Kim Godron i Thurston Moore oduvijek su ostavljali dojam najcool para na Planeti, a priča o Sonic Youth, njujorškim noise-rock bogovima, bila je neizbježno isprepletena s njihovom osobnom pričom. Kim, vlasnica prvog ASMRglasa i kraljica street stila prije nego što su ti pojmovi postojali te Thurston, gitarski heroj i živuća enciklopedija popularne kulture izgledali su rock-solid. Posve je stoga razumljivo da bend nije mogao nastaviti dalje kada se 2011. godine ispostavilo da Thurston ima problema s konceptom monogamije te se par nakon 30 godina benda i 27 godina braka razvodi. Sonic Youth su tek (svojevoljno) napustili Geffen i vratili se nezavisnom izdavaču (Matador) snimivši 2009. godine energičan i koncizan ‘The Eternal’, posvećen Ronu Ashetonu iz The Stooges. Igrom slučaja nedavno sam izvukao taj njihov labuđi pjev kojemu se nikad prije nisam uistinu prepustio, vrtio ga danima i pošteno se zatelebao u album koji pomalo posuđuje od svakog poglavlja njihove duge i plodne karijere, a dotiče se čak i kvazi-grunge faze (‘Poison Arrow’ zrcalna je refleksija ‘Sugar Kane’ s ‘Dirty’), a hard-core punk komad ‘Sacred Trickster’ možda je najbolja pjesma s Kim Gordon na glavnom vokalu, sa stihom koji joj je poslužio i za naziv njene autobiografije ‘Girl In a Band’ iz 2015. godine.
Na tim stranicama Kim više puta nedvojbeno stavlja do znanja da Sonic Youth nemaju budućnosti. Iako se smatram sretnikom što sam bend uspio pogledati uživo (2007. na Jarunu u okviru INmusic festivala), tužnom nalazim spoznaju da 2018. nisu adekvatno proslavili 30 godina ‘Daydream Nation’, njihovog magnum opusa, simfonije alternativnog rocka i ključnog američkog gitarskog albuma 80-ih, kojega je kolega Ivan Jelčić u svojoj kolumni nazvao najboljim albumom svih vremena, a s čijom se konstatacijom ne mogu ne složiti (ako već jedan album to mora biti…). Ove godine navršava se i 30 godina albuma koji su SY snimili nakon njega. ‘Goo’ je bio njihov nastupni rad za velikog izdavača i otvorio je put svemu što se u gitarskom svijetu dogodilo u 90-ima, uključujući dominaciju njihovih pulena, Nirvane. ‘Murray Street’, remek djelo iz zrelije faze, također uskoro puni 20 godina. I čini se da će i te obljetnice proći neprimjereno tiho za bend njihovog kalibra i značaja. Srećom za brojne fanove, a to je i povod ovoj kolumni, na scenu stupa Steve Shelley, njihov dugovječni bubnjar koji nije originalni član (stigao je u vrijeme kada bend otkriva melodiju i konvencionalnije strukture) te je time najpogodniji za arbitra među udaljenim stranama. Od nikada službeno objavljenog razlaza grupe (budućnost Sonic Youtha je formalno još uvijek ‘samo’ neizvjesna) brigu za njihovo snimljeno nasljeđe, uz povremenu pomoć gitarista Leeja Ranalda, preuzima upravo Steve Shelley.
Posebno aktivan u vrijeme COVID- 19 izolacije, Shelley je na bendovsku Bandcamp stranicu postavio čak 11 novih koncertnih snimaka iz različitih faza evolucije benda, a koje datiraju od 1987. pa sve do njihovog posljednjeg američkog nastupa u Brooklynu iz kolovoza 2011. godine. Stranica je u nekoliko navrata osvježavana novim materijalima pa smo tako počašćeni remasteriranom verzijom out of print EP izdanja ‘Master Dik’ iz 1987. (sadržava rap/rock naslovnu pjesmu i obradu ‘Beat on the Brat’ Ramonesa) te jednako ‘osvježenim’ verzijama službenih bootlega – ‘Hold That Tiger’ (snimka iz Chicaga iz 1987.) i ‘Blastic Scene’ (uživo u Lisabonu 1993.).
Posebno zanimljivo izdanje je i snimka dva nastupa u Moskvi iz travnja 1989., još uvijek u jeku Hladnog rata. Bend je nakon europske turneje kojom su promovirali spomenuti ‘Daydream Nation’ bio u top formi, a cjelovite snimke oba nastupa nedavno su pronašli tadašnji moskovski promotori i poslali ih bendu pa je album objavljen i na drugim streaming platformama poput Deezera i Spotifya te u ograničenoj tiraži i na vinilu. Nedavno je Bandcamp arhiva dopunjena snimkama nastupa iz kalifornijskog Irvinea iz 1990. (turneja ‘Goo’) i londonskog Brixton Academy iz 1992. (turneja ‘Dirty’), dok treći digitalni live album u posljednjoj seriji otpada na ‘Live In Yugoslavia 1985/1987’, bootleg snimku dva rana nastupa u Sloveniji koja su izvorno objavljena 1988. na kazeti od strane ljubljanske nezavisne etikete FV Založba. Prije digitalne revolucije ovakvi izdavači činili su razliku jer je jedan momak koji se, u društvenom sistemu od samo jedne vrste jogurta, tek upoznavao s bendom, upravo tu kazetu kupio na adresi Pobijana 8 i postao zauvijek opčinjen organiziranom gitarskom kakofonijom Zvučne mladosti.
Foto: https://sonicyouth.bandcamp.com/