom Prison samo su mali djelić vrlo dugačke liste talentiranih metal umjetnika. Potražite ih, podržite, uživajte u odličnoj glazbi i čitajte o njima u budućim kolunama.
Foto: Facebook.com