Splitska suvremena umjetnica i ovogodišnja finalistkinja ‘Nagrade Radoslav Putar’, Nina Kamenjarin održala je sinoć performans ‘Noli me tangere’ u sklopu performativnog programa projekta ‘Vidljive’ u prostoru Umjetničke galerije Dubrovnik.
– Preuzimajući dobro poznati latinski izraz u naslovu performansa, koji u prijevodu znači ‘ne dodiruj me’, Kamenjarin se referira na mogućnost ostvarivanja direktnog kontakta s umjetnošću, odnosno (ne)mogućnost dodirivanja umjetničkih radova unutar muzejsko-galerijskih institucija. Ulazi u kontakt s radovima umjetnica izloženima u galerijskom prostoru, skrivajući se ispod, iza, do radova, skoro pa i dodirujući ih, pružajući poštovanje radu kolegica koje su je inspirirale i potaknule u vlastitom izražavanju, istovremeno provocirajući uobičajene muzejske prakse ‘ne dodirivanja’ propitujući tradicionalan institucionalni pristup predstavljanja i komunikacije s radovima. Kao kiparica po obrazovanju, Kamenjarin drugačije promišlja važnost upoznavanja i dodirivanja materijala i teksture u razumijevanju i doživljaju određene skulpture ili instalacije. Unatoč jasnim razlozima protiv masovnog dodirivanja osjetljivih radova u muzejskim kolekcijama, neke institucionalne norme i pravila otvoreni su za propitivanje – objavili su iz Umjetničke galerije.
– Skrivam se na otvorenom i lagano šapućem riječi “Noli me tangere, Nina” samoj sebi i radovima, postavljam se kao jedan od eksponata stapajući se s radovima umjetnica kao da me nitko ne vidi, ukazujući na hermetičnost pristupa i odnošenja prema ženskim izlagačkim praksama. Nina ne diraj! NE! NE! Možda ipak samo malo? Ma ne… ma samo vrškom prsta? Možda? Možda. – objasnila je Kamenjarin.
Kroz svoje djelovanje na sceni Kamenjarin pokušava analizirati ulogu i utjecaj pojedinca na okolinu i obratno, na koji način funkcioniramo kada se pokušamo odmaknuti od okruženja svoje okoline, od kuda i proizlazi autoričina potreba izražavanja u prvom licu kroz radove, misli i zapažanja. Bavi se aspektima osobnog identiteta sebe kao umjetnice, kiparice, performerice i radovima ispituje granice izražavanja kroz različite medije. Polazeći od osobnog iskustva, kreće se prema širem društvenom i psihološkom kontekstu te na humorističan ili naglašeno ironičan način ukazuje na predodžbe nekih univerzalnih i aktualnih problema.